nedjelja, 20. studenoga 2016.

Moja prva Margaret Atwood

Kad nekome kažete da volite čitati, svi pretpostave, iz ne znam kojeg razloga, da ste pročitali sve knjige svijeta, da baratate svim naslovima i autorima u svako doba dana i noći. Istina je, volim čitati, ali toliko je knjiga koje su must read, a još uvijek su nepročitane. Neke su doslovno must read jer su se nalazile u školskoj lektiri, ali ako mene pitate - te su mi najgore, o njima pojma nemam. Najbolje knjige koje su bile dio lektire su Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Trojica u Trnju i Smogovci, i to mislim i dan danas. Lektira srednje škole mi je tek bila promašaj. Ok, otkidala sam na romantiku mladog Werthera, ali Dekameron, Ilijada, Odiseja - kill me, please. O Odiseji sam znala sljedeće: glavni lik je Odisej koji se pogubio u belom svijetu i kojeg je žena čekala dvadeset godina (luda žena) čeznuvši za njegovim lovačkim pričama.


Ta luda žena zvala se Penelopa - znate, kao Penelopa Cruz i kao Christina Ricci u onom filmu u kojem ima svinjski nos. Danas je to ime sinonim za vjernost (ne moram niti spomenuti da Odisej njoj kroz ta dva desetljeća nije bio vjeran), a nekada je značilo - patka.



Upravo zbog samog podrijetla imena Penelopa, i mog nedostatka opće kulture glede mitova, zaintrigirala me Penelopeja Margaret Atwood. Nisam do sada čitala Atwood, ali sam se i sama uvjerila da je riječ o vrhunskoj pripovjedačici. Ova kanadska čarobnica riječi od dosadnog mita o ženi koja čeka muškarca koji to nije zaslužio napravila je feministički ep koji se čita u jednom dahu. Penelopeja je svima poznata priča ispričana iz ženske perspektive, i to toliko vjerno da se Penelopa čini kao žena od krvi i mesa, žena koju razumijemo, kojoj se divimo, žena za koju navijamo. Cijenili vi vjernost ili ne, od Penelope možete naučiti - o snazi, dosljednosti, ludosti i hrabrosti, i to onoj koja nadmačuje hrabrost Odiseja, i svih drugih junaka o čijim podvizima su nas učile školske lektire.




"Što se tiče majke, u onom svom plivanju poput pliskavice napravila je stanku dovoljno dugu da probiva mojoj svadbi...Evo što je kazala: Voda se ne opire. Voda teče. Kad u nju uroniš ruku, osjećaš jedino milovanje. Voda nije tvrdi zid, neće te zaustaviti. No voda uvijek ide kamo želi i na kraju joj se ništa ne može suprotstaviti. Voda je strpljiva. Kapi vode rastoče kamen. Pamti to, dijete moje. Pamti da si ti napola voda. Ako kroz prepreku ne možeš proći, obiđi ju. To čini voda."

Nema komentara:

Objavi komentar

Speak up! :)