četvrtak, 1. siječnja 2015.

Pidžama dan

2015. godina započela je s jednim od najhladnijih dočeka - tako bar kažu - ne bih znala jer osobno nisam ni pomirisala svježi osječki zrak. Novu smo dočekali uz dobru kapljicu i drage prijatelje, gledajući vatromet kroz prozor, penzići style. Pa neka nam i Nova godina bude takva - mirna, radosna i šašava!


Nakon tako uzbudljive penzionerske večeri valjalo je dan provesti u krevetu - jer nema boljeg dana za pidžamu od prvog dana nove godine, dana kad su na televizijskom programu vremenski klasici kao što je Ben hur i Zameo ih vjetar, a sarma čeka drugo podgrijavanje. Osim već spomenutih klasika napokon smo pogledali Gone girl, film za koji sam imala velika očekivanja, a na kraju mi je bio prepredvidljiv da bi me oduševio. Kako bilo, Ben Afflecka mi se uvijek isplati pogledati. 

Pogledali smo i film The Good Lie (2014), predivan film o "izgubljenim dječacima iz Sudana", inspiriran stvarnim događajima.


Nakon što izgube roditelje u građanskom ratu u Sudanu, nekoliko hrabrih dječaka i njihova sestra bosi, gladni i žedni pješice prelaze tisuće kilometara do izbjegličkog kampa u Keniji. Izgubivši putem svoju braću i prijatelje i pouzdajući se u Boga, sanjaju o boljem životu u Americi. Nakon trinaest godina u kampu, njihova imena našla su se na popisu sretnika koji će novi život izgraditi u Americi. No, hoće li Amerika za njih biti obećana zemlja ili će ih rodna gruda pozivati na povratak?


Ovaj inspirativan film priča priču o nevjerojatnoj bratskoj ljubavi, skromnosti i poniznosti koja bi sve nas, koji se gušimo u francuskim salatama i pečenki, trebala posramiti. Činjenica da su glavni glumci doista kao djeca bili vojnici i da su jedni od izbjeglica iz Sudana daje filmu još veći značaj. Snaga ljudskog duha i ljubav onoga tko je za brata spreman dati život izmamit će vam suze na početku ove godine, za koju se iskreno nadam da će svakome donijeti mir u srcu, bratski zagrljaj, sposobnost da nesebično voli, pravo na dostojanstven život, rad i uživanje u svakome trenutku provedenom s onima koje voli.

1 komentar:

  1. I mi već godinama njegujemo "penzićki stajl" doček Nove godine u društvu najboljih prijatelja u njihovom apartmanu u malom mjestu u blizini Makarske i svake godine se izvrsno zabavimo - spremimo večeru ispod peke na staru godinu i roštiljamo na novu. Nema ljepšeg novog početka od tog. :)
    Inače, živimo daleko i tijekom godine se ne viđamo često, zato nam je ova tradicija slavlja postala jedna od najljepših uspomena.

    OdgovoriIzbriši

Speak up! :)