Preskoči na glavni sadržaj

Ženski dan

Uvjeravam vas, nema luđih ljudi na ovom svijetu od mama. Mame svakodnevno padaju s nogu od posla i brige, na dan obrišu stotine noseva, presvuku tisuće pelena, opeglaju hrpetine odjeće, počiste tone igračaka s poda i svejedno vole te male osobe koje ih izluđuju, čijim pi-pi oduševljeno plješću, čije patike čiste od pijeska po ne znam koji put - ako ste se pitali kakva je to ljubav, e, pa, to je ona najjača - bezuvjetna.

Takvu ljubav, očito, i ja gajim prema svojoj provorođenoj, a to mi postane jasno tek kad mi prođe par sati bez njezine nametljive sveprisutnosti. Rezultati pisanog dijela završnog ispita sve su nas iznenadili, i na moja leđa stavili teret zvan - prevelika očekivanja. Ne znam što bi od mene očekivao Charles Dickens, ali moja obitelj očekuje da se opet osamim i posvetim učenju dok Franka uživa u seoskom životu. Znam, trebala bih biti zahvalna što imam takvu logistiku, ali i ovo učenje započela sam sveopćim očajem i depresijom iz kojih sam se pokušala izvući odmarajući se na način na koji nemam često (čitaj: nikad) priliku. Zamračila sam stan i napravila filmski maraton ženskih filmova, znate, onih koje vaš muž nikad neće gledati s vama jer imaju ocjenu 5,3 na Imdb-u, onih koji nemaju niti hrvatske titlove, onih u kojima glavnu riječ vode žene kojima je život kaotičniji od vašeg. Nisu to neki vrhunski filmovi, uz neke sam i zaspala, ili u pola filma otišla prebrisati podove s Rovusom, ali od svake situacije, knjige ili filma u životu nastojim izvući neku pouku, pa evo nekih koje sam spoznala u ovom filmskom maratonu.

Kako poboljšati svoj seksualni život
U filmu Permission (2017) pratimo život dvoje mladih ljudi koji su u vezi otkad znaju za sebe, koji niti ne poznaju sebe jedno bez drugog, i koji, iz nekog čudnog razloga, sitna nezadovoljstva u životu žele riješiti uključivanjem drugih osoba u svoju vezu. Uvijek se čudim ljudima koji imaju energije za dvostruke i komplicirane živote, a nemaju živaca posvađati se s partnerom ili mu reći: "Hej, diraj me tu!" - da, tako je jednostavno! Iako svi znamo kako će priča završiti, film se ipak mora pogledati do kraja, bar iz jednog razloga - da bismo shvatili da ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo onog uz koga se osjećamo potpuno.


Kako prihvatiti izazov u svom životu
Film Home again (2017) ima jednu od najčudnijih radnji viđenih u romantičnim komedijama - žena s dvoje djece koja se, uslijed razvoda, seli u L.A,. u gostinjsku kuću prima na stanovanje trojicu mladih filmaša koji nastoje snimiti svoj film i probiti se u Hollywoodu. Film nije preuzbudljiv, ali volim Reese Witherspoon i Pico Alexander je sladak, pa zašto ne - zašto ne bismo ponekad pristali na stvari koje nam nisu najpraktičnije i tako začinili svoj život?


Kako prema svima drugima biti iskren, a sebe uvjeriti da si super čak i kad nisi
The incredible Jessica James (2017) pisac je kazališnih komada koji se oporavlja od gadnog prekida, stalka bivšeg dečka i izlazi s razvedenim muškarcem dok čeka uspjeh u kazalištu. Film je iznimno duhovit, a lik Jessice James, djevojke koja izlaže odbijenice na zid poput kakvih diploma, pamtit ćete neko vrijeme.

Primjedbe

  1. filmovi koje vaš muž nikad neće gledati s vama jer imaju ocjenu 5,3 na Imdb-u, onih koji nemaju niti hrvatske titlove.. Hahaha koji dobar opis, samo takve i gledam :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Žene izgleda stvarno jesu s Venere, a muškarci s Marsa :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta