Preskoči na glavni sadržaj

Dvorac za princezu

Kao što sam već  spomenula, napokon sam se odlučila zamrznuti svoj status zaposlene žene i okušati se u predporodiljnom odmoru, što zbog sveopće iscrpljenosti zbog peludne alergije, što zbog brojnih obveza koje se podrazumijevaju kada pokušavate sviti obiteljsko gnijezdo. Moram priznati, bilo mi je jako teško posljednjeg radnog dana i iznenadila me spoznaja da sam u ovih nekoliko mjeseci stvarno sam zavoljela svoje kolege, a i svoj posao! Neće biti lako staviti posao na stranu na najmanje godinu dana, ali sada je beba na prvom mjestu, i svim srcem se radujem što ću joj se u potpunosti moći posvetiti!

Posljednjeg radnog dana prošetali smo Donjim Miholjcem, u kojem posjećujem svoju ginekologinju, i, unatoč zelenilu koje je vrebalo na svakom koraku, uživali u lijepom proljetnom danu. Nisam sigurna je li Miholjac mjesto u kojem se okreće novac, ali jedno je sigurno - ima nekoliko detalja koji odišu prošlošću i romantikom. 



Najprepoznatljivija građevina u Donjem Miholjcu dvorac je obitelji Mailath. Izgrađen je prije stotinu godina, uz dvorac obitelji Prandau, za njihovu kći Stefaniju koja se udala za mađarskog grofa Georga Mailatha. Dvorac je ideja arhitekta Istvana Mollera, a uz njega je perivoj od 16 hektara kojemu je, moram reći, potrebna dodatna briga. Dvorac je impresivnog izgleda, s puno tornjića i različitih prozorčića, ogradicama i terasama, s raznim elemetnima gradnje u tudorskom stilu. Obožavam dvorce, i uvijek me rastuži vidjeti ih u lošem izdanju - no, uvijek pokušam zamisliti kako su izgledali u svojim najboljim danima, a ovaj je zasigurno bio ponos svojim stanovnicima.



U braku Stefanije i Georga Mailatha rođeno je pet sinova, Đuro, Josip, Geza, Ladislav i Gustav, te dvije kćeri, Etelka i Šarlota. Nisam mogla ne zamisliti topot dječjih nožica ispod usnulih krošnji, mora da su imali lijepo djetinjstvo u malom gradiću. Prigodno, s krova dvorca gledala nas je gospođa roda, ni ne sluteći da mi, gledajući dvorac, sanjamo o maloj princezi koju ćemo upoznati za devetnaest tjedana!



Tik do dvorca Mailath nalazi se dvorac Prandau, izgrađen 1818. godine. Građen je u kasno baroknom stilu, a bio je prva zgrada u gradu pokrivena crijepom. Ima dva salona, četranest soba, nekoliko kuhinja i smočnica, a u njemu je danas gradska uprava.






Kraj dvoraca nekada je stajao staklenik za tropsko i zimsko bilje. Prije stotinjak godina su ondje stanovale zlatne ribice, a danas je na životu samo konstrukcija. Za razliku od našičkog staklenika koji je izgorio u cijelosti, ovaj miholjački još uvijek je moguće obnoviti do detalja, eh, samo kad bi bilo novaca!









Jednog ću dana dovesti našu djevojčicu, posjesti je ispod ovog divovskog jasena, koji diše ispod ovog neba već stoljećima, i ispričati joj koliko smo je željeli, koliko smo bili uvjereni da će upotpuniti naš život. 
Iako već neko vrijeme znam da sam trudna, u trenutku kada je doktorica izgovorila rečenicu: "Sve mi se čini da je curica!", moje srce je zakucalo brže. Pogled koji sam razmijenila s mužem nikada neću zaboraviti. Naša curica, mala curica! Hoće li voljeti ružičasto ili će biti mali harambaša? Hoće li prvo izgovoriti riječi "mama" ili "tata"? Hoće li biti šutljivica ili brbljavica? Hoće li imati njegove oči ili će nalikovati nekom davno zaboravljenom pretku? Ma nije ni bitno, bit će naša, bit će najslađe biće na svijetu!



Na povratku smo svratili u duhovno rekreacijski centar Emaus u Petrijevcima, zahvaliti Bogu na svemu što nam je dao, a što nismo ni zaslužili. Neće biti lako, i sigurno ćemo mu se obraćati često u sljedećih nekoliko mjeseci, ma sljedećih nekoliko godina, ali sve brige će se isplatiti - u to smo sigurni!







U Emausu smo uživali u tišini prirode koju su razbijali valovi koje je uzrokovala mala obitelj labudova, kojoj smo u tom trenutku neopisivo zavidjeli. 

Gledam fotografije tek rođenih plivača i čituckam knjigu Prva godina moje bebe - Praktičan vodič za njegu vašeg djeteta dr. O. Lindermann i A. Ortemberg (preporučujem!), i suze mi kvase oči, od radosti, od dragosti (tako sam tipična trudnica!). Ne bojim se ni poroda, ni zubića, ni dječjih bolesti, samo jedva čekam u naručje primiti našu djevojčicu!

Primjedbe

  1. Divno, ovakva šetnja i onda saznanje da čekate malu princezu, ma joj <3

    I povjesničarka u meni je uživala u ovim opisima i fotografijama :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Voljela bih znati i vise o dvorcu i ljudima koji su zivjeli ondje! Povijest rules! :)

      Izbriši
    2. Voljela bih znati i vise o dvorcu i ljudima koji su zivjeli ondje! Povijest rules! :)

      Izbriši
    3. Voljela bih znati i vise o dvorcu i ljudima koji su zivjeli ondje! Povijest rules! :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit