Preskoči na glavni sadržaj

Filmska večer iliti kako dobiti mozak natrag

Čuli ste sigurno za pojam #pregnancybrain, eh, pa, taj mozak koji izgubite tijekom trudnoće vjerojatno nikad nećete dobiti natrag, ali kojekakve karantene ili slični lifestyleizi mogli bi vam kupiti vrijeme, i bar vas podsjetiti na mozak kojim ste nekoć sanjali velike stvari, stvari na koje ste zaboravili kad su vam u ruke tutnuli vaša mala zlata (P.S. Volim svoju djecu). Primjerice, zaboravila sam koliko volim slušati glazbu, koliko toga joj dugujem, u kolikoj mjeri je svaki dio moj života neraskidivo povezan s određenim soundtrackom. Ovih dana otkrila sam Stevija Wondera, Becky Hill i Jess Glynne, pjevam i plešem i uživam u činjenici da živimo na planetu na kojem postoji glazba i izvan Cocomelona i Pink Fonga. Osim uživanja u glazbi, dolce far niente podrazumijeva i uživanje u filmskim svečanostima. Naravno, nađe se i poneki film od kojeg mi se brzinom svjetlosti u očima stvore krmelji, ali ovih par preporučujem - Glitter Girl i Hubby odobrili!

Knives out (2019)

Obožavateljima Agathe Christie svidjet će se ovaj moderni krimić u kojem igraju Daniel Craig, Jamie Lee Curtis, Chris Evans, i uvijek odlična Toni Collette. Čini se da si superbogati pisac krimića, na čiji račun živi cijela njegova familija, prerezao vrat, a čuveni detektiv pozvan je (od strane koga?) u njegovu kuću, i u njegovu ekscentričnu obitelj, da istraži to čudnovato samoubojstvo. Dinamičan film, zanimljivi obrati - uživat će kompletna family!


The greatest showman (2017)

Od prvog kadra znala sam da će mi se svidjeti ovaj film - spopao me naježitis kakav nisam doživjela od gledanja Krupne ribe Tima Burtona. Film o američkom showmanu P.T. Barnumu zahvaljujući zapanjujuće teatralnom soundtracku jedna je od ljepših filmskih bajki koje sam gledala zadnjih godina, i garantiram da ćete songove pjevušiti danima. This is me, Million dreams i Never enough već su ušle u legendu, ali meni je omiljena Rewrite the stars u izvedbi Zaca Efrona i predivne Zendaye (da, ja sam ju tek sad otkrila, mea culpa).


Crazy rich Asians (2018)

Jeste li primijetili da se više ne snimaju romantične komedije nalik onima koje su proslavile Juliju Roberts? Malo je romantike, a još manje komedije u Hollywoodu zadnjih godina, rekla bih. Od ovog filma nisam očekivala puno, znala sam da je knjiga bila hit, ali fabula je zvučala kao klišej koji nije vrijedan gledanja i na ekranu. Ipak, film me ugodno iznenadio - ljubavne zavrzlame, ludo bogata nacija, problematične (a kakve bi bile?) svekrve, ma tko to ne bi volio! Zabavno i slatko!


Bombshell (2019)


Film snimljen po istinitom događaju - tužbi za seksualno uznemiravanje koje su novinarke Fox Newsa podnijele protiv direktora te televizijske kuće, Rogera Ailesa - count me in! Film ima taj #metoo moment i nakratko me opio feminizam (na kraju filma čak je i moj muž s desnicom stisnutom u zraku viknuo Girl power!), oprostila sam mu čak i isforsirano lezbijstvo, dok nisam vidjela da je Roger Ailes umro par mjeseci nakon nagodbe, a karijere tih žena naprasno su završile u trenutku kad su se usudile podnijeti tužbu protiv ovog moćnika. Downer. Ipak, film je must see za nabrijavanje girl powera! Živjele!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta