Preskoči na glavni sadržaj

I ja sam mama!

Sutra je Majčin dan. I možda vam taj dan ne znači puno, možda tek priziva sjećanja na vrtićke i školske dane kada ste svojim rukicama majkama izrađivali čestitke. I sama sam tek nedavno spoznala važnost tog dana kojeg slavimo svakog svibnja, i to tek kad sam i sama postala majka (znam, ni ja još nisam toga u potpunosti svjesna). I mene netko zove mamom (iako nesvjesno, ali svejedno), i mene netko uzima zdravo za gotovo (iako ju dojim i gojim po cijeli dan), i sve više i više uživam u toj ulozi. A uzor u tome svakako mi je moja majka, kojoj možda nisam nikada ranije priznala utjecaj koji je imala, i još ima, na mene. Nosila me pod srcem i usadila je u mene sve ono najbolje što je znala i imala - i nikada joj dovoljno neću moći zahvaliti! Da nije bilo njene ljubavi i truda, ne bih ni ja spoznala radost majčinstva!

U trudnoći sam se udebljala 16 kg, i zadnjih nekoliko zaljepilo se za mene, što od sladoleda pomoću kojeg sam preživljavala hormonalno ljeto, što od dojenja koje je uvećalo moje ionako bujne i problematične grudi, i ništa ne mogu obući i izbjegavam zrcala - ali, moje dijete danas ima preko osam kilograma, zdrava je djevojčica koju mamino mlijeko iznimno veseli - zato volim biti mama!

Porod je bio jako težak, i bolan, i naporan, i mislila sam da je to najteže što ću u životu napraviti - ali, moja je Franka vrisnula zdravim plućima, pokakala se babici i papuču i odmah nasmijala cijelu salu - zato volim biti mama!


Franka se budi noću svakih sat vremena, a i tek je nedavno počela po danu spavati, što će reći da se nisam naspavala mjesecima, i imam podočnjake, sve zaboravljam i smušena sam - ali, imam sreću držati svoju bebu u rukama dok spava, slušati njeno slatko hrkanje i uživati u svakom njenom dahu - zato volim biti mama!

Dan mi se pretvorio u niz presvlačenja, mijenjanja pelena, dojenja, kuhanja kašica, gledanja crtića, pjevanja pjesmica, nunanja i uspavljivanja, i nemam nimalo vremena za sebe, ponekad ni za muža - ali, moja Franka je pametnica koja nas iz dana u dan sve više iznenađuje i sve više nasmijava, i muž i ja uživamo u životu kojeg smo stvorili i koji je obogatio naš život i udvostručio našu ljubav - zato volim biti mama!

Sva ova ljubav i radost, a tek joj je osam mjeseci - što li nas tek čeka!

Zagrlite danas svoje majke, i zahvalite im na svemu - one ne trebaju cvijeće, ni čokolade, samo vaše poljupce i zagrljaje!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit