Preskoči na glavni sadržaj

Filmska večer iliti kako dobiti mozak natrag

Čuli ste sigurno za pojam #pregnancybrain, eh, pa, taj mozak koji izgubite tijekom trudnoće vjerojatno nikad nećete dobiti natrag, ali kojekakve karantene ili slični lifestyleizi mogli bi vam kupiti vrijeme, i bar vas podsjetiti na mozak kojim ste nekoć sanjali velike stvari, stvari na koje ste zaboravili kad su vam u ruke tutnuli vaša mala zlata (P.S. Volim svoju djecu). Primjerice, zaboravila sam koliko volim slušati glazbu, koliko toga joj dugujem, u kolikoj mjeri je svaki dio moj života neraskidivo povezan s određenim soundtrackom. Ovih dana otkrila sam Stevija Wondera, Becky Hill i Jess Glynne, pjevam i plešem i uživam u činjenici da živimo na planetu na kojem postoji glazba i izvan Cocomelona i Pink Fonga. Osim uživanja u glazbi, dolce far niente podrazumijeva i uživanje u filmskim svečanostima. Naravno, nađe se i poneki film od kojeg mi se brzinom svjetlosti u očima stvore krmelji, ali ovih par preporučujem - Glitter Girl i Hubby odobrili!

Knives out (2019)

Obožavateljima Agathe Christie svidjet će se ovaj moderni krimić u kojem igraju Daniel Craig, Jamie Lee Curtis, Chris Evans, i uvijek odlična Toni Collette. Čini se da si superbogati pisac krimića, na čiji račun živi cijela njegova familija, prerezao vrat, a čuveni detektiv pozvan je (od strane koga?) u njegovu kuću, i u njegovu ekscentričnu obitelj, da istraži to čudnovato samoubojstvo. Dinamičan film, zanimljivi obrati - uživat će kompletna family!


The greatest showman (2017)

Od prvog kadra znala sam da će mi se svidjeti ovaj film - spopao me naježitis kakav nisam doživjela od gledanja Krupne ribe Tima Burtona. Film o američkom showmanu P.T. Barnumu zahvaljujući zapanjujuće teatralnom soundtracku jedna je od ljepših filmskih bajki koje sam gledala zadnjih godina, i garantiram da ćete songove pjevušiti danima. This is me, Million dreams i Never enough već su ušle u legendu, ali meni je omiljena Rewrite the stars u izvedbi Zaca Efrona i predivne Zendaye (da, ja sam ju tek sad otkrila, mea culpa).


Crazy rich Asians (2018)

Jeste li primijetili da se više ne snimaju romantične komedije nalik onima koje su proslavile Juliju Roberts? Malo je romantike, a još manje komedije u Hollywoodu zadnjih godina, rekla bih. Od ovog filma nisam očekivala puno, znala sam da je knjiga bila hit, ali fabula je zvučala kao klišej koji nije vrijedan gledanja i na ekranu. Ipak, film me ugodno iznenadio - ljubavne zavrzlame, ludo bogata nacija, problematične (a kakve bi bile?) svekrve, ma tko to ne bi volio! Zabavno i slatko!


Bombshell (2019)


Film snimljen po istinitom događaju - tužbi za seksualno uznemiravanje koje su novinarke Fox Newsa podnijele protiv direktora te televizijske kuće, Rogera Ailesa - count me in! Film ima taj #metoo moment i nakratko me opio feminizam (na kraju filma čak je i moj muž s desnicom stisnutom u zraku viknuo Girl power!), oprostila sam mu čak i isforsirano lezbijstvo, dok nisam vidjela da je Roger Ailes umro par mjeseci nakon nagodbe, a karijere tih žena naprasno su završile u trenutku kad su se usudile podnijeti tužbu protiv ovog moćnika. Downer. Ipak, film je must see za nabrijavanje girl powera! Živjele!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...