Preskoči na glavni sadržaj

Kako biti najbolji kum

Uoči svog vjenčanja pisala sam puno o idejama za vjenčanje, savjetima za kume i svemu što taj poseban dan može učiniti još ljepšim! Došlo je vrijeme da podijelim i nekoliko savjeta za testosteronski dio priče - za sve one koji se pitaju što li je uopće zadaća kuma na svadbi, i kako biti najbolji kum u povijesti kumstva!

Momci se ne pripremaju za vjenčanje kao žene - relativno lako odluče se za odijelo, cipele i poneki modni detalj kao što je remen ili sat - najčešće sve kupe u jednoj trgovini i idu kući pjevajući. Ne znam sanjaju li oni o cvjetnim aranžmanima uopće i zamišljaju li savršene pozivnice, ali znam da mnogi od njih vrlo rado sve sitnice prepuste ljepšim polovicama, tek dajući tu i tamo neki (neobvezujući) sud.


Za muški dio populacije žešće pripreme za svadbu počinju momačkom večeri. Oni ekstravagantni poželjet će striptizete koje iskaču iz nečega, a oni skromniji zadovoljit će se večeri provedenom s ekipom i gajbama piva, bacajući se na koljena na Mišu Kovača. A koja je zadaća kuma u svemu tome? Kum mora odvesti sve te gajbe na mjesto događaja, pribaviti domaću šljivu, pobrinuti se da večer prođe bez hitnih intervencija vatrogasaca, policije ili, ne daj, Bože, hitne pomoći i dovesti mladoženju kući u jednom komadu. Ukoliko ste kum i želite pokloniti svom kumu nešto što će mu dobro doći u bračnoj luci - nabavite mu tablete za glavobolju (da izliječi ženinu glavobolju), pregaču ili pladanj (da joj tu i tamo odnese doručak u krevet, čepiće za uši (da joj ih gurne u uho prije nego li hrkanje počne), ili mu poklonite knjigu tipa Sve što muškarac mora znati Olivera Kuhna.


Nakon što ste išli s mladoženjom u shopping i obavili momačku večer, vrijeme je da se ozbiljnije pozabavite govorom koji ćete održati na svadbi. Pod utjecajem američkih filmova, i kod nas se počelo od govora kuma puno očekivati. Nekada ranije kum je samo znao reći "Živjeli mladenci!" i rulja bi se oduševila, a danas on mora biti duhovit, kratak, jasan, simpatičan, mora savjetovati mladence i, po mogućnosti, rasplakati barem 20% uzvanika. Na webu možete pronaći čitave siteove posvećene samo kumovom govoru. Ja vam, pak, savjetujem, da govorite iz srca - ako treba, i improvizirajte!, tada će emocija biti stvarna i mladenci će vaš govor pamtiti do kraja života. Ako uspijete i nasmijati pokojeg gosta ili vas uhvati trema i potpuno se zablokirate, zavladat će euforija!


Osim govora, sve je popularnije da kum izvede neku spačku ili iznenađenje, nešto što će dati poseban štih večernjoj zabavi - tako kumovi sve češće rade bakljade ili okupe bend prijatelja i izvedu nešto specijalno za mladence. Ukoliko niste dorasli tome i nemate glazbenog talenta, ne upuštajte se u to - izvedite stand up, osmislite dražbu najpoželjnijeg single muškarca na svadbi i tako prikupite sredstva za medeni mjesec mladenaca ili jednostavno organizirajte kviz koji će zabaviti publiku.


Osim što ćete uljepšati svadbeno slavlje, na vama je i da izdašno darivate mladence. Danas je prosjek da kum daruje između 2 do 3 tisuće kuna (bar u našim skromnim krugovima), ovisno o vašim primanjima. Dakako, nije u šoldima sve, poklonite i mladencima nešto osobno, nešto će im krasiti stan i podsjećati ih da u vama imaju vječnog prijatelja. Dobra ideja su posteri koje možete nabaviti npr. na 20 deka ljubavi, a koji se lako personaliziraju, nisu preskupi i lijepa su uspomena!


Ako ste sve to uspjeli obaviti, čestitam, vi ste sretan i spretan kum! Živjeli!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Život lišen matematike

Pitam se, pitam - zašto uvijek iznova instinktivno posežem za djelima o nekim retro vremenima, čije me zaboravljene scenografije vraćaju u djetinjstvo, kroz čiju maglu vidim sebe kao djevojčicu, osluškujem si govor i misli, nastojim se sprijateljiti s tim bićem od kojeg me život 21. stoljeća razdvojio? Primijetila sam odmah taj čudan naslov nove knjige Tanje Tolić, zagrebačke novinarke, urednice i osnivačice portala “Najbolje knjige" - to grčko slovo o kojem ne znam ništa, koje ne koristim u svom životu lišenom matematike i fizike. Pročitavši pogovor Jadranke Pintarić na poleđini knjige "Fi" Tanje Tolić, stavila sam ju na pult knjižničara Kreše, koji nije ni slutio koliko od ove knjige očekujem. U provokativnom pogovoru Jadranka Pintarić govori o mitu nedužnog djetinjstva provedenog u bezbrižnosti igre i istovremeno obećava "psihološki, generacijski i društveni roman koji je istodobno čaroban, snovit i jezovit; osvaja stilom i jezikom", i koji će "nas ist...

Dnevnik Virginije Woolf

U predvečerje se nad gradom uskovitlala oluja - vjetar je čupao breze iz njihove meke zemljane postelje, lišće je u panici bježalo iz našeg mirnog naselja, djeca su ga ispratila vriskom. Nestalo je struje i upalili smo svijeće, dok se maslac, koji sam namijenila neispečenim keksima, otapao na temperaturi stana, a mene je spopala neodoljiva želja da zavirim u zbirku kratkih priča Virginije Woolf koju sam nedavno u prolazu zgrabila s police knjižnice. Yup, iako poznata po svojim romanima i esejima, Virginia Woolf pisala je i kratke priče. Prva priča u zbirci jest "Kuća duhova", po kojoj je zbirka i dobila ime, a koja je nadahnuta starom kućom Monks House u Sussexu, u kojoj su Woolf i njezin suprug Leonard živjeli i u kojoj je, očito, osjećala snažnu prisutnosti onih koji su ondje živjeli prije njih (Volim ljude kojima su kuće važne, koji u njima prepoznaju protek vremena, ali i ljudsku esenciju). Njezine su kratke priče impresije, nizovi misli i prizora - ona promatra čaplje u ...

The 90s (5)

Ne znam što je bilo prije, kokoš ili jaje, Scully ili Buffy, ali kao dijete sam bila opsjednuta trima stvarima - vanzemaljcima, duhovima i vješticama. Možda je to zajedničko svima nama, milenijalcima, koji smo odrasli na serijama kao što su "Dosjei X", "Rosswell" "Buffy" i "Sabrina, tinejdžerska vještica", ali interes za nadnaravnim nije kod mene jenjavao sa zrelošću - i dan danas rado čitam o poltergeistima, obožavam viktorijsku memento mori fotografiju, rado ću poslušati kojekakvu novu teoriju zavjere o životu u svemiru, a svake jeseni, pogledat ću "Hocus Pocus" ili "Practical Magic". Filmovi o sestrama vješticama, kao najstarijoj od tri kćeri mojih roditelja, uvijek su mi bili slaba točka - volim ideju vještice kao intuitivne i samosvjesne žene, samotnjakinje koji živi u skladu s prirodnim mijenama, ali koja raste pod mentorstvom svojih pretkinja i ima moćno zaleđe svojih sestara (Ya-Ya!). Ove sam godine posebno nestrpljiv...

Neslomljivi serijofil

U posljednje vrijeme nisam baš filmofil - teško mi je sjediti na jednom mjestu dugo vremena pa si malo prilegnem, i zaspim. Posljednji film koji sam pogledala bio je The Age of Adaline. Predvidljiv je to film snimljen samo da bi se Blake Lively prošetala u nekoliko retro outfita i pokazala na premijeri svoju wow figuru poslije poroda, ali mi se u njemu svidio pripovjedačev glas - podsjetio me na Pushing daisies koje sam obožavala (još nisam prežalila njeno prijevremeno ukidanje). Uostalom, uvijek volim filmove koji me natjeraju da cijenim svoju smrtnost - starenje je privilegija, pretty people! Anyway, budući da slabo gledam filmove, kad je na na televiziji nogomet, bacim se na TV serije. Već dugo tragam za serijom koja bi me osvojila poput Gilmoreica, ali niti jedna im nije ni do koljena. Ipak, ovo su neke od zgodnih serija o inspirativnim ženama koje vam preporučujem! Grace and Frankie Glavne su junakinje ove serije, koju sam spazila preko Instragram profila neodoljive G...

Na tragu Agathe Christie: Sherlock Holmes

Kako misliš, na tvoj izbor knjiga ne utječe godišnje doba? Želiš li mi reći da, kad krupne kišne kapi pokucaju na tvoj prozor, ne posežeš za dekicom, šalicom čaja i knjigom Agathe Christie , bezobrazno uživajući u engleskom vremenu? Stvarno? Kad vidiš listopadsku maglu kako lebdi nad Dravom, ne poželiš ponovno čitati o vrištinama "Orkanskih visova", ne poželiš se vratiti u Brideshead ili u Manderlay ? Kad vidiš vrane kako jedre nebom s ljuskastim lopticama oraha u kljunovima, ne osjetiš neodoljiv poriv za knjigom Edgara Allana Poea ? Ah, čovječe, onda se mi uopće ne razumijemo! "Kad se spustila večer, obukao sam kišnu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema močvari, izlažući se hladnoj kiši, koja mi je šibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko ušiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz močvaru, jer se i čvrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog čovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban kraj...