Ako imalo pratite društvene mreže ili blogosferu, u oči su vam zasigurno upale tople fluffy papuče koje odmaraju pred kaminom, fini mirisni napitak koji tako lijepo pristaje nekoj njegovanoj ručici, predivni prostori u koje prašina nikada nije zašla, i još predivniji ljudi koji ne piške i ne kakaju - da prostite. Nemojte me krivo shvatiti, volim ja društvene mreže, pogotovo Instagram koji me svakodnevno nadahnjuje, ali kreiranje posebne riječi za te savršene trenutke u oazama mira malo mi je too much - bilo kako bilo, riječ o hyggeu, danskom konceptu, jer sam Danci se znaju relaksirati (navodno), koji predstavlja svako uživanje u miru i tišini, u bivanju u trenutku i ne razmišljanju o budućnosti ili ičemu što može uzrokovati stres (jer, sačuvaj nas, Bože, od takvih razmišljanja!)
A što s nama, običnim smrtnicima, kojima je obavljanje nužde ponekad jedini trenutak uživanja u tišini (kažem - ponekad, jer i tamo me Franka pronađe), a tako neprikladan za fotkanje za Instagram (ili nije?). Mi se borimo pronaći ono lijepo u svakodnevnom neredu - u prljavom rublju, u vaginalnim infekcijama, u hrpi papira koja nam zatrpava stol, u računima koji nas dočekaju u sandučićima, u ledu na stazi koji nam otežava put do posla, o punim vrećicama namirnica za sutrašnji ručak, u novčaniku kojeg smo ispraznili u ljekarni, u ispričnicama od doktora, jer opet ne možemo bolesni u jaslice, u neprospavanim noćima ispunjenima kašljem, u ortopedskim papučama koje dignemo na stol dok držimo svoje bolesno dijete u naručju, u trailerima filmova koje nikada nećemo pogledati, u stranicama knjiga koje nas nepročitane vrebaju s polica...
Oh, yes, sir, u trenutku sam, roditeljstvo ti ne dopušta da ne budeš u trenutku! Možda nemam mira, a ni tišine, ali imam toliko veselja, toliko pjesme i dječjeg smijeha da se ne bih mijenjala s onim fluffy papučama, u mojim ortopedskim ionako me manje bole noge...
Dobro rečeno!
OdgovoriIzbriši