ponedjeljak, 29. kolovoza 2016.

End of an era

Sunce još grije, ali osjećam da je ljeto na izmaku, onako kako to inače i biva nakon Velike Gospe - kad ambrozija bukne i balci navru na nos. 

Zadnje dane ljeta iskorištavamo kod bake na selu - uživamo u predjesenskim plodovima - aroniji, koja je pobrana i prešana u sok, te lješnjacima koji će se naveliko sakupljati ovih dana. Kad si dijete, tlaka ti je kupiti šljive ili prati boce za kuhani paradajz (ne rajčicu, to je baš paradajz), a kad narasteš, počneš cijeniti sav taj trud, vrijeme i znoj koji tvoja obitelj ulaže u prirodu, da bi nam ona vratila istom mjerom. 




Osim što papamo i pijuckamo prirodno, kod bake smo i hvatali susjedovog zeca koji je pobjegao od kuće i tjednima spavao u našem vrtu. Zeko hop, zeko hop! Franka je razrogačila oči u čudu pri prvom susretu, a kad je skočio se izbezumila od vriskanja i veselja. Doma možda čujemo životinje iz Zoološkog vrta, ali ih nemamo priliku vidjeti na dnevnoj bazi. Ljubav je na selu!


Osim što uređujemo Frankinu sobicu, i moja djevojačka je dobila novo ruho i tako bar malo postala - soba za unuke. Da, postala sam junkie za naljepnice za zid - s E baya sam ih naručila i sebi, i Franki, i nećakinji... Odlično se uklope u prostor i uljepšaju ga, i to za sitne novce!


Neki dan smo proslavili famozni prvi rođendan naše djevojčice. Probudila se i ugledala pun stan baba i djedova, i odmah je znala da su svi tu zbog nje. Poput princezice je sjela u foteljicu i redom otvarala poklone, i besramno uživala u pažnji.

Ovih dana sam posebno emocionalna - gledam ju i ne mogu povjerovati da je prošlo godinu dana. Šavovi su zarasli, bolovi su prestali, Franka već brblja i hoda, a u mojim očima je još uvijek bebica. Bebica koju u četvrtak moram odvesti u jaslice. Srce mi pukne kad na to pomislim. Nisam spremna odvojiti se od nje, dati ju nekim nepoznatim tetama koje će ju hraniti, presvlačiti, uspavljivati... Lude smo mi, majke, koliko god nam je teško brinuti o bebi 24 sata na dan, svejedno se toga ne želimo odreći. Hm, mislim da ću se sakriti u neki kut u jaslicama, da je mogu gledati potajno, iako znam da bi mi srce popucalo i da ju čuje kako plače za mnom, a i da me u trenu zaboravi i uživa u igri s drugom djecom.

Nema komentara:

Objavi komentar

Speak up! :)