Preskoči na glavni sadržaj

O mom satu i čitanju na mjestu na koje je i Henry James išao pješice

"Tijekom prvih tjedana dani su bili dugi; vrlo često omogućavali su mi da imam svoj sat, kako sam ga nazvala. Bilo je to vrijeme kad su moji učenici već bili popili čaj i otišli na počinak pa sam ja, prije spavanja, mogla biti malo sama. Iako sam jako voljela svoje sustanare, svoj sam slobodni sat voljela najviše. Najdraže mi je bilo kad bi svjetla počela blijedjeti ili, bolje rečeno, kad bi danje svjetlo odgađalo svoj odlazak, a posljednje ptice ispuštale posljednje zvukove koji su dopirali sa zacrvenjena neba te stara drveća. Tada bih otišla u prirodu i uživala u ljepoti i dostojanstvenosti posjeda, osjećajući se gotovo kao njegova vlasnica, što me zabavljalo i laskalo mi...Usudila bih se reći da sam se počela doživljavati izuzetnom mladom ženom i tješila se vjerujući da će to i drugi više primijetiti."
                                                                                     Henry James


Usuđujem se reći da i ja sebe ponekad doživljavam izuzetnom mladom ženom koja sve ima pod kontrolom - kuhaču, pećnicu, perilicu suđa, perilicu rublja, peglu, usisavač, maramice za dezinfekciju prostora, muža, koji je, osim što je dobar muž, i student, te više nego high maintenance djevojčicu koja možda ne priča, ali koja itekako zna što želi. A opet, vrlo često se smatram iscrpljenom ljušturom od žene koja voli svog muža i dijete, ali koja svoj sat voli najviše. Ne trebam ni spa tretmane, niti putovanja u egzotične krajeve, trebam samo sat vremena svakog dana za sebe - da u glavi posložim sve svoje popise, da se resetiram, da pomoću nekog čarobnog sveska odlutam u drugi svijet.

Protekli mjesec čitala sam svakakve gluposti, i nemam niti jednu hit knjigu za preporučiti. Najzanimljivije što sam pročitala je opus zanimljivog čovjeka i stručnjaka za brendiranje države - Bože Skoke. Ne čitam publicistiku koliko bih željela, ali ovu sam ukrala mužu s popisa literature za kolegij makromarketing. Ukoliko volite Knjazove Velikane, voljet ćete i zanimljive kolumne Bože Skoke o Hrvatima i hrvatskim potencijalima. Dvadeset stvari u kojima je Dubrovačka republika bila naprednija od Hrvatske i slične teme razlog su za pročitati ovaj pitki osvrt na hrvatski jad, i jal.


Osim što cijenim svoj toalet, cijenim i svaku pauzu na poslu koju mogu iskoristiti za čitanje. Ovog mjeseca patila sam se s Henryjem Jamesom i njegovim Okretajem zavrtnja. Priča je to o mladoj guvernanti koja dolazi na bogato imanje čuvati dvoje prelijepe dječice i, btw, počne viđati i bivše stanovnike tog imanja. Naslov je intrigantan, Henry James je must read za svakog knjiškog moljca, priča ima potencijala, ali to je sve. Umjesto knjige o psihotičnoj djevojci koja je potencijalni pedofil pogledajte radije filmove Innocents (1962) ili Others (2001), koji su nadahnuti Henryjem Jamesom.



Kažu da je važno čitati djeci u najranijoj dobi, pa rado poklanjam slikovnice i bajke na svakom koraku. I svojoj Franki čitam pričice, sve u nadi da neće ostati glumpava i nenačitana. Međutim, ona me ne doživljava, radije zlostavlja lokalne mačke koje lutaju po dječjem igralištu i krade lopte djeci iz kvarta... To mora da je na ćaću!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Sunčana strana veljače

Pogledala sam nekidan film " Geni moje djece ", dokumentarac koji je o ženama svoje obitelji snimila Vladimira Spindler, zagrebačka fotografkinja, kćer Sanje Pilić i unuka Sunčane Škrinjarić (zanimljivo, ali ove žene gotovo uvijek se spominju u ovoj korelaciji). Film je šašavo dirljiv jer govori o generacijama žena koje se u svijetu (neisplative) umjetnosti bore za mrvu sreće u životu, često opterećene grijesima onih koji su postojali prije njih. Privlači me ta vrsta priče, taj soj žena - dovoljno očajnih da prepoznaju svoje ranjivosti i dovoljno jakih da usprkos njima budu jedna drugoj podrška. Uz Sunčanu sam odrasla - čarobnjaka Štapića i njegovu vilu Sunčicu mama mi je naslikala na zidu dječje sobe ("Čomorakova šuma", kako sam zvala spoj "Čudesne šume" i "Čarobnjakovog šešira", bila mi je omiljeni dugometražni crtić), a onda su uz nju odrasla i moja djeca - naizust su znala "Gospođicu Neću", a, po svemu sudeći, uz Sunčanu rastem i da...

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...