Preskoči na glavni sadržaj

Tik tak, tik tak

Ušli smo u 38. tjedan trudnoće moj sin, plod moje utrobe, i ja - službeno smo u terminu i svakog trena mogao bi nas iznenaditi porod. Ili ne. Naime, kažu da se prije poroda bebica umiri, da se spusti u zdjelicu pa nestane žgaravica, a majku uhvati nagli nalet energije i potrebe za čišćenjem uz obavezno čišćenje tijela koje se priprema za napor koji ga očekuje. Mene je žgaravica tek počela patiti, beba se miče više nego ikada, a lijenost mi je srednje ime, zajedno s prejedanjem. Neće on skoro, je li?


Torbu sam spakirala, bez puno filozofiranja, sad znam točno što mi treba, a što ne - ovaj put ne pakiram kućni ogrtač ili slične gluposti koje se redovito nađu na popisima koje revno guglaju neiskusne majke. Sad sam stara iskusnjara.

Spakirala sam i sebe i Franku i preselila kod bake koja je ipak bliže željenom nam rodilištom. Ovim putem svečano obećajem da ću baki podići spomenik jer me tetoši i jer trči za Frankom po ovoj sparini. 


Dani brzo prolaze, a ja ih kratim naručujući slatke proizvode malih obrtnika - sapunčiće i kremice od kozjeg mlijeka gospođe Helene (koji su ipak loše utjecali na Frankinu kožu sklonu suhoći i nekom početnom dermatitisu), čokoladice Luna designa (tati gljivaru za rođendan), tortu gospođe Manuele za famozni bakin 80. rođendan, te pijući kavu sa starim prijateljicama koje kreću u nove pustolovine, obilazeći znamenitosti s novom prijateljicom koja ne poznaje moj skromni rodni gradić, te čitajući Signaturu svih stvari, zbog koje sam poželjela opet čitati Karen Blixen, i Duhovni pristup rađanju - zbog koje jednog trenutka molim Boga da osjetim trudove već danas, a već drugog se nadam da ću roditi carskim rezom, pošteđena trudova.





Malo sam već nestrpljiva, pitam se kako će moj dječak izgledati, hoće li biti nalik svojoj sestrici ili će biti potpuno svoj, hoće li biti slika i prilika svoga oca, i hoće li imati njegovu mirnu i dobrodušnu narav. Ne mogu još razumom pojmiti da ću uskoro u rukama držati malu bebu, da će me po drugi put preplaviti sreća koja nije nalik niti jednoj drugoj sreći. Nedostaje mi muž, nitko drugi ne može umiriti moje strahove - bojim se da neću imati snage, vjere, da neću svog dječaka impresionirati hrabrošću, da neću iskoristiti ovu drugu šansu da budem najbolja majka na svijetu - i to od samoga početka. Što li ću učiniti drugačije? Vjerojatno sve, iako mi to uopće nije u planu. Zapravo, nemam plan, ovaj put krećem u ovu pustolovinu bez stručne literature i čvrstih odluka - sad znam da me jedino fleksibilnost može spasiti, učiniti da uživam u svakom trenutku, da sebe, svog sina i cijelu obitelj prepustim u Božje ruke. Pa što Bog da!

Primjedbe

  1. Sretno i neka te Bog blagoslovi svojom pomoći i milosti da sve prođe lakse nego prvi put i neka sve bude u redu. 🙏☺

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...

Adventske riječi: dječje

Nakon čitanja o radosnom susretu dviju trudnica, Marije i Elizabete, župnik je na nedjeljnoj misi upitao: "Tko je radostan?" Djeca su drijemala tatama na ramenima, meškoljila se mamama u krilima, cerekala se s prijateljima u prvim redovima, tik do oltara, ali sva su spremno podignula ruke u zrak. "Je li radost rezervirana samo za djecu?" upitao je župnik zabrinuto. Ponovio je pitanje i nekolicina je odraslih lijeno digla ruku u zrak, i ja među njima. Silno sam željela biti radosna, ali nisam bila sigurna osjećaju li drugi radost kad se sa mnom susretnu. Ako ste mama, kao ja, u ovo doba vjerojatno ste već na izmaku snaga. Vjerojatno nestrpljivo čekate Božić, da dođe i prođe i pusti vas da nastavite svoj život. Na mamama je velika odgovornost, znate - one su čuvarice riznice uspomena obitelji. One brinu da se svi na božićno jutro (iako moja djeca i dalje ustraju na želji da poklone otkriju na badnju večer, kao Anica, Ćiro i Drago š) obraduju poklonu, one brinu da se ...

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...