Kakvi uđete u novu godinu, takvi ćete biti 365 dana, kažu. Zato ljudi oblače crvene gaće, mažu se ratnim bojama, pucaju petardama - to ih veseli, i žele ostati veseli cijelu godinu. Kako se božićnica topila, a kolači se taložili u meni, morala sam poduzeti opasne mjere kako u novu godinu ne bih ušla sva jadna i debela. Zapravo, prekriži debela - ima nešto sreće i u tome. Za doček, koji smo proveli u dnevnoj sobi (i svejedno je bio bolji i luđi od dočeka kod našeg prijatelja koji nam je jedne Stare godine bio domaćin, pa otišao spavati čim smo se izljubili za Novu godinu), pravila sam sarmu po prvi puta u životu. Unijela sam u nju puno ljubavi (čitaj: ljute paprike) i zaista je bila spektakularna, odmah do one koja nam je sarma svih sarma, a jeli smo je na dan našeg vjenčanja - ta sarma je neponovljiva. Znate kako biva, jeli smo sarmu skoro do Bogojavljenja, tako da je, koliko god bila spektakularna, nećemo praviti neko vrijeme jerbo nam je - prisjela.
Dijete nas je u blagdanskim danima počastilo nešto boljim snom pa smo se mogli proveseliti i uz kuhano vino, koje mi je, nakon dvije godine bez alkohola, posebno prijalo. Što se mene tiče, nitko ne bi smio prigovarati siječnju na njegovoj depresivnoj noti, jer, dok ima kuhanog vina, ne bi trebalo biti ni depresije.
Bila sam skeptična glede umjetnog bora, ali muž je bio uporan. Bila sam uvjerena da umjetni bor nikada neće nadmašiti pravi mirisni bor (koji bi pod utjecajem gradskog grijanja ostao gol već na Stjepanovo), ali ovoga Božića zaista samo uživali u divnom boru iz Peveca, i kitili smo ga svakodnevno! Prizori s početka siječnja samo su me dodatno uvjerili - ljepše je svoj bor rastaviti i pospremiti u kutiju, gdje će snivati do sljedećeg Božića.
Godišnji odmor bismo svi trebali iskoristiti za ovih snježnih dana, kada je najdivnije ostati kod kuće, pod dekicom, ili u toploj kuhinji. Iskoristila sam slobodne dane da pripremam jela koja tijekom radnog tjedna ne stignem, a jedno od njih su tački - domaće tijesto punjeno domaćim pekmezom od šljiva, baš kako ga je mama pravila. Volim zimsku kuhinju - pečene kobasice, kiseli kupus, krofne i langošice, sve ono vruće i mirisno na što nam odmah slina ispunja usta, u čemu pronalazimo utjehu i sjećanje na bakinu kujnu.
Siječanj smo započeli gledanjem dobrih filmova - od Hell or high water pa sve do legendarnog Povratka u budućnost kojeg obožavam iako sam ga gledala milijun puta. Godinama sam u školskim leksikonima navodila Michaela J. Foxa kao omiljenog glumca, i još uvijek je mom srcu posebno drag jer, iako smo nas dvoje ostarili, Marty će ostati vječno mlad, a u njegovom će DeLoreanu uvijek čučati i moje djetinjstvo.
Puno žena u siječnju, kada vlada sezonsko sniženje krpica, sakriva račune od muža, gura kupljenu odjeću na dno ormara, prikriva sve tragove neobuzdanog obilaska dućana. Ja? U jednom danu sam kupila dvije knjige (hej, pa dugo sam čekala u redu za plaćanje računa u pošti, a Kochova Večera je bila samo 29 kn!), pa sam i ja pomislila da taj podatak prešutim dobrom mužu koji mi svaki mjesec suptilno nastoji ukazati na nedostatak mjesta na našim policama za knjige. Osim knjiga, uložila sam i u svoju klasičnu ženskost - make up torbicu, i počastila se finom nijansom karamele br. 660 u izvedbi Maybellinea - jer ja definitivno nisam rođena s tim.
Nakon godišnjeg jedva me dočekala hrpetina papira koja se, bez moje intervencije, nije dala istjerati iz naše sobe broj 1. Možda to jest samo broj sobe koja je samo prva do ulaznih vrata našeg odjela, ali meni je ta soba zaista number 1 - uz raspoložene i iskrene, nadasve iskrene, kolegice, i dan proveden nad hrpom papira je uistinu dobar dan.
Cijeli se prosinac Franka kod kuće družila se s tatom, i zaista nije niti jedan dan bila bolesna. Morali smo iskoristiti neko vrijeme da malo dođe k sebi uslijed viroza koje su nemilice slabile našu mezimicu mjesecima. No, svemu lijepom dođe kraj, pa je tako i Franka morala natrag u jaslice - već peti dan bila je kod doktora, s povišenom temperaturom i antibiotikom. Jupi. No offense, siječnju, ali možda te trenutno ipak malo mrzim.
Nema komentara:
Objavi komentar
Speak up! :)