Preskoči na glavni sadržaj

Provedimo vikend zajedno

Možda ste nekada obožavali otići u restorane ili na koncerte i na taj način obilježiti famozni dan zaljubljenih, ali ako sada imate malu djecu: a) nemate volje organizirati svu moguću babysittersku logistiku, b) čak i kad biste se organizirali, shvatili biste da nemate snage uređivati se i izaći među normalne ljude. E, pa kao netko tko nikada Valentinovo nije običavao slaviti kao dan ludog provoda, nego ga je više koristio kao izliku da ostane s boljom polovicom doma, dobro isprda neku romantiku od filma i potraži utjehu pod dekicom, reći ću vam da stayin' in i nije tako loša opcija. Grickalice, kolačić i poneka čašica, ukoliko ste sretnik koji si može dopustiti mamurnost sljedeće jutro, sve su što vam treba za dobru večer kod kuće. A ako Valentinovski vikend želite provesti uz najbolje od filma, evo nekoliko prijedloga za vas.


Za romantičare

Jedan je Notebook, a sve ovo ostalo su samo loše kopije tog najboljeg romana Nicholasa Sparksa. Čovjek ih štanca nevjerojatnom brzinom, pa si i sam producira filmove, stoga ne čudi što svake godine u kinima osvane po jedan film Nicholasa Sparksa. Šetnja za pamćenje, Poruka u boci, Dragi John, Najbolje od mene, sve su to njegovi naslovi, i nijedan nije ni do koljena Notebooku - niti u pisanoj, niti u filmskoj verziji. Međutim, pogledali smo prošlogodišnji hit - The choice, uživali u jugu Amerike i, unatoč već viđenoj fabuli, srce podrapali (OK, samo ja, ali krivim PMS). Uz film smo se nasmijali pogađajući sljedeći isfurani kadar, ja hormonalna, on začepljenog nosa i s povišenom temperaturom, pa ga toplo preporučujemo. Dodajte tome i pokoji razgovor o eutanaziji i zabava je zajamčena! I da, film je svejedno bolji od Me before you!


Za hipstere

Jednom sam davno pitala muža što to ima na Kristen Stewart da je toliko privlačna muškarcima, jer, znate nju, uvijek djeluje napušeno i nezainteresirano, pa prosječnoj ženi nije jasna tajna njezinog seksipila. Muž je odgovorio da ima usne zbog kojih testosteron podivlja, što je zasigurno razlog zašto ju je i Edward Cullen htio poje...sti. Bilo kako bilo, Kristen lomi srca i u filmiću Cafe society. Zgodno je to filmsko ostvarenje koje će obožavati ljubitelji retro stila i one Gatsbyjevske čežnje kojoj se ne nazire kraj. Eto, nije mi jasno što, ali there's definitely something about Kristen. A ako ne simpatizirate Kristen, simpatizirajte Woodyja Allena koji stoji iza filma.


Za erotomane

Ukoliko ste alergični na romantiku u njenoj cheesy verziji, predlažemo film En la cama čileanskog redatelja Matiasa Bizea. Snimljen je, skooooro kao Twelve angry men (ili samo ja mogu uopće usporediti ta dva filma), u jednoj prostoriji, točnije - u jednom krevetu. Seksi je i tako bliz svakom čovjeku koji je ikada tražio nekoga samo svog. Svaka čast Henryju Fondi, ali En la cama potpiruje strasti kako ni tucet gnjevnih ljudi nikada ne bi mogao! Ako mi ne vjerujete, možda podatak da je osvojio 35 internacionalnih filmskih nagrada govori nešto njemu u prilog!


Sretno Valentinovo!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta