Preskoči na glavni sadržaj

I ja sam mama!

Sutra je Majčin dan. I možda vam taj dan ne znači puno, možda tek priziva sjećanja na vrtićke i školske dane kada ste svojim rukicama majkama izrađivali čestitke. I sama sam tek nedavno spoznala važnost tog dana kojeg slavimo svakog svibnja, i to tek kad sam i sama postala majka (znam, ni ja još nisam toga u potpunosti svjesna). I mene netko zove mamom (iako nesvjesno, ali svejedno), i mene netko uzima zdravo za gotovo (iako ju dojim i gojim po cijeli dan), i sve više i više uživam u toj ulozi. A uzor u tome svakako mi je moja majka, kojoj možda nisam nikada ranije priznala utjecaj koji je imala, i još ima, na mene. Nosila me pod srcem i usadila je u mene sve ono najbolje što je znala i imala - i nikada joj dovoljno neću moći zahvaliti! Da nije bilo njene ljubavi i truda, ne bih ni ja spoznala radost majčinstva!

U trudnoći sam se udebljala 16 kg, i zadnjih nekoliko zaljepilo se za mene, što od sladoleda pomoću kojeg sam preživljavala hormonalno ljeto, što od dojenja koje je uvećalo moje ionako bujne i problematične grudi, i ništa ne mogu obući i izbjegavam zrcala - ali, moje dijete danas ima preko osam kilograma, zdrava je djevojčica koju mamino mlijeko iznimno veseli - zato volim biti mama!

Porod je bio jako težak, i bolan, i naporan, i mislila sam da je to najteže što ću u životu napraviti - ali, moja je Franka vrisnula zdravim plućima, pokakala se babici i papuču i odmah nasmijala cijelu salu - zato volim biti mama!


Franka se budi noću svakih sat vremena, a i tek je nedavno počela po danu spavati, što će reći da se nisam naspavala mjesecima, i imam podočnjake, sve zaboravljam i smušena sam - ali, imam sreću držati svoju bebu u rukama dok spava, slušati njeno slatko hrkanje i uživati u svakom njenom dahu - zato volim biti mama!

Dan mi se pretvorio u niz presvlačenja, mijenjanja pelena, dojenja, kuhanja kašica, gledanja crtića, pjevanja pjesmica, nunanja i uspavljivanja, i nemam nimalo vremena za sebe, ponekad ni za muža - ali, moja Franka je pametnica koja nas iz dana u dan sve više iznenađuje i sve više nasmijava, i muž i ja uživamo u životu kojeg smo stvorili i koji je obogatio naš život i udvostručio našu ljubav - zato volim biti mama!

Sva ova ljubav i radost, a tek joj je osam mjeseci - što li nas tek čeka!

Zagrlite danas svoje majke, i zahvalite im na svemu - one ne trebaju cvijeće, ni čokolade, samo vaše poljupce i zagrljaje!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta