Kad smo nazdravljali Novoj 2015. godini, nisam mogla ni zamisliti kakva iznenađenja ona za mene čuva! Za početak, iznenađujuće je bilo što ona ženska prokletinja, iako sam se ulošcima bila naveliko opremila, nije stigla početkom siječnja, za kada je bila naručena. Pripisala bih ja to stresu oko selidbe i novog radnog mjesta, samo da me noćima nije budila bol koja sliči menstrualnoj, a koju gospođa nije popratila. Krajem prosinca bila sam na godišnjem pregledu kod ginekologa, sve je bilo u redu i nikakvi stanari nisu nastanjivali moju maternicu. Ipak, nakon što je moja, inače redovita, prokletinja kasnila tjedan dana, morala sam se po prvi put u životu popiškiti na štapić, da prostite. I tako se dogodilo najveće od svih iznenađenja u mom životu!
Naravno da smo ranije pričali o djeci. Još u srednjoj školi naša imaginarna djeca imala su imena, ali tek smo kroz pripremu za vjenčanje postali uzbuđeni pri pomisli da bismo, ali stvarno, uistinu, zapravo, mogli stvoriti novi život! Dijete - koje bi bilo čudna kombinacija njega i mene, mješavina naših vrlina i mana, koje bi nam moglo nabiti na nos kad odraste. A ipak, dijete sa svojim idejama i svojim snovima, iz kojih bismo i sami mogli nešto novo naučiti, zahvaljujući kojima bi nas život bio još šareniji i radosniji.
Zato, ako sve bude u redu i uz Božji blagoslov, postat ćemo roditelji početkom rujna! Trenutno je naša bebica veličine borovnice (u svim priručnicima bebe u različitim stadijima trudnoće opisuju voćem - borovnica, boba grožđa itd, što je baš slatko), mami je dobra, ne izaziva nikakve mučnine, a mi strpljivo i uzbuđeno čekamo sljedeći pregled i susret s njom!
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa čestitam!!! Osjećam se privilegirano što sam popratila tvoj put od udaljenosti, pa do svadbe i sad i bebica! Hvala što si podijelila :)
OdgovoriIzbrišiHtjela sam blogom širiti poruku da je život veseo, čak i kad se ne čini takvim, pa kako onda ne bih podijelila ultimativno veselje! :) :) Hvala! :*
Izbriši