petak, 24. veljače 2017.

O mom satu i čitanju na mjestu na koje je i Henry James išao pješice

"Tijekom prvih tjedana dani su bili dugi; vrlo često omogućavali su mi da imam svoj sat, kako sam ga nazvala. Bilo je to vrijeme kad su moji učenici već bili popili čaj i otišli na počinak pa sam ja, prije spavanja, mogla biti malo sama. Iako sam jako voljela svoje sustanare, svoj sam slobodni sat voljela najviše. Najdraže mi je bilo kad bi svjetla počela blijedjeti ili, bolje rečeno, kad bi danje svjetlo odgađalo svoj odlazak, a posljednje ptice ispuštale posljednje zvukove koji su dopirali sa zacrvenjena neba te stara drveća. Tada bih otišla u prirodu i uživala u ljepoti i dostojanstvenosti posjeda, osjećajući se gotovo kao njegova vlasnica, što me zabavljalo i laskalo mi...Usudila bih se reći da sam se počela doživljavati izuzetnom mladom ženom i tješila se vjerujući da će to i drugi više primijetiti."
                                                                                     Henry James


Usuđujem se reći da i ja sebe ponekad doživljavam izuzetnom mladom ženom koja sve ima pod kontrolom - kuhaču, pećnicu, perilicu suđa, perilicu rublja, peglu, usisavač, maramice za dezinfekciju prostora, muža, koji je, osim što je dobar muž, i student, te više nego high maintenance djevojčicu koja možda ne priča, ali koja itekako zna što želi. A opet, vrlo često se smatram iscrpljenom ljušturom od žene koja voli svog muža i dijete, ali koja svoj sat voli najviše. Ne trebam ni spa tretmane, niti putovanja u egzotične krajeve, trebam samo sat vremena svakog dana za sebe - da u glavi posložim sve svoje popise, da se resetiram, da pomoću nekog čarobnog sveska odlutam u drugi svijet.

Protekli mjesec čitala sam svakakve gluposti, i nemam niti jednu hit knjigu za preporučiti. Najzanimljivije što sam pročitala je opus zanimljivog čovjeka i stručnjaka za brendiranje države - Bože Skoke. Ne čitam publicistiku koliko bih željela, ali ovu sam ukrala mužu s popisa literature za kolegij makromarketing. Ukoliko volite Knjazove Velikane, voljet ćete i zanimljive kolumne Bože Skoke o Hrvatima i hrvatskim potencijalima. Dvadeset stvari u kojima je Dubrovačka republika bila naprednija od Hrvatske i slične teme razlog su za pročitati ovaj pitki osvrt na hrvatski jad, i jal.


Osim što cijenim svoj toalet, cijenim i svaku pauzu na poslu koju mogu iskoristiti za čitanje. Ovog mjeseca patila sam se s Henryjem Jamesom i njegovim Okretajem zavrtnja. Priča je to o mladoj guvernanti koja dolazi na bogato imanje čuvati dvoje prelijepe dječice i, btw, počne viđati i bivše stanovnike tog imanja. Naslov je intrigantan, Henry James je must read za svakog knjiškog moljca, priča ima potencijala, ali to je sve. Umjesto knjige o psihotičnoj djevojci koja je potencijalni pedofil pogledajte radije filmove Innocents (1962) ili Others (2001), koji su nadahnuti Henryjem Jamesom.



Kažu da je važno čitati djeci u najranijoj dobi, pa rado poklanjam slikovnice i bajke na svakom koraku. I svojoj Franki čitam pričice, sve u nadi da neće ostati glumpava i nenačitana. Međutim, ona me ne doživljava, radije zlostavlja lokalne mačke koje lutaju po dječjem igralištu i krade lopte djeci iz kvarta... To mora da je na ćaću!

Nema komentara:

Objavi komentar

Speak up! :)