Preskoči na glavni sadržaj

Why, thank you Jeeves

Djeca nam danas previše gledaju u ekrane, kažu. Treba im to gledanje ograničiti, kažu. Ja šutim i zahvalna sam materi što mi nije ograničavala gledanje televizije. Televizija je hranila moj romantični duh, nukala me da sanjarim, bila mi prozor u svijet. Ne biste vjerovali, ali zbog televizije sam, između ostalog, danas netko tko čitanje shvaća ozbiljno, netko tko neprestano istražuje, nadopunjuje svoje znanje, širi svoje interese. Sve o čemu se pričalo na televiziji, ja sam poželjela istražiti - a to je svojevremeno bio ozbiljan posao! Google jest postojao, ali nikome se nije dalo uključivati računalo i spajati se dial-upom na world wide web radi jedne informacije, duuuuh. Ipak, slika Rory Gilmore koja Deanu, koji joj, u fraku, govori da u bijeloj debitantskoj haljini izgleda kao cute cotton ball, odgovara: "Why, thank you Jeeves" urezala se u moj temporalni režanj i bilo je pitanje vremena kad ću ja potražiti koju od knjiga u serijalu o tom famoznom Jeevesu.



"Ja za sebe ne mogu tvrditi da sam najpametniji na svijetu. Moj oraščić u glavi može poslužiti više za ukras nego za upotrebu, razumijete me. Ali dajte vi meni samo pet minuta da porazgovaram s Jeevesom i onda mogu dati savjet svakome, o bilo čemu. Stoga je moj prvi potez bio, kad je Bruce Corcoran došao k meni sa svojim problemima, udarac po zvoncu i razgovor s tim momkom izbočena čela. "Prepusti to Jeevesu", kažem ja."


Nažalost, iako je engleski pisac Sir Pelham Grenville Wodehouse napisao stotinjak knjiga, kod nas sam u knjižnici na hrvatskom jeziku pronašla samo ovu - "Moj čovjek Jeeves" u izdanju Partenona iz 2018. Riječ je o zbirci kratkih priča, izvorno objavljenoj 1919., u kojima glavne uloge imaju Jeeves and Bertie Wooster (ima i par priča koje pripovijeda Reggie Pepper, prototip za Bertieja). Možda ste ih i gledali u TV serijalu Jeeves and Wooster, u kojem su ih utjelovili legendarni Hugh Laurie i Stephen Fry, ali riječ je o legendarnim likovima iz pera P. G. Wodehousea, pa se vratimo izvorniku (obožavatelji P. G. Wodehouse ionako scenarij serije smatraju svetogrđem jer P. G. Wodehousea ne treba prepravljati).




Svaka Jeeves-štorija ima istu shemu - Bertie Wooster, šupljoglavi aristokrat koji je nakon Prvog svjetskog rata iz Londona došao u New York, u pratnji svog vjernog batlera Jeevesa, počinje priču hvalospjevom o Jeevesu, vazda svježem poput rosne ljubičice. Šeprtljav kakav jest, Bertie se oslanja na oštroumnog Jeevesa u svakoj situaciji pa tako u svakoj priči Bertie priča o nekom svom chappieju koji se našao u kakvoj zavrzlami. U prvoj priči npr. valja pomoći Bertiejevom legi Corkyju da svoju buduću zaručnicu predstavi svom zadrtom stricu koji će se njegovoj vezi sa ženskom, koja nastupa u zboru predstave na Manhattanu ("...stričevi i tetke uvijek su smrtni protivnici svake predstave, i prave i krive"), garant protiviti. Bertie je urnebesan pripovjedač, ali jezik je razlog zašto je P. G. Wodehouse omiljen tolikim čitateljima, ali i piscima, koji se kunu da je najduhovitiji pisac koji je hodao Zemljom. Iako prijevod jest simpatičan, ove je priče užitak čitati ili slušati u izvorniku (link za audiobook), jer Wodehouseova je specijalnost ta specifična mješavina engleske elegancije, mladenačkog žargona s početka 20. stoljeća i suvremenih američkih izraza. Osim jezika, zapleti utemeljeni na nesporazumima - kakve pronalazimo u situacijskim komedijama koje gledamo i volimo - ali i satirički komentari društva u kojem elegantni i elokventni batler rješava životne probleme plemiću koji, kako sam kaže, ima oraščić na mjestu mozga, osobitosti su Wodehouseove proze. Jeevese, koji uvijek spašava dan, i Bertie koji pokušava biti uglađen i dosjetljiv, a sam ne zna ni citirati Shakespearea ni izabrati kravatu, duhovit su duo kojeg milijuni čitatelja smatraju svojim "comfort readom" i koji su utjecali na svakog tko se u životu okušao u entertainmentu. Hm, kad razmislim, rekla bih da je čak i Amy Sherman Palladino obožavateljica P. G. Wodehousea  - u Wodehouseovom brbljavom tekstu su prisutne kulturne reference njegovog vremena, a gusti scenarij Gilmoreica oslanja se baš na takvu vrstu humora, vrstu koja izumire, čini mi se, jer podrazumijeva poznavanje opće ili, pak, pop kulture.

"Pokušavao sam smisliti neki odgovor, ali nije ga bilo. Da bi se mogao nositi s ovakvim potresom čovjek mora imati puno više čelo od mene. Napinjao sam svoj oraščić dok nije počeo škripati, ali između kragne i kose ništa se nije događalo. Bio sam tup poput panja. Međutim, to je bila i sretna okolnost, jer tako iz mog sustava nije mogla ispasti nikakva poruga. Lady Malvern je kontrolirala razgovor. Ona ga je pristavila, a sad je počeo kipjeti."




Moja omiljena priča je "Tetka i lijenčina" u kojoj Bertiejev lega Rocky Todd, koji inače živi na Long Islandu i koji je pjesnik i, k tome, "najljeniji mladi vrag u Americi", došao k Bertieju po savjet jer bi po nalogu svoje tetke morao živjeti uzbudljivim životom u New Yorku, kakvim ona nikad nije mogla živjeti, bar ako želi da ona i dalje financira njegov život. Jeeves i Bertie mu pomažu da lažira pisma tetki o noćnom životu New Yorka, a onda se jednog dana, inspirirana tim pismima, tetka pojavi u gradu. No, ne brinite, Jeeves ima rješenje! Uf, uf, bilo bi uistinu dobro imati jednog takvog Jeevsa uza se!

"Neću to učiniti! Ne mogu to učiniti! Neka me grom pogodi ako ću to učiniti! Kako bih se, dovraga, mogao tako odjenuti? Shvaćate li da većinu dana do pet popodne ne izlazim iz svoje pidžame, a onda samo nataknem stari pulover?" 
Vidio sam da je Jeeves počeo žmirkati - jadni momak! Ove riječi pogodile su njegove nanježnije osjećaje."

Photo: Tvrđa, Osijek by Šljokičasta žena

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta