Šljokičasta žena

Već sam spomenula da mi, mame in da hood, raspačavamo knjige uz pješčanik. Raspačavamo knjige i pjevamo hvalospjeve odmetničkom duhu Matthewa McConaugheya. Njegov hit od memoara u ruke mi je tutnula jedna od mamasita, ni ne znajući da sam ja liječeni ovisnik o celebrity merchandiseu (da mi je potrebna stručna pomoć bilo je jasno nakon one kompulzivne kupovine knjige Khloe Kardashian ). Nisam odmah pohitala čitati "Greenlights" iliti "Zelena svjetla", ali neću lagati - zanimalo me što magnetizirajuće prepotentni holivudski ljepotan ima za reći, nisam ja od kamena. Zanimalo me imaju li "zelena svjetla" veze s "The Great Gatsbyjem", "The Tommyknockersima" (legit asocijacije, zar ne?), ili je samo riječ o good old semaforu, koji (spoiler alert!) krasi korice. Neki ga vole kao Benjamina Berryja u "How to Lose a Guy in Ten Days", neki kao detektiva Rustina Cohlea u "True Detective", a ja sam ga zavoljela kao Jakea Brigance...

Sistaaahs! Nismo nastavak ni čekali, ali smo ga dočekali - ovih dana streama se nastavak jednog od mojih omiljenih filmova ever ! Film moje mladosti, hit iz 1993., "Hocus Pocus"! Ako ste novi ovdje, onda ne znate da imam dvije sestre (ja sam Winifred u obitelji), da volimo hodati po grobljima, i da volimo vještičje filmove, glazbu, knjige, priče, legende. Kako se S. Sestre neće okupiti prije Božića, nestrpljivo sam u osami pogledala "Hocus Pocus 2" i, iako su mi nedostajali Thackery Binx, Max i Deni, uživala sam u djetinjastoj listopadskoj čaroliji. Ne slavim Halloween, ali prihvatit ću svaku izliku da pijuckam vruću cimetastu kavu, srčem juhu od bundeve i žvačem pitu od jabuka pa sam nastavila u revijalnom spooky tonu - na dječjem odjelu knjižnice potražila sam neke čarobne listopadske knjige. Drvo laži - Frances Hardinge Obitelj velečasnog Erasmusa, znanstvenika koji proučava fosile, stiže na izolirani otok Vane, bježeći od skandala u Kentu. Iako se detalji kriju...

Prije "Genijalne prijateljice" Elene Ferrante postojao je drugi kanonski roman o prijateljicama - "Passing" Nelle Larsen, objavljen 1929. Čitala sam ga u izdanju Petrine knjige i na YT kao audioknjigu ( link !) Američku spisateljicu iz Chicaga, dansko-karipskog podrijetla, američka povijest je upamtila iako je napisala samo nekoliko kratkih priča i dva romana, "Quicksand" i ovdje spomenuti "Passing" iliti "Pretvaranje". Poznata po pisanju o rasi, iako su je smatrali zvijezdom u usponu u krugovima harlemske renesanse, uslijed razvoda i depresije, povukla se iz svijeta književnosti i ostatak života radila kao medicinska sestra. Umrla je sama, zaboravljena, a rasni problemi današnjice izvukli su njezina djela iz naftalina (malo je tome pridonijela i lanjska ekranizacija Rebecce Hall na Netflixu). Kao i sama autorica, i protagonistice ovog romana su crnkinje svjetlije puti, koje bi mogle proći pod bjelkinje (engl. passing - situacija u kojo...

Možda ste to smetnuli s uma, ali svi smo se mi davnih dana zaljubili u mađarsku književnost! Nema tko nije plakao nad tragičnom sudbinom malog Nemečeka iz "Junaka Pavlove ulice", mađarskog pisca Molnar Ferenca, a nisam ni ja iznimka. Malo kasnije, pak, kao petnaestogodišnjakinja sam pročitala mađarski hit, "Čovjek bez sudbine" Kertesz Imre, koji je u to vrijeme nagrađen Nobelovom nagradom za književnost, i otvorila su mi se vrata u novi svijet - u svijet mržnje, gubitka, svijet holokausta - a knjigu koja ti otkrije svijet koji prije nisi poznavao ne možeš zaboraviti! Zadnjih tjedana imala sam visinske pripreme za izlet u Pečuh pa sam se ponovno susrela s mađarskom književnošću. Iako je četvrtina moje loze, ona Petrovics, potekla iz Mađarske, ne ljubujem dovoljno s Mađarima, kojima smo u mnogočemu slični i s kojima dijelimo stoljeća povijesti.   Széchenyi trg, centar sveučilišnog i europskog Pečuha Okružni sud i Gazi Kasim-pašina džamija, najveća sačuvana džamija iz ...

Bila sam opsjednuta knjigama o dječjoj psihologiji i roditeljstvu. Čitala bih ih i oduševljeno prepričavala mužu, sestrama, kolegicama. Moguće je, moguće je učiti o roditeljstvu iz knjiga! Hm, da.  Bilo je to davno, dok su mi djeca bila mala, dok je u meni još tinjao plam entuzijazma glede majčinstva. Sada? Sada mi je jasno da me motaju oko malog prsta, umorila sam se, samo guram, tu sam, i ne mogu zamisliti dan bez izgovaranja (hm, urlanja, zapravo) neoriginalnih rečenica kao što su "Zato što sam ja to rekla!", "Koliko puta moram ponoviti?!", "Pa danas sam usisala!" i dr. Ovu mi je knjigu preporučila jedna od mojih mamasita iz parkića, ali nisam ju imala namjeru potražiti - bilo bi licemjerno od mene pokazati interes za knjigom o odgoju, kad se čini da je roditeljski entuzijazam ustupio mjesto mamećoj nervozi epskih razmjera. Međutim, knjiga me našla. Ugledala sam je na polici gradske knjižnice s vrata. Nudila mi se, pa sam se ponovno ponadala da mogu bit...

Kad sam bila mala, u igri, nekoliko nas, martinskih fakina, nabasalo je na osinje gnijezdo. Uznemirene ose izbole su nas po glavama, leđima, gdje god su stigle. Iako smo jaukali zbog otrova koji se širio našim tijelima, teže je bilo je otrpjeti jezikovu juhu mama i baka koje su sinkronizirano posegnule za rakijom kako bi spriječile oticanje na mjestima uboda. "Nisu stari ljudi bili ludi", kaže moja mama kad god se prisjetimo bakine hitne intervencije. Za suhu kožu koristi nevenovu ili gavezovu mast, na opekline namaži med, protiv hemoroida bori se svinjskom mašću, kašalj liječi sirupom od lovora i šećera, i ne zaboravi - nema toga što neće popraviti malo kamilice. Nisu stari ljudi bili ludi. Uvjerene u moć prirode, kad nam je Silvija na sastanku book cluba ispričala kratak sadržaj knjige "Izgubljena ljekarna" američke književnice Sarah Penner, zdušno smo se, ženski, zagrijale za mega popularnu knjigu koju je gotovo nemoguće pronaći raspoloživu u našoj Gradskoj i sve...

Čini mi se da je moja opsesija New Yorkom otišla predaleko jer ovih si dana umišljam da sam Michelle Pfeiffer u filmu "One fine day". Izigravam tobože poslovnu zaposlenu ženu i  svako jutro natežem se s vrtićancem, koji ne želi obući majicu koju sam opeglala, nego baš onu koja je u košari za prljavi veš, i prvašicom koja ujutro pleše i prodaje zjake, a zaboravi u školu ponijeti školsku torbu. Kunem se, gotovo čujem The Chiffons sa soundtracka filma (btw, naslovnu pjesmu napisala je Carole King, legendarna Njujorčanka koja je napisala i " Where you lead ", theme song Gilmoreica, serije u kojoj je i glumila)! Ako u prvoj objavi knjiga o New Yorku niste pronašli nešto za sebe, uz soundtrack strke u "One fine day", možda vam za oko zapnu sljedeće knjige. 1. Doručak kod Tiffanyja - Truman Capote Na samom početku legendarne novele pisca s juga Amerike, kojeg je New York posvojio, pripovjedač se prisjeća starinske kamene kuće u New Yorku u kojoj je stanov...