Preskoči na glavni sadržaj

Deset koraka za preživljavanje ispita i ostalih stresnih situacija

Pub kvizovi nikada nisu bili popularniji nego danas. Svakodnevno se ljudi hrane svim mogućim informacijama i uživaju u podvrgavanju ispitu znanja, vjerujući da je znanje moć, a, začudo, zabavljaju se čak i ako iz svega navedenog ne izađu kao pobjednici. No, što kad zaigramo igru života i izazovemo sami sebe, u nadi za boljom sutrašnjicom, i odlučimo uložiti u svoje znanje - čak i onda kad se čini da smo do sada već uložili dovoljno, a prilike u državi su ostavile dojam da nam se investicija nije isplatila? Hm, takav ispit ne čini se toliko zabavnim, zar ne? Hrabra ili neubrojiva pod utjecajem trudničkih hormona, odlučila sam se baciti na glavu pa sam posljednjih šest mjeseci učila ono što sam već učila u nekoliko navrata, za što sam ocjenjena i na fakultetu, pa i na pravosudnom ispitu u koji sam uložila godinu svog života, a izgubila nekoliko njih pod utjecajem stresa. Svaki dan sam se borila sa sobom, i izborila (iako polaganje ovog ispita smatram jednim od neuspješnijih pothvata u svom životu), pa možda nekome od vas, tko studira ili polaže neku vrstu ispita, moj vodič za preživljavanje ispitnih rokova i sličnih stresova pomogne.

1. Doživi živčani slom

Tijekom ispitnih rokova ili suočavanja s teškoćama čije rješavanje je donekle u našoj moći valja najprije detaljno, temeljito, sa svim srcem - doživjeti nekoliko živčanih slomova. Ako se tijekom ispitnih rokova niste niti jednom rasplakali, niste ništa učinili! Pucanje po šavovima prvo nas ubije u pojam, učini sve beznadnim, a potom nas potrese dovoljno da skupimo snagu i krenemo ispočetka. Ukoliko vas opere panika ili strah, kao što je mene - ne znam jesam li više paničarila od količine gradiva ili radi bebe koja je prisiljena proživljavati sa mnom ovaj stres, isplačite se, prošećite ili odspavajte, ma, k vragu, ako treba, gledajte Shopping kraljicu cijelo popodne, i opustite se jer učenje ili potraga za rješenjem problema nemaju smisla kad nam srce kuca u luđačkom ritmu. A nije sramota popiti ni Normabel, u to su barem mene uvjerili.


2. Budi kul

Znaju mi prigovarati da sam pesimist, samo zato jer ne vjerujem u lude scenarije i jer nisam pretjerano ambiciozna, nego cijenim skromnost i poniznost. Moj je recept oduvijek - nemojte biti optimisti, u današnje vrijeme optimizam je izjednačen sa sljepilom, i nije više u modi, radije zamislite najgori mogući scenarij i uvjerite sami sebe da ćete biti dobro čak i ako se on ostvari - na taj način sitnice će vas oduševiti, i život će biti lijep!

3. Organiziraj se

Pomalo sam control freak i sve dok plan učenja izgleda izvedivo na papiru, čini mi se kao da konce držim u svojim rukama. Upravo zbog toga, svakog dana revno izrađujem novi plan jer se niti jednog plana nikada actually ne držim.

4. Pronađi svoj style

Probala sam sve - od pravljenja mentalnih mapa (jao, to mi traje predugo, i kasnije si ne znam pročitati rukopis), podcrtavanja šarenim flomasterima, učenja naglas, čitanja u sebi, pomišljanja na porod koji me čeka (loš način za skretanje pažnje, priznajem), ponavljanja u hodu nalik na profesora Baltazara, učenje u 6 ujutro, učenje u ponoć (ne, ne, ne - nikada to nisam mogla), slušanje Mozarta koji navodno poboljšava koncentraciju budući da se glasnoća tona u njegovim skladbama izmjenjuje u razmaku od točno 30 sekundi, što je jednako uzorku moždanih valova (uz to, i bebe u trbuhu vole Mozarta - navodno pjevaju uz njihove skladbe već od 16. tjedna trudnoće), ali dokazala sam si samo jedno - za uspješno učenje ključno je sjesti i započeti. Ja sam tip studenta koji se uvijek dovede u situaciju da na dan ispita pomisli: "Eh, da imam još tjedan dana, pozlatila bih to!", a istina jest - imala sam taj tjedan, ali sam ga provela čupajući obrve, plačući i lakomisleno misleći da ću sve stići (jer, ne daj Bože da počnem učiti prerano!) - ne ponavljajte moju grešku!

5. Stvori oazu mira

Ako si možete priuštiti mir i tišinu i cjelodnevno učenje, vi ste sretnici! Svemu što vas muči valja pristupiti hladne glave, uz duboko disanje i dan proveden bez vijesti iz svijeta, bez društvenih mreža, po mogućnosti, bez ikakvih ljudi, pa čak i onih vama najdražih. Pronađite u danu barem nekoliko minuta samo za sebe, radite što volite - pecite kolače, čitajte knjigu ili meditirajte, i bit će lakše prisiliti se na radnje koje nisu srcu mile - na učenje o stvarima koje niti ne razumijete, kao što je npr. povećanje temeljnog kapitala u dioničkom društvu.


6. Ni na tren ne pomišljaj na vrijeme koje ćeš nepovratno izgubiti

Ni dani prije pripremanja usmenog dijela ispita nisu mi bili pjesma - započeli smo odvikavati Franku od pelena i prvi tjedni bili su stresniji nego smo očekivali. Naša pametna kći odmah je shvatila poantu svega i odlučila je ne piškiti - vrištala je na pomisao na tutu/kahlicu/nonu/kako već kažete, i zadržavala je mokraću i do pet, šest sati, tvrdoglava u svom naumu, a ipak, u konačnici preslaba da bi izdržala do kraja. Ipak, nakon što sam je dala baki na skrb da bih se posvetila učenju, užasno mi je nedostajala i gotovo svakodnevno zaspala bih u suzama, prezirući samu sebe jer sam svoju obitelj uvukla u ovakav način života. Pritisak koji sam si stvorila zbog tog hoće-li-se-sve-isplatiti-osjećaja svakodnevno me dovodio do ruba.


7. Pronađi nešto dobro u svakom danu

Ima dana kad nas problemi slome, kad poželimo odustati od svega, ali ne treba klonuti duhom. Kao kod svake dijete, nakon jednog cheat-daya, sutra je novi dan, i bit će bolje, znaj. Valja pronaći nešto pozitivno u svakom danu - pa makar morali kupiti novu torbu (i sebi, i mami, yes, I did), pojesti  kilu sladoleda (po mogućnosti, od vanilije, jer kažu da uskoro neće biti dostupna), ili oprati prozore. Tajna uspjeha nije u svakodnevnom pobjeđivanju, nego u dizanju nakon izgubljene bitke. Sada, nakon položenog ispita s osrednjim rezultatom, još radim na tom podizanju.

8. Definiraj uspjeh

Samo polaganje ispita nije me nikada ispunjavalo, položene ispite nisam doživljavala kao uspjeh, nego kao olakšanje nakon grčevite borbe za goli život. Oduvijek sam si, tijekom priprema za teške ispite, obećavala stvari koje ću raditi kad ispit položim, kad zaslužim (ili ne) slobodu. Sve s popisa koji sam sastavila tijekom učenja za pravosudni ispit ostvarila sam, a bile su to zaista bitne, life-changing stvari - počastit ću sve obilnom večerom (jer posljednje tjedne prije pravosudnog nisam imala teka - prvi i jedini put u životu), dobit ću posao na neodređeno (za što sam se morala počupati sa šefom iako sam ispunjavala sve zakonske uvjete), udat ću se, zatražiti premještaj bliže kući i dr. Danas ne čekam da mi život počne, moj popis sadrži sitnice kojima se radujem - otići ću s Frankom na sladoled, zvat ću Marinu na kavu, rodit ću drugo dijete i dr.

9. Potrudi se

Potrudite se, zagrijte stolicu, učite, mozgajte, studirajte, proučite i one najmrskije dijelove gradiva. Stisnite zube, makar vas boljela čeljust. Stisnite još malo. Ako je srce ocean tajni, što li je tek ljudski mozak! I ne zaboravite, mozak treba vrijeme da bi pohranio informacije, pa nikada ne počinjite prerano (is there such thing?), ali niti prekasno s pripremama.


10. Moli se i vjeruj u čuda

Usprkos našoj lijenosti i bezvoljnosti, Bog nas voli, i dokle god je u nama mala pukotina koja žudi za čistim srcem, oprostit će nam prijestupe i, kad nam bude najpotrebnije, darovati nam ono što je za nas najbolje, pa čak i kad mi mislimo da to nismo ničime zaslužili. U teškoćama niste sami, i sve to mora proći jednog dana. I prošlo je.

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...

Braća i sestre (1)

Drava poslije kiše izgleda isprano, ali mi ne smeta. Ne smeta mi ni magla koja ju je prekrila. U zraku se ćuti miris mokre pokošene trave, a ja bicikliram do posla u crvenoj haljini s tufnicama i slušam Jennifer Love Hewitt (girly pop s početka 21. stoljeća soundtrack je mog života) - ništa mi neće ovi dan pokvarit (i prođe tjedan...). Ni kiša ni magla ni rinitis ni gloomy memoari još jedne svestrane holivudske glumice, koje čitam ovaj tjedan. Kad bi me pitali što želim biti kad odrastem, odgovorila bih - svestrana, zato oduvijek gajim zavist prema svoj toj holivudskoj bagri koja ostvaruje karijere i na filmu i u glazbi, i u književnosti, pa čak i u modi i svijetu kozmetike (nije da imam ambiciju imati parfem sa svojim imenom, ali you get the point). Diane Keaton zavoljela sam kao dijete (opsjednuto filmovima). Ne, nisam kao dijete gledala "Kuma", nego zaboravljeni filmić Nancy Meyers koji se devedesetih vrtio na TV programu - " Baby Boom ". Diane glumi yuppie ženu ...