Svatko od nas u djetinjstvu je imao onu jednu stvar, pojavu ili osobu koje se užasno bojao - koja je bila redovita tema njegovih noćnih mora. Za mene je to bio klaun Pennywise iz hit serije koja je početkom '90.-tih bila na tv programu, a koju sam ja, dijete jednoznamenkastog broja godina, uspjela popratiti (zašto su mi roditelji to dopustili, nikad mi nije bilo jasno). Sanjala bih da mi klaun izlazi iz zida sobe dok spavam, da vreba iz ormara, da proviruje iz wc školjke, jednom prilikom sam čak s prijateljicom, koja je dijelila moj strah, s noževima obišla cijelu kuću u potrazi za strašnim klaunom koji mijenja oblik. Prijateljica je danas policajka, i ničeg se ne boji, osim možda klauna. No, da se razumijemo, nisu svi klauni strašni - samo oni koji žive u kanalizaciji.
Kad sam malo porasla i počela sama posuđivati knjige u knjižnici, otkrila sam da je tvorac klauna Stephen King, i desetljećima je on za mene bio prekriženi autor. Čak me ni plakanje uz Zelenu milju ili Iskupljenje u Shawshenku nije navelo da o njemu promjenim mišljenje. Stephena Kinga ne čitam i točka.
A onda mi je prije dva mjeseca mentorica na posao donijela knjigu koja joj se sviđa i preporučila da ju pročitam. Nisam ženi mogla reći da imam kingovsku koulrofobiju pa sam knjigu pospremila u torbu. Stajala je knjiga na mojoj polici nekoliko tjedana, vrebala nepročitana znajući da mrzim nedovršene poslove, pa je naposljetku uzeh u ruke. Heureka! Shvatih da Stephen King nije samo klaunotvorac, nego je i jedan od najvećih feminista našeg vremena. Knjiga se zvala Dolores Claiborne, a sve oko mene je Stephen-Kingovski svijet.
Dok se kod nas prikazivao It, na američkoj top listi bestselera stajala je Dolores. Roman je to, kažu poznavatelji njegovog opusa, netipičan za Kinga. Napisan je u narativnom obliku, kao monolog jedne obične majke, supruge i radnice koju policija ispituje pod optužbom da je usmrtila svoju dugogodišnju poslodavku. Dolores tvrdi da nije kriva za taj zločin, ali da je prije trideset godina pomogla svom mužu, propalici, pijanici i zlostavljaču, da, doslovno, propadne u zemlju. Iako je već na samim koricama knjige otkriven slijed događaja u romanu, King uspijeva držati čitatelja prikovanog za priču obične žene koja se, dok štiti svoju djecu, pretvara u snažnu lavicu i čini ono za što je ranije mislila da nije sposobna činiti.
Fascinantan lik na filmu je utjelovila Kathy Bates koja je jednom prilikom rekla kako je uloga Dolores Claiborne u istoimenom filmu njena najdraža uloga. Čak i prosječnom čitatelju jasno je da Dolores kao da je krojena po Kathy, gotovo da mogu čuti njen glas dok čitam Doloresin monolog.
Stephen King, mogu to već sada reći, zasigurno je jedan od najvećih i živućih autora, a daleko je svestraniji od svih. Od horora i romana s nadnaravnim elementima pa do obiteljske drame pisane u ženskom licu - nema toga što ne može ovaj čovjek kojemu su godine alkohola, droge, života u prikolici i siromaštva trebale da bi od svoje strasti za pripovjedanjem mogao živjeti. Veselim se što je čitav njegov opus preda mnom - jer sam tek 2017. godine, zbog mentoričine preporuke na koju sam nemilice pristala, postala fan Stephena Kinga. Aleluja!
Nema komentara:
Objavi komentar
Speak up! :)