Šljokičasta žena

Kad se ja uvatim daljinskog moja djeca več viću Joj ne opet ona i njezini Prijatelji! Ne mogu si pomoči kad ih volim! Ove jeseni slavimo 30. rodžendan "Prijatelja" - serije koja je danas politički ne korektna a koja nama koji smo ju pratili u realnom vremenu predstavlja djetinju bezbrižnost devedesetih. Volili smo te likove, htjeli smo biti ti likovi, htjeli smo imati prijatelje kakvi su bili ti likovi - blesavi i tupavi ali uvijek tu. Moj omiljeni lik tijekom odrastanja bila je Phoebe - zbog svoje dosljednosti i osječaja društvene odgovornosti bila mi je uzor skroz naskroz. No, otkad su me ideali i ideje o mijenjanju svijeta napustili, najdraži mi je Chandler , i to ne samo zato što jedini poseže za knjiškim referencama. Kad ne poklanja Kathy  prvo izdanje "The Velveteen Rabbit", Chandler spava nad " Sto godina samoće ", čita o pastrvama i poseže za self-helpom kao što je " Chicken soup for the soul " iliti "Melem za dušu" autora Jacka

Neki dan je moja prvorođena napisala svoj prvi školski sastavak na temu jeseni. U njemu nije bilo ni šuštanja lišća ni kestenjara na uglu - samo kišni pločnik i jedno napušteno mače koje je tražilo dom. Dakle, mace su nam posvuda - mace u bilježnicama, mace na bilježnicama, mace na posteljini, na jastucima, na šalicama, mace na majicama, Mačkolačić u krevetu, Mačkorena među igračkama, mace, mace, mace. Ne znam odakle djetetu ta ljubav prema mačkama, je li to stvar senzibiliteta ili trenda - znam samo da joj od matere nije. Prema mačkama sam distancirana, a i one prema mnom, osjete mačke, bar im to moram priznati. Zato, kad je Ivana predložila da u Vinskim mušicama čitamo "Putne zapise jednog mačka", pomislila sam, kako to najčešće u klubu biva: "Ovu knjigu nikad ne bih pročitala da nije book cluba!" Iako je Youtube pun pozitivnih reakcija (booktuberi svi su redom ridali čitajući ju) na ovaj hit japanske produkcije, a svjetskih razmjera, roman pisan iz perspektive ma

Obični je ponedjeljak. Poglavicu Bromdena, koji je najduže na odjelu i koji glumi da je gluhonijemac, po nalogu Glavne sestre, crni su bolničari odveli na šišanje, a potom u samicu. Nakljukan je pilulama, ne zna za sebe taj stari Indijanac, ali primjećuje, baš kao i cijeli odjel ustanove za umobolne, da je u zgradu ušao novi pacijent - njegov smijeh, "iskren i zvonak, izvire mu iz širokih iskešenih usta i kružno se širi, sad se već odbija od zidova po cijelom odjelu". "Svi ostali akutni ostavljaju svoje igre i zabave i prilaze bliže da vide kakav je tip taj novajlija. Takvog još nije bilo na odjelu. Još nikad nisam vidio da nekoga tako ispituju tko je i odakle je." Znate ga, njegovo je ime McMurphy, a u filmskoj verziji "Leta iznad kukavičjeg gnijezda" ga je utjelovio Jack Nicholson. Ideju za legendarni roman Ken Kesey dobio je radeći kao bio bolničar u sanatoriju za psihičke bolesnike, gdje je dobrovoljno sudjelovao u pokusima s halucinogenom drogom LSD.