Kao što sam već spomenula, napokon sam se odlučila zamrznuti svoj status zaposlene žene i okušati se u predporodiljnom odmoru, što zbog sveopće iscrpljenosti zbog peludne alergije, što zbog brojnih obveza koje se podrazumijevaju kada pokušavate sviti obiteljsko gnijezdo. Moram priznati, bilo mi je jako teško posljednjeg radnog dana i iznenadila me spoznaja da sam u ovih nekoliko mjeseci stvarno sam zavoljela svoje kolege, a i svoj posao! Neće biti lako staviti posao na stranu na najmanje godinu dana, ali sada je beba na prvom mjestu, i svim srcem se radujem što ću joj se u potpunosti moći posvetiti!
Posljednjeg radnog dana prošetali smo Donjim Miholjcem, u kojem posjećujem svoju ginekologinju, i, unatoč zelenilu koje je vrebalo na svakom koraku, uživali u lijepom proljetnom danu. Nisam sigurna je li Miholjac mjesto u kojem se okreće novac, ali jedno je sigurno - ima nekoliko detalja koji odišu prošlošću i romantikom.
Najprepoznatljivija građevina u Donjem Miholjcu dvorac je obitelji Mailath. Izgrađen je prije stotinu godina, uz dvorac obitelji Prandau, za njihovu kći Stefaniju koja se udala za mađarskog grofa Georga Mailatha. Dvorac je ideja arhitekta Istvana Mollera, a uz njega je perivoj od 16 hektara kojemu je, moram reći, potrebna dodatna briga. Dvorac je impresivnog izgleda, s puno tornjića i različitih prozorčića, ogradicama i terasama, s raznim elemetnima gradnje u tudorskom stilu. Obožavam dvorce, i uvijek me rastuži vidjeti ih u lošem izdanju - no, uvijek pokušam zamisliti kako su izgledali u svojim najboljim danima, a ovaj je zasigurno bio ponos svojim stanovnicima.
U braku Stefanije i Georga Mailatha rođeno je pet sinova, Đuro, Josip, Geza, Ladislav i Gustav, te dvije kćeri, Etelka i Šarlota. Nisam mogla ne zamisliti topot dječjih nožica ispod usnulih krošnji, mora da su imali lijepo djetinjstvo u malom gradiću. Prigodno, s krova dvorca gledala nas je gospođa roda, ni ne sluteći da mi, gledajući dvorac, sanjamo o maloj princezi koju ćemo upoznati za devetnaest tjedana!
Tik do dvorca Mailath nalazi se dvorac Prandau, izgrađen 1818. godine. Građen je u kasno baroknom stilu, a bio je prva zgrada u gradu pokrivena crijepom. Ima dva salona, četranest soba, nekoliko kuhinja i smočnica, a u njemu je danas gradska uprava.
Kraj dvoraca nekada je stajao staklenik za tropsko i zimsko bilje. Prije stotinjak godina su ondje stanovale zlatne ribice, a danas je na životu samo konstrukcija. Za razliku od našičkog staklenika koji je izgorio u cijelosti, ovaj miholjački još uvijek je moguće obnoviti do detalja, eh, samo kad bi bilo novaca!
Jednog ću dana dovesti našu djevojčicu, posjesti je ispod ovog divovskog jasena, koji diše ispod ovog neba već stoljećima, i ispričati joj koliko smo je željeli, koliko smo bili uvjereni da će upotpuniti naš život.
Iako već neko vrijeme znam da sam trudna, u trenutku kada je doktorica izgovorila rečenicu: "Sve mi se čini da je curica!", moje srce je zakucalo brže. Pogled koji sam razmijenila s mužem nikada neću zaboraviti. Naša curica, mala curica! Hoće li voljeti ružičasto ili će biti mali harambaša? Hoće li prvo izgovoriti riječi "mama" ili "tata"? Hoće li biti šutljivica ili brbljavica? Hoće li imati njegove oči ili će nalikovati nekom davno zaboravljenom pretku? Ma nije ni bitno, bit će naša, bit će najslađe biće na svijetu!
Na povratku smo svratili u duhovno rekreacijski centar Emaus u Petrijevcima, zahvaliti Bogu na svemu što nam je dao, a što nismo ni zaslužili. Neće biti lako, i sigurno ćemo mu se obraćati često u sljedećih nekoliko mjeseci, ma sljedećih nekoliko godina, ali sve brige će se isplatiti - u to smo sigurni!
U Emausu smo uživali u tišini prirode koju su razbijali valovi koje je uzrokovala mala obitelj labudova, kojoj smo u tom trenutku neopisivo zavidjeli.
Gledam fotografije tek rođenih plivača i čituckam knjigu Prva godina moje bebe - Praktičan vodič za njegu vašeg djeteta dr. O. Lindermann i A. Ortemberg (preporučujem!), i suze mi kvase oči, od radosti, od dragosti (tako sam tipična trudnica!). Ne bojim se ni poroda, ni zubića, ni dječjih bolesti, samo jedva čekam u naručje primiti našu djevojčicu!
Divno, ovakva šetnja i onda saznanje da čekate malu princezu, ma joj <3
OdgovoriIzbrišiI povjesničarka u meni je uživala u ovim opisima i fotografijama :)
Voljela bih znati i vise o dvorcu i ljudima koji su zivjeli ondje! Povijest rules! :)
IzbrišiVoljela bih znati i vise o dvorcu i ljudima koji su zivjeli ondje! Povijest rules! :)
IzbrišiVoljela bih znati i vise o dvorcu i ljudima koji su zivjeli ondje! Povijest rules! :)
Izbriši