Preskoči na glavni sadržaj

Deset koraka za preživljavanje ispita i ostalih stresnih situacija

Pub kvizovi nikada nisu bili popularniji nego danas. Svakodnevno se ljudi hrane svim mogućim informacijama i uživaju u podvrgavanju ispitu znanja, vjerujući da je znanje moć, a, začudo, zabavljaju se čak i ako iz svega navedenog ne izađu kao pobjednici. No, što kad zaigramo igru života i izazovemo sami sebe, u nadi za boljom sutrašnjicom, i odlučimo uložiti u svoje znanje - čak i onda kad se čini da smo do sada već uložili dovoljno, a prilike u državi su ostavile dojam da nam se investicija nije isplatila? Hm, takav ispit ne čini se toliko zabavnim, zar ne? Hrabra ili neubrojiva pod utjecajem trudničkih hormona, odlučila sam se baciti na glavu pa sam posljednjih šest mjeseci učila ono što sam već učila u nekoliko navrata, za što sam ocjenjena i na fakultetu, pa i na pravosudnom ispitu u koji sam uložila godinu svog života, a izgubila nekoliko njih pod utjecajem stresa. Svaki dan sam se borila sa sobom, i izborila (iako polaganje ovog ispita smatram jednim od neuspješnijih pothvata u svom životu), pa možda nekome od vas, tko studira ili polaže neku vrstu ispita, moj vodič za preživljavanje ispitnih rokova i sličnih stresova pomogne.

1. Doživi živčani slom

Tijekom ispitnih rokova ili suočavanja s teškoćama čije rješavanje je donekle u našoj moći valja najprije detaljno, temeljito, sa svim srcem - doživjeti nekoliko živčanih slomova. Ako se tijekom ispitnih rokova niste niti jednom rasplakali, niste ništa učinili! Pucanje po šavovima prvo nas ubije u pojam, učini sve beznadnim, a potom nas potrese dovoljno da skupimo snagu i krenemo ispočetka. Ukoliko vas opere panika ili strah, kao što je mene - ne znam jesam li više paničarila od količine gradiva ili radi bebe koja je prisiljena proživljavati sa mnom ovaj stres, isplačite se, prošećite ili odspavajte, ma, k vragu, ako treba, gledajte Shopping kraljicu cijelo popodne, i opustite se jer učenje ili potraga za rješenjem problema nemaju smisla kad nam srce kuca u luđačkom ritmu. A nije sramota popiti ni Normabel, u to su barem mene uvjerili.


2. Budi kul

Znaju mi prigovarati da sam pesimist, samo zato jer ne vjerujem u lude scenarije i jer nisam pretjerano ambiciozna, nego cijenim skromnost i poniznost. Moj je recept oduvijek - nemojte biti optimisti, u današnje vrijeme optimizam je izjednačen sa sljepilom, i nije više u modi, radije zamislite najgori mogući scenarij i uvjerite sami sebe da ćete biti dobro čak i ako se on ostvari - na taj način sitnice će vas oduševiti, i život će biti lijep!

3. Organiziraj se

Pomalo sam control freak i sve dok plan učenja izgleda izvedivo na papiru, čini mi se kao da konce držim u svojim rukama. Upravo zbog toga, svakog dana revno izrađujem novi plan jer se niti jednog plana nikada actually ne držim.

4. Pronađi svoj style

Probala sam sve - od pravljenja mentalnih mapa (jao, to mi traje predugo, i kasnije si ne znam pročitati rukopis), podcrtavanja šarenim flomasterima, učenja naglas, čitanja u sebi, pomišljanja na porod koji me čeka (loš način za skretanje pažnje, priznajem), ponavljanja u hodu nalik na profesora Baltazara, učenje u 6 ujutro, učenje u ponoć (ne, ne, ne - nikada to nisam mogla), slušanje Mozarta koji navodno poboljšava koncentraciju budući da se glasnoća tona u njegovim skladbama izmjenjuje u razmaku od točno 30 sekundi, što je jednako uzorku moždanih valova (uz to, i bebe u trbuhu vole Mozarta - navodno pjevaju uz njihove skladbe već od 16. tjedna trudnoće), ali dokazala sam si samo jedno - za uspješno učenje ključno je sjesti i započeti. Ja sam tip studenta koji se uvijek dovede u situaciju da na dan ispita pomisli: "Eh, da imam još tjedan dana, pozlatila bih to!", a istina jest - imala sam taj tjedan, ali sam ga provela čupajući obrve, plačući i lakomisleno misleći da ću sve stići (jer, ne daj Bože da počnem učiti prerano!) - ne ponavljajte moju grešku!

5. Stvori oazu mira

Ako si možete priuštiti mir i tišinu i cjelodnevno učenje, vi ste sretnici! Svemu što vas muči valja pristupiti hladne glave, uz duboko disanje i dan proveden bez vijesti iz svijeta, bez društvenih mreža, po mogućnosti, bez ikakvih ljudi, pa čak i onih vama najdražih. Pronađite u danu barem nekoliko minuta samo za sebe, radite što volite - pecite kolače, čitajte knjigu ili meditirajte, i bit će lakše prisiliti se na radnje koje nisu srcu mile - na učenje o stvarima koje niti ne razumijete, kao što je npr. povećanje temeljnog kapitala u dioničkom društvu.


6. Ni na tren ne pomišljaj na vrijeme koje ćeš nepovratno izgubiti

Ni dani prije pripremanja usmenog dijela ispita nisu mi bili pjesma - započeli smo odvikavati Franku od pelena i prvi tjedni bili su stresniji nego smo očekivali. Naša pametna kći odmah je shvatila poantu svega i odlučila je ne piškiti - vrištala je na pomisao na tutu/kahlicu/nonu/kako već kažete, i zadržavala je mokraću i do pet, šest sati, tvrdoglava u svom naumu, a ipak, u konačnici preslaba da bi izdržala do kraja. Ipak, nakon što sam je dala baki na skrb da bih se posvetila učenju, užasno mi je nedostajala i gotovo svakodnevno zaspala bih u suzama, prezirući samu sebe jer sam svoju obitelj uvukla u ovakav način života. Pritisak koji sam si stvorila zbog tog hoće-li-se-sve-isplatiti-osjećaja svakodnevno me dovodio do ruba.


7. Pronađi nešto dobro u svakom danu

Ima dana kad nas problemi slome, kad poželimo odustati od svega, ali ne treba klonuti duhom. Kao kod svake dijete, nakon jednog cheat-daya, sutra je novi dan, i bit će bolje, znaj. Valja pronaći nešto pozitivno u svakom danu - pa makar morali kupiti novu torbu (i sebi, i mami, yes, I did), pojesti  kilu sladoleda (po mogućnosti, od vanilije, jer kažu da uskoro neće biti dostupna), ili oprati prozore. Tajna uspjeha nije u svakodnevnom pobjeđivanju, nego u dizanju nakon izgubljene bitke. Sada, nakon položenog ispita s osrednjim rezultatom, još radim na tom podizanju.

8. Definiraj uspjeh

Samo polaganje ispita nije me nikada ispunjavalo, položene ispite nisam doživljavala kao uspjeh, nego kao olakšanje nakon grčevite borbe za goli život. Oduvijek sam si, tijekom priprema za teške ispite, obećavala stvari koje ću raditi kad ispit položim, kad zaslužim (ili ne) slobodu. Sve s popisa koji sam sastavila tijekom učenja za pravosudni ispit ostvarila sam, a bile su to zaista bitne, life-changing stvari - počastit ću sve obilnom večerom (jer posljednje tjedne prije pravosudnog nisam imala teka - prvi i jedini put u životu), dobit ću posao na neodređeno (za što sam se morala počupati sa šefom iako sam ispunjavala sve zakonske uvjete), udat ću se, zatražiti premještaj bliže kući i dr. Danas ne čekam da mi život počne, moj popis sadrži sitnice kojima se radujem - otići ću s Frankom na sladoled, zvat ću Marinu na kavu, rodit ću drugo dijete i dr.

9. Potrudi se

Potrudite se, zagrijte stolicu, učite, mozgajte, studirajte, proučite i one najmrskije dijelove gradiva. Stisnite zube, makar vas boljela čeljust. Stisnite još malo. Ako je srce ocean tajni, što li je tek ljudski mozak! I ne zaboravite, mozak treba vrijeme da bi pohranio informacije, pa nikada ne počinjite prerano (is there such thing?), ali niti prekasno s pripremama.


10. Moli se i vjeruj u čuda

Usprkos našoj lijenosti i bezvoljnosti, Bog nas voli, i dokle god je u nama mala pukotina koja žudi za čistim srcem, oprostit će nam prijestupe i, kad nam bude najpotrebnije, darovati nam ono što je za nas najbolje, pa čak i kad mi mislimo da to nismo ničime zaslužili. U teškoćama niste sami, i sve to mora proći jednog dana. I prošlo je.

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta