Nedjelja druga: A potom pronađimo vremena za ljubav

Djeca su naše najveće blago, ali prije nego ih poželite imati, imajte na umu: djeca će promijeniti vaš partnerski odnos. Govorili su mi, nisam slušala. Čitala sam o tome, i nisam vjerovala. Ne, mi ćemo se i dalje ludo voljeti, bila sam sigurna. Ako smo sve ovo do sada prošli, ako smo opstali četrnaest godina prije dolaska naše Franke na svijet - nema toga što će nas zaustaviti, bila sam nepokolebljiva. Volimo se mi i dalje, i gledamo u istom pravcu, i želimo ostariti zajedno, yada, yada, yada, ali dogodio se život - ne mislimo više jedno na drugo svake sekunde u danu. Sada dan provodim s dvoje male djece, kuham, spremam, planiram, organiziram, brišem guze, punim suđericu, praznim sušilicu...ovo kao da je krenulo u smjeru "mješam malter, motam žicu", ali razumijete što želim reći. On se nastoji dokazati u privatnoj tvrtki, često radi prekovremeno, obavlja sve obiteljske stvari po gradu, odlazi u kupnju namirnica, i dok ja navečer pročitam Franki priču za laku noć, i ležim kraj nje dok ne zaspi (da, više ne pomaže ni Zeko Vjeko), on je već onesvješten na kauču. Ponekad ga pustim da se lomi na kauču, ponekad ga budim, ali najčešće, kako god okreneš, nismo ni za kakav produktivan razgovor, nego planiramo sutrašnje obveze dok buljimo u Walking dead (a rekla sam da nakon Glena neću gledati!) ili tipkamo po mobitelima kao da ih nikad ranije u rukama nismo držali. I onda legnemo, on mi kaže da me voli, poljubi me za laku noć, a ja ležim i ne mogu zaspati zbog užasno tjeskobnog osjećaja - nedostaje mi moj muž.

Pitao me nedavno kum: "Jesi li ti pročitala sve ove knjige koje imaš na polici?" "Nisam, naravno, uvijek moraš ostaviti bar nekoliko njih nepročitanih, da imaš što uzeti u ruke u slučaju nužde" - figurativno i doslovno. Sramim se priznati, ovu sam knjigu dobila na dan našeg vjenčanja od svojih dragih zboraša, ali nisam je do sada pročitala. Dogodila se selidba, novi poslovi, djeca i ona je ostala nepročitana. Uostalom, bili smo novopečeni mladenci, nisu nam trebali ljubavni savjeti nekog tamo američkog doktora.

Uzela sam je u ruke neku večer, dok se muž brijao, i čitam, čitam, suza suzu stiže, muž u prolazu provjerava jesam li konačno prošvikala. "Daj, sjedaj, slušaj, ovaj kao da piše o nama!"

Knjiga Pet jezika ljubavi najdugovječnija je uspješnica New York Timesa - prodana je u više od sedam milijuna primjeraka i provedena na više od 40 svjetskih jezika. Na hrvatski jezik prevela ju je naša sugrađanka Ivana Šojat, zbog čega mi je od samog početka još draža. Gary Chapman antropolog je koji je razvio vrlo jednostavnu teoriju - postoji, naime, pet jezika, odnosno načina za iskazivanje ljubavi, a poznavanje materinjeg i sekundarnog jezika partnera ključno je za sretan i ispunjen bračni život.

"Čim identificirate materinji jezik vašeg partnera i počnete se s njime služiti, uvjeren sam da ćete pronaći ključ za dugotrajan brak pun ljubavi. Ljubav se ne mora raspršiti nakon sklapanja braka, no kako bismo ju održali na životu, većina nas mora uložiti napor i naučiti sekundarni jezik ljubavi. Ne možemo se osloniti na vlastiti materinji jezik ljubavi ako ga naš partner ne razumije. Želimo li da naš bračni partner osjeti ljubav koju mi pokušavamo iskazati, onda tu ljubav moramo iskazati na njegovu ili njezinu materinjskom jeziku ljubavi."

Doktor Gary Chapman pojednostavio je stvari za sve nas neznalice, za sve nas koji smo odrastali u obitelji u kojoj su se dobre stvari podrazumijevale, dok su se loše, tobože konstruktivno, morale iznositi. Volim te, ne moram ti to svaki dan reći, pa znaš to. Autor najprije polazi od pretpostavke da svaki čovjek ima emocionalni rezervoar koji čeka da bude napunjen ljubavlju, i o kojem ovisi naša sreća. "Kad se dijete osjeća istinski voljenim, razvijat će se normalno, no kada je rezervoar ljubavi prazan, dijete će se ružno ponašati jer je većina ružnog ponašanja u djeteta tek žudnja praznog 'ljubavnog rezervoara'." Ljubavni rezervoar može se napuniti ljubavlju putem pet jezika - Riječi potvrde, Kvalitetno vrijeme, Primanje darova, Iskazi uslužnosti, Fizički dodir, s tim da autor naglašava da ljudima nije urođena potreba za zaljubljenošću, nego da prava ljubav "zahtijeva trud i disciplinu. Istinski je izbor uložiti vlastitu energiju trudeći se činiti dobro drugoj osobi, znajući da ako je njezin ili njegov život obogaćen vlastitm naporom, onda ćete i vi pronaći osjećaj zadovoljstva - zadovoljstva da nekog istinski volite. To ne iziskuje euforiju iskustva zaljubljenosti. Istinska ljubav zapravo ne može ni započeti sve dok iskustva zaljubljenosti ne proživi svoj životni vijek."

Možda ste bili u mojoj koži, možda još jeste. Možda ste ljuti na onog koga volite jer ne prepozanje vaše potrebe, jer ne vidi da ste usamljeni, da ste željni zagrljaja ili toplih riječi, izgovorenih, a ne poslanih u obliku emotikona. U našem domu u posljednje vrijeme kao da su svi odlučili da je spavanje precjenjeno i vidim da umor utječe na mene i da sve češće izgovaram rečenice svojih roditelja, da kopiram sve njihove najlošije epizode, i prenosim nervozu i na djecu, i na muža. Nisam ljubazna, ne udijeljujem mu komplimente, nego vičem, i postavljam zahtjeve, a samo bih željela provesti neko vrijeme s njim. I ne govorim ovdje o intimnim odnosima, govorim o intimnom pijenju jutarnje kave, o intimnim šetnjama, o intimnim osmjesima koje samo mi razumijemo. On, pak, misli da ga ne cijenim dovoljno, da uvijek tražim još ono nešto, i da, što god on učinio, meni nije dovoljno. On govori jezikom Riječi potvrde, a ja Kvalitetnim vremenom - a naše rezervoare život je ispraznio. Voljeli bismo ih napuniti, znam, ali nemamo snage, moramo krenuti polako. Realna sam, i znam da, iako trenutno nismo u mogućnosti otići na kazališnu predstavu, ili na vikend bez djece, to ne znači da ne možemo ugasiti televizor, da ne možemo isključiti mobitele, da ne možemo početi biti dobri jedno prema drugome.

"Način kako govorimo iznimno je važan. Neki je drevni mudrac jednom rekao: "Nježan odgovor uklanja bijes." Kada je vaš partner bijesan i uzrujan, te iz sebe izbacuje srdite riječi, odlučite li biti puni ljubavi, sigurno mu nećete uzvratiti jednakom srdžbom, nego, blagim, mekim glasom. Ono što govori primit ćete kao informaciju o njegovom emotivnom stanju. Dopustit ćete mu neka kaže što ga je povrijedilo, razbjesnilo, neka vas izvijesti o tijeku događaja... Težit ćete razumijevanju i utjesi, a ne tome da svoje vlastito poimanje stvari predstavite kao jedino logično objašnjenje onoga što se dogodilo. To je zrela ljubav - ljubav kojoj težimo želimo li brak koji raste i razvija se."

Ove godine snimljen je film o sestrama Čuljak koje su prije 33 godine pale u provaliju i preživjele ondje u snježnoj mećavi, na -27 C stupnjeva, sedam dana. Bile su obučene samo u traperice i jeans jakne, a ono što ih je održalo na životu, kako kažu, bila je molitva i činjenica da nikada nisu gubile nadu u isto vrijeme. Kad je jedna bila beznadna, druga bi ju ohrabrivala, i obrnuto. Njihova priča fantastična je pouka o ljudskom duhu, ali govori i o jednostavnom receptu opstanka u ovom svijetu - o sposobnosti jednog čovjeka da uvijek iznova spašava drugog čovjeka kad ga stavi na prvo mjesto u svom životu. Svi mi trebamo nekoga tko će nas podignuti kad smo na dnu - u obitelji, u ljubavnoj vezi, u odnosu prema djeci, na poslu, u prijateljstvu. Mislim da je to ono što je doktor Gary imao na umu - jednostavne lijepe riječi i blagi glas imaju nevjerojatnu moć usrećiti i najtvrđa srca - zašto se njima ne koristimo češće? Zašto postavljamo zahtjeve, a ne zamolbe? Zašto dijelimo savjete, a ne suosjećamo? Zašto prekidamo druge u razgovoru, jedva čekajući da iznesemo svoje zamisli?

Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, pa nemojmo da nam vječito baš to malo nedostaje.

"Možda biste se željeli okušati i u pisanju riječi potvrde. Pisane riječi imaju prednost da se mogu uvijek iznova čitati."

Moj muž voli plesati s djecom.

On grli Franku na noni kad joj treba ohrabrenje (iako se opire brisanju guze).

On joj čita priču za laku noć i kad je mrtav-umoran.

 

Ima neki čudan smisao za humor koji ne kuži nitko osim mene. I uvijek me pokušava nasmijati u najgorem mogućem trenutku.

Ujutro na prstima izlazi iz kreveta i uvijek pazi da nas ne probudi dok se sprema za posao, bez obzira što će se djeca svejedno probuditi deset minuta nakon njega.

Uvijek pazi da za doručak imamo svježeg kruha, ili kifle. Jer kifle su kod nas number one.

Gleda filmove koje ja izaberem i jede jela koja skuham, čak i kad skuham grašak.

Izgleda seksi u puloveru, a u odijelu još više.

Ne prigovara mi kad kupim pet novih knjiga, i nagovara me da kupujem više odjeće.

 

On je pristojan i ljubazan prema svima, čak i prema onima koji nisu zaslužili.

Radije bi da nam dijete sisa, nego da se vratim na posao za dva mjeseca i da imamo 2000 kn više u džepu.

Lijepa sam mu iako nisam kosu raspustila od '95.

Seksi sam mu iako nisam noge obrijala od preklani.

On uglavnom posprema za sobom (nije savršen - stolicu nikada ne vrati za stol).

 

Na njega svi njegovi prijatelji mogu uvijek računati.

Koristi peglu češće nego ja.

On prije kupnje proučava koji usisavač najbolje odgovara našim potrebama.

Naša djeca sliče na njega, i savršena su.

Ne postoji nitko s kim bih radije provodila vrijeme. 

 

Bez njega bih bila izgubljena, možda zato u zadnje vrijeme i jesam izgubljena.

On dobro sluša.

On je moje Mrtvo more, a ja sam njegov Potok koji žubori.