Preskoči na glavni sadržaj

S njom je sve počelo

Neki dan na televiziji se prikazivao još jedan od dokumentaraca o Agathi Christi - Agatha Christie: Sto godina Poirota i Miss Marple - snimljen 2020. povodom stote godišnjice objavljivanja njezinog prvog romana, "Zagonetnog slučaja u Stylesu", u kojem se prvi put pojavljuje slavni Hercule Poirot. Posebnu dragost osjećam prema Agathi Christie i njezinim sivim stanicama, i uvijek me oduševe nove spoznaje o njezinom životu i stvaralaštvu. Film je kronološki prikazao neke od njezinih najvažnijih knjiga pa sam ih odlučila zabilježiti i ovdje (pogotovo jer neke još uvijek nisam čitala, ili jesam, pa zaboravila, tako je to s Agathinim krimićima). Pa, ako među vama postoji čitatelj koji još uvijek nije čitao djela književnice kojoj dugujemo čitavi žanr (pa i podžanr - whodunit u seoskoj idili), a kojoj je u djetinjstvu čitanje bilo zabranjeno, izvolite!

Nema na čemu.

Ubojstvo Rogera Ackroyda

Agathine romane sam redovito čitala tijekom ljetnih praznika - bili su savršena razbibriga na ljetni dan, kad sunce upeče i svi pobenave. Slična atmosfera prati i ovaj roman - u idiličnom malom mjestu ubijen je bogati Roger Ackroyd. Srećom, u blizini je i umirovljeni detektiv Poirot! "Ubojstvo Rogera Ackroyda" roman je koji je donio Agathi Christie svjetsku slavu, a obrat u ovom roman nazivaju najnevjerojatnijim obratom u detektivskim romanima.

Ubojstvo u vikarijatu

Da je kolač, Agatha Christie bila bi bara brith, klasični engleski kolač s puno suhog slatkog voća, u kojem se uživa uz šalicu čaja - bar je tako ja zamišljam, a slično zamišljam i Miss Marple, lik znatiželjne usidjelice koji se prvi put pojavljuje u "Ubojstvu u vikarijatu". U romanu dvoje ljudi priznaje počinjenje zlodjela, a Miss Marple - koja je, Agathinim riječima, vedre naravi, ali uvijek očekuje najgore od ljudi - mora otkriti istinu.

Nesreća nevinih

"Zla kuća" i "Nesreća nevinih" romani su koje je autorica smatrala svojim najboljim uratcima. U "Nesreći nevinih" za ubojstvo majke optužen je njezin sin, koji umire u zatvoru prije kraja kaznenog postupka. Iako u blizini nema ni Poirota ni Miss Marple, stanovnici inače mirnog mjesta ukazat će na mogućnost da je optuženik bio nevin i da je ubojica još uvijek među njima. Prije četiri snimljena je nova adaptacija ovog romana u obliku TV serije, a Bill Nighy igra glavnu ulogu. Mogla bih ga pogledati ovih depresivnih siječanjskih dana, jer zagonetke Agathe Christie oduvijek zabavljaju i opuštaju moj um, koliko god to čudno zvučalo.


Ubojstvo u Orient Expressu 

Jedna od najpopularnijih knjiga Agathe Christie, s najviše ekranizacija, upravo je "Ubojstvo u Orient Expressu". Neki ga nazivaju remek djelom, proučava se i na pravnim fakultetima u sklopu određenog kaznenopravnog instituta, a postavlja uvijek aktualno pitanje - smije li čovjek uzeti pravdu u svoje ruke? Kenneth Branagh svojom je adaptacijom Agathu Christie ponovno obasjao svjetlima reflektora, ali meni se film nije svidio - ipak mi je verzija s Davidom Suchetom draža.

Deset malih crnaca

Svaki obožavatelj Agathe Christie ima svoj "prvi Agathin roman koji je čitao" i "omiljeni Agathin roman". Moj prvi je "Tragedija u tri čina", a omiljeni "Deset malih crnaca", brutalni roman u kojem nema detektiva ni dežurnih usidjelica, a desetoro ljudi pozvano je na osamljeni otok, gdje umiru, jedan po jadan. Nasilan, klaustrofobičan, tko ga ne bi volio!


Zavjesa 

Definitivno nisam pročitala "Zavjesu", roman u kojem umre Poirot (nije spoiler, to je općepoznato!) pa sam si ga jučer pribavila u antikvarijatu, zlu ne trebalo! Napisan je za vrijeme Drugog svjetskog rata, bio je čuvan u bankarskom sefu, a objavljen je četiri mjeseca prije smrti Agathe Christie, koja je umrla na današnji dan 1976. Nije li prikladno pročitati koji njezin redak već danas?

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...