Preskoči na glavni sadržaj

O mom satu i čitanju na mjestu na koje je i Henry James išao pješice

"Tijekom prvih tjedana dani su bili dugi; vrlo često omogućavali su mi da imam svoj sat, kako sam ga nazvala. Bilo je to vrijeme kad su moji učenici već bili popili čaj i otišli na počinak pa sam ja, prije spavanja, mogla biti malo sama. Iako sam jako voljela svoje sustanare, svoj sam slobodni sat voljela najviše. Najdraže mi je bilo kad bi svjetla počela blijedjeti ili, bolje rečeno, kad bi danje svjetlo odgađalo svoj odlazak, a posljednje ptice ispuštale posljednje zvukove koji su dopirali sa zacrvenjena neba te stara drveća. Tada bih otišla u prirodu i uživala u ljepoti i dostojanstvenosti posjeda, osjećajući se gotovo kao njegova vlasnica, što me zabavljalo i laskalo mi...Usudila bih se reći da sam se počela doživljavati izuzetnom mladom ženom i tješila se vjerujući da će to i drugi više primijetiti."
                                                                                     Henry James


Usuđujem se reći da i ja sebe ponekad doživljavam izuzetnom mladom ženom koja sve ima pod kontrolom - kuhaču, pećnicu, perilicu suđa, perilicu rublja, peglu, usisavač, maramice za dezinfekciju prostora, muža, koji je, osim što je dobar muž, i student, te više nego high maintenance djevojčicu koja možda ne priča, ali koja itekako zna što želi. A opet, vrlo često se smatram iscrpljenom ljušturom od žene koja voli svog muža i dijete, ali koja svoj sat voli najviše. Ne trebam ni spa tretmane, niti putovanja u egzotične krajeve, trebam samo sat vremena svakog dana za sebe - da u glavi posložim sve svoje popise, da se resetiram, da pomoću nekog čarobnog sveska odlutam u drugi svijet.

Protekli mjesec čitala sam svakakve gluposti, i nemam niti jednu hit knjigu za preporučiti. Najzanimljivije što sam pročitala je opus zanimljivog čovjeka i stručnjaka za brendiranje države - Bože Skoke. Ne čitam publicistiku koliko bih željela, ali ovu sam ukrala mužu s popisa literature za kolegij makromarketing. Ukoliko volite Knjazove Velikane, voljet ćete i zanimljive kolumne Bože Skoke o Hrvatima i hrvatskim potencijalima. Dvadeset stvari u kojima je Dubrovačka republika bila naprednija od Hrvatske i slične teme razlog su za pročitati ovaj pitki osvrt na hrvatski jad, i jal.


Osim što cijenim svoj toalet, cijenim i svaku pauzu na poslu koju mogu iskoristiti za čitanje. Ovog mjeseca patila sam se s Henryjem Jamesom i njegovim Okretajem zavrtnja. Priča je to o mladoj guvernanti koja dolazi na bogato imanje čuvati dvoje prelijepe dječice i, btw, počne viđati i bivše stanovnike tog imanja. Naslov je intrigantan, Henry James je must read za svakog knjiškog moljca, priča ima potencijala, ali to je sve. Umjesto knjige o psihotičnoj djevojci koja je potencijalni pedofil pogledajte radije filmove Innocents (1962) ili Others (2001), koji su nadahnuti Henryjem Jamesom.



Kažu da je važno čitati djeci u najranijoj dobi, pa rado poklanjam slikovnice i bajke na svakom koraku. I svojoj Franki čitam pričice, sve u nadi da neće ostati glumpava i nenačitana. Međutim, ona me ne doživljava, radije zlostavlja lokalne mačke koje lutaju po dječjem igralištu i krade lopte djeci iz kvarta... To mora da je na ćaću!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...

Adventske riječi: dječje

Nakon čitanja o radosnom susretu dviju trudnica, Marije i Elizabete, župnik je na nedjeljnoj misi upitao: "Tko je radostan?" Djeca su drijemala tatama na ramenima, meškoljila se mamama u krilima, cerekala se s prijateljima u prvim redovima, tik do oltara, ali sva su spremno podignula ruke u zrak. "Je li radost rezervirana samo za djecu?" upitao je župnik zabrinuto. Ponovio je pitanje i nekolicina je odraslih lijeno digla ruku u zrak, i ja među njima. Silno sam željela biti radosna, ali nisam bila sigurna osjećaju li drugi radost kad se sa mnom susretnu. Ako ste mama, kao ja, u ovo doba vjerojatno ste već na izmaku snaga. Vjerojatno nestrpljivo čekate Božić, da dođe i prođe i pusti vas da nastavite svoj život. Na mamama je velika odgovornost, znate - one su čuvarice riznice uspomena obitelji. One brinu da se svi na božićno jutro (iako moja djeca i dalje ustraju na želji da poklone otkriju na badnju večer, kao Anica, Ćiro i Drago š) obraduju poklonu, one brinu da se ...

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...