Preskoči na glavni sadržaj

Ovdje sam

Vjerojatno ste u moru blockbustera propustili filmić Zacha Braffa, znate, onog glavnog lika iz Scrubsa? Nije on samo lik iz Scrubsa, nego je i redatelj, a za svoj debitantski redateljski pothvat - Garden state - dobio je brdo nagrada i postao mainstream sve indie pixie dream mladeži.


Dugo se čekao "nastavak" Garden statea, ali se dočekao - nakon deset godina Zach i njegov brat Adam napisali su scenarij o glumcu, ocu, sinu i mužu koji na raskrižju svog života nastoji pohvatati konce i posložiti prioritete. U Wish I was here (2014) Aidana Blooma odglumio je sam Braff, ženu mu je odigrala Kate Hudson (u jednoj od svojih ponajboljih uloga, ako se mene pita), dok mu je Josh Gad (ako gledate Frozen redovito kao mi, poznato vam je ime, i glas) utjelovio brata. No, na stranu s poznatim imenima, glavne zvijezde ovog filma djeca su gospodina Blooma - kći koja je ortodoksna Židovka, i sin koji ima crve u guzi.


Aidan je zanimljiv lik koji se bori za posao, dok mu svi oko njega prigovaraju da bi trebao uzdržavati svoju obitelj, brine o djeci dok mu žena pokušava shvatiti što ju čini sretnom, nagovara brata na pomirenje s ocem koji umire - ipak, on kao da propušta svoj život. Obitelj, snovi, ljubav, gubitak - sve su to teme ovog podcijenjenog filma Zacha Braffa.


Sam naslov me jako zaintrigirao - Wish I was here - i natjerao da promislim jesam li zaista prisutna u svakom trenutku svog života. Koliko prijatelja zanemarimo zbog posla, koliko vremena potrošimo na tehnologiju, umjesto da ga provedemo sa svojom djecom. Mislimo da trčimo za nekim snom, a ustvari samo obavljamo automatski neki posao da bismo platili račune. Uskoro počinjem raditi, a Franku ću svakog dana voditi u jaslice, i strah me svih tih obveza koje će se sručiti na mene odjednom, ali nadam se da ću svakog dana uspjeti zastati, duboko udahnuti i sa smješkom uživati u svemu što život nosi, nadam se da ću biti - ovdje.



Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta