Svjetski je tjedan dojenja pa, kao mama jedne male sisavice, osjećam svetu dužnost da podijelim sa svijetom (tj., s ovo troje ljudi koji prate moj blog) svoje iskustvo dojenja. Možda vam to sada ništa ne znači, no, čak i ako ni ne želite imati dijete, netko od vaših najdražih će ga imati, pa vam možda moje riječi pomognu da bolje razumijete dojilje i njihove priljepke.
Dojenje vam je danas jako moderno, tj. moderno ga je zagovarati kao najprirodniji i najjeftiniji način prehrane novorođenčadi. Kad se nađete u drugom stanju, na svakom koraku vas bombardiraju s prednostima dojenja i svaka trudnica još u trudnoći se zaklinje da će svoje dijete dojiti bar dvije godine, koliko preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija. No, što se dogodi putem, gdje zapne?
Problem broj 1 - neznanje. Nekada su naše majke dojile mjesec, dva i odjednom bi im (dovraga i bez traga) nestalo mlijeko. Danas znamo da mlijeko ne može odjednom nestati jer se čitav sistem dojenja temelji na jednom pravilu - koliko beba sisa, toliko će mlijeka biti. No, žene prije dvadeset godina to nisu znale, pa su vrlo rano, možda već pri prvom skoku u razvoju, djecu napijale čajem ili vodom, zbog čega su djeca manje sisala i voila! - smanjila se potražnja, pa je i mlijeko nestalo iz ponude.
Valja reći da 95% žena može dojiti, dakle, sve osim onih koje zbog određenih medicinskih razloga to ne mogu. Ipak, zašto broj dojene djece u Hrvatskoj nakon prvih nekoliko mjeseci znatno opada te je nakon 3 mjeseca dojeno 58 posto, a nakon 6 mjeseci života samo 19 posto djece? Ukoliko nemate zdravstvenu prepreku, da biste dojili najvažnija je - želja, i još važnije, upornost. Svi u glavi imamo sliku majke koja doji bebu i pritom izgleda spokojno i krasno, ali reći ću vam istonu - dojenje je krvav posao, i nije tako divno, iscrpljujuće je - i fizički i psihički! Puno je lakše smutiti adaptirano mlijeko i staviti flašicu bebi u usta. Pogoditi ispravan položaj za sisanje, izdržati bebin plač u skoku u razvoju (3., 6. i 9. tjedan, pa opet 3., 6. i 9. mjesec najčešće, kad se beba opskrbljuje za nadolazeće razdoblje i pokušava izvući veće količine mlijeka), sate i sate na dojci - jer to znači dojiti na zahtjev (doslovno je bilo dana da bih cijeli dan dojila i ništa drugo ne bih stigla napraviti), živjeti s nedostatkom sna (jer se jako često sisavci bude po noći radi sisanja, dok se bebe na adaptiranom mlijeku nikada ne bude tako učestalo, štoviše, većinom spavaju u komadu do jutra), preživjeti mastitise i zastoje, soorove, blistere i bolove, i neprestano se propitkivati "Mogu li ja to?" - to je stvarno teško. I bilo je stotine dana kad sam plakala skupa s Frankom, i kad sam legla sa suzama, uvjerena da sve radim pogrešno, i kad sam htjela odustati, ma čak sam jednom i smućkala Bebimil - ali moja ga Franka nije htjela piti. I hvala Bogu što nije! Ne mogu reći hoće li mi se sva muka i trud isplatiti - no, za sada je ona izuzetno zdravo i veselo dijete, u svojih 11 mjeseci nije bila nijednom bolesna, mi ni ne znamo što znači kad dijete ima povišenu temperaturu. A zato i dojim, i izdržala sam sve teške dane - jer je to najbolje za moje dijete - jedino glede toga nemam dilema!
Dojenje jest prirodno, ali predstavlja veliku žrtvu - dojiljama je štošta uskraćeno, i moraju uvijek biti na oprezu što unose u svoje tijelo (mnoge lijekove, npr. ne smiju piti jer se izlučuje u mlijeko). Ipak, najviše žrtvuju svoje vrijeme - ako dojite, isključivo vi hranite svoje dijete, ne možete ga utrapiti baka servisu i otići na vikend putovanje s mužem - no, zauzvrat ćete dobiti predivnu vezu s djetetom koju flašica ne može stvoriti. Pogotovo ako dojite na duge staze - kad je dijete sposobno pokazati svoje oduševljenje dojkama, odnosno, kad postane očito da ga majčine grudi i tješe i zabavljaju - svim majkama od srca želim da dožive tu radost!
Nakon teškog početka i svog uloženog truda, mogu još savjetovati buduće dojilje da piju puno vode, i da piju vitamine, posebno željezo - jer potrebna je fizička i psihička snaga za uspješno dojenje! Ja sam se nakon razdoblja babinja osjećala dobro pa sam prestala piti prenatalne (koje piju i dojilje) vitamine, pa mi je imunitet trenutno na zabrinjavajućoj razini - ne dopustite da vam se to dogodi - budite zdrave da bi vam i djeca bila zdrava!
Sad sam već u fazi da se ljudi iznenade kad čuju da još (oni naglase to - JOŠ) dojim, pitaju me često koliko ću JOŠ dojiti. Franka jede svu hranu, i pravi je gurman, ali mlijeko jede jedino mamino (sir, jogurt i slično neće ni okusiti, a kravlje mlijeko se savjetuje djeci dati tek nakon navršene godine jer je alergeno), pa ćemo vidjeti... S djecom ionako ne možeš ništa planirati, možeš se samo (pokušati) prilagoditi njihovom tempu i ritmu i (pokušati) uživati u svakom danu, onom dobrom, ali i onom lošem.
Nema komentara:
Objavi komentar
Speak up! :)