Preskoči na glavni sadržaj

Dolores and other bitches

Svatko od nas u djetinjstvu je imao onu jednu stvar, pojavu ili osobu koje se užasno bojao - koja je bila redovita tema njegovih noćnih mora. Za mene je to bio klaun Pennywise iz hit serije koja je početkom '90.-tih bila na tv programu, a koju sam ja, dijete jednoznamenkastog broja godina, uspjela popratiti (zašto su mi roditelji to dopustili, nikad mi nije bilo jasno). Sanjala bih da mi klaun izlazi iz zida sobe dok spavam, da vreba iz ormara, da proviruje iz wc školjke, jednom prilikom sam čak s prijateljicom, koja je dijelila moj strah, s noževima obišla cijelu kuću u potrazi za strašnim klaunom koji mijenja oblik. Prijateljica je danas policajka, i ničeg se ne boji, osim možda klauna. No, da se razumijemo, nisu svi klauni strašni - samo oni koji žive u kanalizaciji. 


Kad sam malo porasla i počela sama posuđivati knjige u knjižnici, otkrila sam da je tvorac klauna Stephen King, i desetljećima je on za mene bio prekriženi autor. Čak me ni plakanje uz Zelenu milju ili Iskupljenje u Shawshenku nije navelo da o njemu promjenim mišljenje. Stephena Kinga ne čitam i točka.


A onda mi je prije dva mjeseca mentorica na posao donijela knjigu koja joj se sviđa i preporučila da ju pročitam. Nisam ženi mogla reći da imam kingovsku koulrofobiju pa sam knjigu pospremila u torbu. Stajala je knjiga na mojoj polici nekoliko tjedana, vrebala nepročitana znajući da mrzim nedovršene poslove, pa je naposljetku uzeh u ruke. Heureka! Shvatih da Stephen King nije samo klaunotvorac, nego je i jedan od najvećih feminista našeg vremena. Knjiga se zvala Dolores Claiborne, a sve oko mene je Stephen-Kingovski svijet.


Dok se kod nas prikazivao It, na američkoj top listi bestselera stajala je Dolores. Roman je to, kažu poznavatelji njegovog opusa, netipičan za Kinga. Napisan je u narativnom obliku, kao monolog jedne obične majke, supruge i radnice koju policija ispituje pod optužbom da je usmrtila svoju dugogodišnju poslodavku. Dolores tvrdi da nije kriva za taj zločin, ali da je prije trideset godina pomogla svom mužu, propalici, pijanici i zlostavljaču, da, doslovno, propadne u zemlju. Iako je već na samim koricama knjige otkriven slijed događaja u romanu, King uspijeva držati čitatelja prikovanog za priču obične žene koja se, dok štiti svoju djecu, pretvara u snažnu lavicu i čini ono za što je ranije mislila da nije sposobna činiti. 


Fascinantan lik na filmu je utjelovila Kathy Bates koja je jednom prilikom rekla kako je uloga Dolores Claiborne u istoimenom filmu njena najdraža uloga. Čak i prosječnom čitatelju jasno je da Dolores kao da je krojena po Kathy, gotovo da mogu čuti njen glas dok čitam Doloresin monolog.


Stephen King, mogu to već sada reći, zasigurno je jedan od najvećih i živućih autora, a daleko je svestraniji od svih. Od horora i romana s nadnaravnim elementima pa do obiteljske drame pisane u ženskom licu - nema toga što ne može ovaj čovjek kojemu su godine alkohola, droge, života u prikolici i siromaštva trebale da bi od svoje strasti za pripovjedanjem mogao živjeti. Veselim se što je čitav njegov opus preda mnom - jer sam tek 2017. godine, zbog mentoričine preporuke na koju sam nemilice pristala, postala fan Stephena Kinga. Aleluja!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Što da čitaju naše mlade djevojke - danas?

Čitanje "Drago mi je da je Mama mrtva" tijekom toplinskog vala u potpunosti me poremetilo - toliko da sam poželjela ponovno pročitati "Stakleno zvono" Sylvije Plath! Budući da i nisam neki re-reader, a roman o djevojci koja doživljava živčani slom dovoljno je pročitati jednom u životu, pronašla sam zdraviju alternativu i posudila "Euforiju", roman o Sylviji Plath. Gotovo sam ga počela čitati, kad na svojoj polici spazih "Autobiografiju" Jagode Truhelke, koju sam si pribavila početkom ljeta! Pokazalo se, autobiografija koju je velika Jagoda Truhelka napisala 1944., povodom svog osamdesetog rođendana, u potpunoj je opreci s memoarima hollywoodske teen zvijezde koja se nosi s traumom odrastanja uz mommie dearest, i baš ono što sad trebam. Književnica koja je živjela na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće pisanje autobiografije počinje samozatajno, uz Božju pomoć, prisjećajući se obiteljskog ognjišta u rodnom Osijeku, u kojem je živjela do svoje četrnaes...

Varaždinske kronike (3)

Otkad pamtim, volim groblja. Volim grobljanske čemprese i grobljanske ptice. Volim priče koje započinju ponad nadgrobnih spomenika, volim emocije koje cvijetak u zemlji groba izaziva. Iako sam i kao dijete voljela groblja, nakon pogibelji mog prijatelja Marija, martinsko groblje mi je postalo omiljeno mjesto na svijetu. Kao četrnaestogodišnjakinje, moja prijateljica Tena i ja satima bismo sjedile na groblju, kraj stare templarske crkvice , ponekad bismo šutjele, ponekad bismo razgovarale - utjehu otad poistovjećujem s grobnom tišinom, tišinu neizgovorenih zagrljaja poistovjećujem s ljubavlju koja ne poznaje ni vrijeme ni prostor. Pekel - najstariji dio varaždinskog groblja Grob Vatroslava Jagića Najstariji grob - Ivana Galine, preminulog 1809. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših u našoj zemlji, a osnovano je 1773. godine, nakon zabrane ukopa unutar gradskih zidina izdane od kraljice Marije Terezije 1768. godine. Varaždinec Herman Haller zaslužan je za današnji izgled groblj...

Šljokičasta u raljama života

"Znaš tko je pokrenuo kampanju za prvo okupljanje razreda od mature? Ja. Osobno. Dvadeset devet ljudi, a samo me dolazak jedne osobe zanimao." Propuštene prilike. Navodno ih svi imamo. Navodno urednici izdavačkih kuća obožavaju knjige na tu temu, jer ništa ne prodaje kao jad i čemer zbog onog što se nikad nije ni dogodilo. Ja? Ja ne vjerujem u propušteno, vjerujem samo u odlučnost.   Godinu smo u knjiškom klubu započele s "Otpusnim pismom" Marine Vujčić i Ivice Ivaniševića. Moje knjiške legice njome su se oduševile - prozvale su ju zabavnom, uvjerljivom, životnom, poučnom, dok je meni šištala para iz ušiju. Naime, imam ambivalentan stav o neostvarenim ljubavima. Da se slikovito izrazim, koliko obožavam "Sjaj u travi", toliko prezirem "Mostove okruga Madison." S jedne strane ljubav koju je život osudio na propast i koju bivši ljubavnici na najnježniji način, uz uzajamno poštovanje, dovijeka gaje jedno za drugo, prihvaćajući da je tako moralo biti,...

Romantično ljeto (1)

"Za pješačenje sam se odlučila dok sam bila pod stubama. U tom trenutku nisam razmišljala o tome sto znači hodati 1014 kilometara s naprtnjačom na leđima, kako bih si to uopće mogla priuštiti, kako ću spavati pod vedrim nebom gotovo stotinu noći, ni što ću učiniti nakon toga. A svojem partneru s kojim sam zajedno bila provela trideset i dvije godine nisam još ni rekla da i on ide sa mnom ", počinje priča Raynor Winn, autorice popularnog putopisa "Staza soli", ali i njegovih nastavaka - "Divlja tišina" i "Tragovi na tlu". Nisam znala tko je Raynor Winn (šušur oko ove knjige me zaobišao - postala je bestseler 2018.) - naletjela sam na ovaj naslov i podsjetio me na " Divljinu " Cheryl Strayed, koju obožavam. Za razliku od Cheryl, koja se na pješačenje Pacific Crest stazom odlučila u dvadesetima, Raynor se na putovanje života odlučuje u pedesetoj, dok ovrhovoditelji kucaju na vrata kuće koju je s mužem Mothom gradila čitav život. Šetnja st...

Romantično ljeto (2)

Kao dijete sam imala bujnu maštu, a i danas uživam u bogatom unutarnjem životu - primjerice, moja su izmaštana putovanja uvijek bolja od onih stvarnih. U mašti sam ja signora u vili kao što je Bramasole , i izjutra ispijam caffee corretto, jedem puno domaće paste i ližem gelato triput na dan (a sve sam vitkija, moram dodati), uz mirise lavande i morske soli u zraku. U stvarnosti, ljetujem u poprilično bezličnom istarskom apartmanskom naselju, a moja djeca uvijek iznova pronalaze načine da me maltretiraju i da se na mene dure, iako neprestano zbog njih gazim sve svoje principe i kršim sva pravila dobrog odgoja. Čovjek bi pomislio da će dovoljno sna, plivanje i boravak na suncu kod njih (a i nas, roditelja) izmamiti dopamin i serotonin, ali ne - oni su vazda nezadovoljni, samo se svađaju i smišljaju što bi kupili ("Mama, pa to košta samo dva eura!") pa se odmor brzo pretvori u iscrpljujući triatlon nadmudrivanja, neostvarenih prijetnji i neumornog ponavljanja već dosadnih rečen...