Preskoči na glavni sadržaj

Iznenađenje!

Kad smo nazdravljali Novoj 2015. godini, nisam mogla ni zamisliti kakva iznenađenja ona za mene čuva! Za početak, iznenađujuće je bilo što ona ženska prokletinja, iako sam se ulošcima bila naveliko opremila, nije stigla početkom siječnja, za kada je bila naručena. Pripisala bih ja to stresu oko selidbe i novog radnog mjesta, samo da me noćima nije budila bol koja sliči menstrualnoj, a koju gospođa nije popratila. Krajem prosinca bila sam na godišnjem pregledu kod ginekologa, sve je bilo u redu i nikakvi stanari nisu nastanjivali moju maternicu. Ipak, nakon što je moja, inače redovita, prokletinja kasnila tjedan dana, morala sam se po prvi put u životu popiškiti na štapić, da prostite. I tako se dogodilo najveće od svih iznenađenja u mom životu!

Naravno da smo ranije pričali o djeci. Još u srednjoj školi naša imaginarna djeca imala su imena, ali tek smo kroz pripremu za vjenčanje postali uzbuđeni pri pomisli da bismo, ali stvarno, uistinu, zapravo, mogli stvoriti novi život! Dijete - koje bi bilo čudna kombinacija njega i mene, mješavina naših vrlina i mana, koje bi nam moglo nabiti na nos kad odraste. A ipak, dijete sa svojim idejama i svojim snovima, iz kojih bismo i sami mogli nešto novo naučiti, zahvaljujući kojima bi nas život bio još šareniji i radosniji.

Trenutno ne znamo gdje ćemo do kraja ove godine stanovati, muž još traži posao, ali ljubavi imamo i više nego dovoljno, pa bi bila šteta da ju ljubomorno čuvamo samo za sebe!

Zato, ako sve bude u redu i uz Božji blagoslov, postat ćemo roditelji početkom rujna! Trenutno je naša bebica veličine borovnice (u svim priručnicima bebe u različitim stadijima trudnoće opisuju voćem - borovnica, boba grožđa itd, što je baš slatko), mami je dobra, ne izaziva nikakve mučnine, a mi strpljivo i uzbuđeno čekamo sljedeći pregled i susret s njom!


Primjedbe

  1. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa čestitam!!! Osjećam se privilegirano što sam popratila tvoj put od udaljenosti, pa do svadbe i sad i bebica! Hvala što si podijelila :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Htjela sam blogom širiti poruku da je život veseo, čak i kad se ne čini takvim, pa kako onda ne bih podijelila ultimativno veselje! :) :) Hvala! :*

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta