Šljokičasta žena

Negdje nakon Thoreauova "Waldena", a prije "Stolareve kćeri" Marine Vujčić bio je "Dnevnik samoće" iliti "Journal of a Solitude" belgijsko-američke književnice May Sarton. Pjesnikinja je to koja je rekla: " Loneliness is the poverty of self; solitude is richness of self ", a ta mi se rečenica toliko svidjela da sam potražila njezine dnevničke zapise, koji se redovito nalaze na popisima must read štiva . Pauza "That is what is strange - that friends, even passionate love, are not my real life unless there is time alone in which to explore and to discover what is happening or has happened." Siječanj je moj mračni mjesec - vrijeme u godini u kojem se želim zatvoriti u neki brlog i ne pojaviti se do Groundhog Daya (inače, jedan od mojih omiljenih filmova, jer takav čangrizavac sam ja). Umorna od ljubavnih zavrzlama (s muškarcima, ali i sa ženama), nakon životnih oluja, u rujnu 1970., u šezdesetoj godini života, May se nastanila u...

U prošlom sam životu sudjelovala na jednoj radionici pisanja za mlade (tad sam još bila mlada) koji su se željeli okušati u novinarstvu (tad sam još imala viška vremena u životu). Vodio ju je jedan nadobudni novinar kojem je cilj bio hvalisati se pa nisam bogzna što naučila od njega i godinama me nikakve radionice pisanja nisu mamile. No, kad sam vidjela da radionicu pisanja "Pusti priču" vodi tankoćutna i inovativna duša, Iva Bezinović-Haydon, nisam dvojila. Prvog utorka, kad je Iva prvi put mailom poslala tjedni zadatak, nisam mail otvorila do petka. Kukavica sam - kako ću pisati na zahtjev? Nisam tako pisala dvadeset godina, od srednjoškolskih klupa, a i tad je recept bio lak - za peticu je bilo dovoljno rasplakati našu profesoricu Mlinac. Na studiju nisam ni imala kolegij hrvatskog jezika (sramotno, jer izražavanje je tako važno za pravnika)! Posljednjih godina pisala sam kojekakve osvrte i članke, ne mareći nimalo za objektivnost i ne pridržavajući se tradicionalnih teh...

Otkrit ću vam tajnu - najgora sam prema knjigama koje dobijem za rođendan. Uzimam ih zdravo za gotovo (uvjeravam se da ih čuvam za crne dane), a najgore prolaze one za koje sam sigurna da će mi se svidjeti! Npr. zadnjih šest godina pročitala sam nekoliko knjiga Elene Ferrante, ali "Genijalnu prijateljicu", koju sam dobila za rođendan 2018., nisam ni taknula. "Jedno drvo raste u Brooklynu", pak, moj je lanjski rođendanski poklon, i iako su ju svi u to vrijeme čitali, i iako je to najdraža knjiga omiljene mi Gilmoreice, Lauren Graham aka Lorelai (ja sam vam enciklopedija nevažnih podataka - znam i koja je knjiga najdraža Juliji Stiles, i da su kokice omiljena hrana Geri Halliwell), ja sam ju tutnula na dno svoje police s knjigama. No, new year, new me - svaki knjigoljubac na početku godine poželi čitati svoje blago. "Nolanovi su imali poseban odnos prema kavi. Bio je to njihov jedini luksuz. Mama bi svakoga jutra skuhala veliki lonac kave koja se podgrijavala za...

Ima neke umirujuće dosade u povratku na posao nakon godišnjeg odmora - isti mladci veslaju Dravom, isti starci šeću iste pse, ista ekipa sjedi na visokim stolcima tik do prozora birca kraj kojeg prođem biciklom svako jutro. Nema uzbuđenja, ništa ne odaje da je novi početak u igri - nazire se tek pokoji plan, želja, mogućnost. Photo: istockphoto.com U potrazi za novi knjiškim sadržajima, pronašla sam na Booktubeu ekipu iskusnih (da ne kažem - zrelih iliti matorih) čitatelja koji srčano dogovaraju kojekakve readathone i buddy readse, a kreiraju i nove knjiške izazove. Oni vas neće gnjaviti ni YA romanima ni romantasyjem, nego će o suvremenoj književnosti i klasicima progovarati jasno, zanimljivo i znalački, izazivajući kako sebe, tako i druge knjigoljupce. Jedan od njih, gospon Kevin s Kevin Towle Reads , kreirao je tako izazov "The New Year New Me Book Tag", a internetima su ga podijelile Pat , H annah i dr. 1. (Fears) What is one book from your 2025 reading goals that scares ...

Čovjek ne primijeti da stari sve dok ne shvati da ne zna ništa ni o čemu - dok ne shvati da dotadašnju neustrašivost duguje činjenici da mu se ništa strašno u životu do tada zapravo nije ni dogodilo, dok ne shvati da se drži k'o pijan plota nekih šašavih pravila, dok ne shvati da mu ljudi s kojima dijeli život (roditelji, braća i sestre, partner, djeca...) nisu ni nalik pa nije ni čudno da se ne razumiju, dok ne shvati da ni samog sebe ne poznaje, i da su pred njim godine rekreiranja osobe koja bi mogao postati. U toj zbrci života, sretan je onaj tko nije sam pa pronađe saveznika i partnera koji je s njim voljan poći u potragu. A da za potragu nikad nije kasno i da uvijek ima radosti u upoznavanju pokazuje i Kent Haruf u knjizi "Naše duše u noći" (znam, naslov je i meni bio malo too cheesy) iz 2015., koja se našla na mom popisu knjiga koje želim pročitati zbog svoje tematike - slovila je kao nježna priča odraslih ljudi smještena u realan svijet. Žanr je to za kojim sam uv...