Preskoči na glavni sadržaj

Preživjeti život u dvoje

Mislila sam da će biti čudno buditi se bez zvuka budilice, izležavati se u pidžami i ne odlaziti na posao, ali, iako sam se prvih dana budila i ranije nego je to uobičajeno, iznimno brzo sam se adaptirala na bio ritam jedne trudnice koja je na dopustu. Jutro je oduvijek moj najdraži dio dana i mogu vam reći da je baš dobro uživati u njemu bez radnih obveza! Pospremanje stana, kuhanje ručka i svakodnevne obvezice čine se sada, kad moj dan nije sveden samo na polovicu popodneva, mačji kašalj!

Doručak je najvažniji dio dana, a nakon zobene kaše s borovnicama moja djevojčica u trbuhu ima sat jutarnje gimnastike. Ma kakav dan bio, kakvi god ljudi oko vas bili, kad u vama raste mali čovjek, osmijeh je neizostavan detalj na vašem licu. Sada, kada je itekako prisutna, mogu reći da postajem sve nestrpljivija - jedva čekam da ju upoznam!


Budući da mogu zaboraviti košuljice i drugu obleku za zaposlene žene, odmah prvih dana počastila sam se shoppingom majičica i haljinica za tople dane. Ovog vikenda idemo na prvu svadbu otkad sam trudna (a možda i posljednju jer nam se pola rodbine ženi u rujnu, kada je i termin) pa sam se s mužem poigrala i shopping kraljice (ta emisija je naš guilty pleasure) našavši u Orsayu ovu lepršavu haljinu u kojoj se mogu zamisliti da pojedem i dvije sarme! Haljina je već ukrašena mint detaljima pa sam samo uložila u lak za nokte Play with my mint i naušnice i voila - ima da budem zavodljiva u zelenom! (Ispričavam se svima koji ovaj dio posta nisu u potpunosti razumjeli)


Ovih dana bolje dišem, možda se pelud umorila, ali me zato pate grčevi u nogama koje pokušavam otjerati Donat Mg-om ili šumećim magenzijem. Svaka trudnička tegoba inspirira me na čitanje literature o trudnoći ili o djetetovoj prvoj godini, a ovog tjedna čitali smo knjigu Mama zna najbolje (i tata) Osječanke Marine Knežević Barišić, koja je prilagođena upravo hrvatskim mamama i tatama, i koja sadrži odlične savjete i iskustva novopečenih roditelja. Ako želite pokloniti knjigu budućoj mami ili tati, ova je odličan izbor, a njena cijena je samo 129 kn (većina knjiga o trudnoći ili bebama je skupa)! Mi smo je čituckali na kavi, smijali se, ali i svašta naučili!


Ovog tjedna uživala sam u novoj glazbi, albumu After it all grupe Delta Rae i albumu The firewatcher's daughter Brandi Carlile, savršenom spoju indieja i alt-countryja, folka i bluesa. Osim s knjigama o bebama, patila sam se i s Dečjim dobošem, iliti Limenim bubnjem Guntera Grassa, ovomjesečnog izbora u našem book clubu. Grass sigurno jest vrstan pripovjedač, i ima ova knjiga dijelova koji me ostavljaju bez teksta, ali ima i dijelova koji su naporni i za koje mislim da su poslastica za sve psihologe, jer ja, neuka, stvarno ne razumijem tog Oskara. Zato, dobro je došlo osvježenje u obliku smoothieja od kivija i malina.



Ovoga tjedna napokon sam pronašla vremena učlaniti se i u Babybonus DM-a i dobila DVD, prvi bebin album, torbicu i knjižicu s bonovima koja će nam zasigurno dobro doći kad budemo opremali svoj mali curetak. Još uvijek nismo kupovali ništa za bebu, rodbina nudi bodije, kolica i krevetić, hvala Bogu, pa treba napraviti inventuru i provjeriti što nam nedostaje. Ipak, nisam mogla odoljeti ovom slatkom kompletiću, koji sam kupila dok nisam znala čekamo li dječaka ili djevojčicu, a koji svako malo otpakiram i čudim se kako je malen i pitam se je li moguće da ću u njega oblačiti svoju bebicu.


Mislila sam da će biti čudno svaki dan provoditi s mužem, mislila sam da ćemo se zasititi jedno drugoga, ali vidim da smo mirniji i sretniji nego kad nas je razdvajalo radno vrijeme. Istina jest - ni sa kim drugim ne bih radije provodila vrijeme, a našu radost podijelila je ovog tjedna i naša djevojčica koja je po prvi puta dopustila i tati da osjeti njeno plivanje u maminom trbuhu!

Primjedbe

  1. Umrla sam od smijeha na ''zavodljiva u zelenom'' :D Imamo isti guilty pleasure :)
    Baš ću poslušati ovu Brandi, zvuči zanimljivo...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma svi gledaju Shopping kraljicu, ali nece priznati :D Javi dojmove za Brandi! ;)

      Izbriši
  2. Ajooooooooooooooooooooooooooooooooooooooj <3 <3 <3 Baš zračiš mirom i spokojom i radošću kroz cijeli post :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Takav neki dan

Ne sjećam se da sam za ijednu knjigu ikad ranije pomislila da se mora čitati na određeni dan, ali za "Takav neki dan" jesam. Knjiga je ovo koja se mora otvoriti u ponedjeljak, ponedjeljak na sabajle (po mogućnosti, na prvi dan drugog polugodišta), dok radi samo zimska služba koja grebe po snježnoj cesti, a djeca spavaju, prije nego im "majice postanu preuske, hlače preširoke, a čarape počnu stiskati". Kavu treba ispiti vruću, u jednom šusu, zamisliti svoje sretno mjesto, i uvući se u se. Zbirka je ovo u izdanju Biblioteke Bura Mozaik knjige , u kojoj je Iva Bezinović-Haydon nanizala, kao najljepše "prozirno plave perlice", kratke priče o majkama koje "uživaju u tome što ih nitko ne treba", koje u glavi slažu beskonačne popise stvari koje valja učiniti, o razgovorima koje vodimo i o onima koje priželjkujemo voditi, o susjedama sa četvrtog kata, o Evi (s kojom dijelim rođendan, što me brine), koja kuha uz pozadinski šum s televizora i pita se gdj...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...

Rječita tišina Jhumpe Lahiri

Ponekad - rijetko - ali ponekad, uzmem knjigu s police knjižnice i ponesem ju kući, iako o njoj ne znadem baš ništa. Uzmem ju jer me omađija naslov ili ime autora. Tako je bilo i sada - dobitnica Pulitzerove nagrade za književnost, Jhumpa Lahiri, Rimske priče - pisalo je na naslovnici. Toliki skup kontradiktornosti dugo nisam vidjela - indijsko ime, američka nagrada za književnost, talijanski jezik (prevela Ana Badurina ), kako ostati imun! Sjećam se Algoritmovih naslovnica s ovim imenom, ali ne znam ništa o Jhumpa Lahiri pa čitam impresivni životopis ove žene, koja doista piše na svim tim jezicima, koja je doista spoj svih tih kultura , pa i profesor kreativnog pisanja na Columbiji, i uranjam. "Uviđam koliko se gostima sviđa taj ruralni, nepromjenjivi krajolik. Vidim koliko cijene svaki detalj, kako im pomaže misliti, odmarati se, sanjati. Kad djevojčice odu brati kupine u grm i zaprljaju lijepe haljine koje nose, majka se ne ljuti na njih. Štoviše, smije se. Traži od oca da usli...

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...