Šljokičasta žena

Sunce još grije, ali osjećam da je ljeto na izmaku, onako kako to inače i biva nakon Velike Gospe - kad ambrozija bukne i balci navru na nos.  Zadnje dane ljeta iskorištavamo kod bake na selu - uživamo u predjesenskim plodovima - aroniji, koja je pobrana i prešana u sok, te lješnjacima koji će se naveliko sakupljati ovih dana. Kad si dijete, tlaka ti je kupiti šljive ili prati boce za kuhani paradajz (ne rajčicu, to je baš paradajz), a kad narasteš, počneš cijeniti sav taj trud, vrijeme i znoj koji tvoja obitelj ulaže u prirodu, da bi nam ona vratila istom mjerom.  Osim što papamo i pijuckamo prirodno, kod bake smo i hvatali susjedovog zeca koji je pobjegao od kuće i tjednima spavao u našem vrtu. Zeko hop, zeko hop! Franka je razrogačila oči u čudu pri prvom susretu, a kad je skočio se izbezumila od vriskanja i veselja. Doma možda čujemo životinje iz Zoološkog vrta, ali ih nemamo priliku vidjeti na dnevnoj bazi. Ljubav je na selu! Osim što uređuje...

Uspjela sam! Dijete mi je živo i zdravo! Godina je iza nas i mogu (nakratko) stati na loptu i reći da je bila najveća i najteža u mom životu - u emocionalnom smislu. Nije se puno toga događalo, ta provela sam je doma, u trenerci, s bebom, i nije me bilo briga što se događa u svijetu. Ali, otkad je došla na svijet, moja Franka u meni je testirala sve granice, fizičke i psihičke, zbog nje sam izdržala neviđene bolove, za nju sam se iscrpljivala i brinula kao ni za koga do sada - takav intenzivan splet emocija može razumjeti samo žena koja je po prvi puta postala mama. Porod je bio težak, i prvi dani su bili teški, i nisam mogla sjediti tri tjedna zbog epiziotomije, i krvarila sam mjesec dana, a nju su mučili užasni grčevi i skokovi u razvoju, bilo je dana kad je plakala, a ja sam plakala skupa s njom, od nemoći, od straha da sam ju nepovratno zakinula u razvoju, bilo je dana kad nije kakala, bilo je dana (uh, njih je bilo puuuuno) kada je samo htjela biti na meni, sisati, spavati, samo ...

Često se ljudi ubediraju pri povratku s mora, ali ne i mi! Naše dijete vrišti od sreće kad ugleda naš stan, propuže ga cijelog uzduž i poprijeko, kao da ne zna što bi od veselja, a ni mi skupa s njom. Prvi dan doma nastavili smo u istom tonu - sa sladoledom, a već drugi dan bacili smo se na spremanje stana i planiranje aktivnosti za ovaj mjesec. Bacili smo se na uređivanje Frankine sobice, obišli širu obitelj, provela sam vrijeme s obje sestre nakon dugo vremena, s mužem romantično šetala i ljubila se na starim stazama, odrezala šiške nakon sedam godina, a usput sam i završila na hitnoj i shvatila da je vrijeme da se posvetim svom zdravlju, tako da imam pune ruke posla ovog kolovoza...

Svjetski je tjedan dojenja pa, kao mama jedne male sisavice, osjećam svetu dužnost da podijelim sa svijetom (tj., s ovo troje ljudi koji prate moj blog) svoje iskustvo dojenja. Možda vam to sada ništa ne znači, no, čak i ako ni ne želite imati dijete, netko od vaših najdražih će ga imati, pa vam možda moje riječi pomognu da bolje razumijete dojilje i njihove priljepke. Dojenje vam je danas jako moderno, tj. moderno ga je zagovarati kao najprirodniji i najjeftiniji način prehrane novorođenčadi. Kad se nađete u drugom stanju, na svakom koraku vas bombardiraju s prednostima dojenja i svaka trudnica još u trudnoći se zaklinje da će svoje dijete dojiti bar dvije godine, koliko preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija. No, što se dogodi putem, gdje zapne? Problem broj 1 - neznanje. Nekada su naše majke dojile mjesec, dva i odjednom bi im (dovraga i bez traga) nestalo mlijeko. Danas znamo da mlijeko ne može odjednom nestati jer se čitav sistem dojenja temelji na jednom pravilu -...

Vjerojatno ste u moru blockbustera propustili filmić Zacha Braffa, znate, onog glavnog lika iz Scrubsa? Nije on samo lik iz Scrubsa, nego je i redatelj, a za svoj debitantski redateljski pothvat - Garden state - dobio je brdo nagrada i postao mainstream sve indie pixie dream mladeži. Dugo se čekao "nastavak" Garden statea, ali se dočekao - nakon deset godina Zach i njegov brat Adam napisali su scenarij o glumcu, ocu, sinu i mužu koji na raskrižju svog života nastoji pohvatati konce i posložiti prioritete. U Wish I was here (2014) Aidana Blooma odglumio je sam Braff, ženu mu je odigrala Kate Hudson (u jednoj od svojih ponajboljih uloga, ako se mene pita), dok mu je Josh Gad (ako gledate Frozen redovito kao mi, poznato vam je ime, i glas) utjelovio brata. No, na stranu s poznatim imenima, glavne zvijezde ovog filma djeca su gospodina Blooma - kći koja je ortodoksna Židovka, i sin koji ima crve u guzi. Aidan je zanimljiv lik koji se bori za posao, dok mu svi oko...

Jeeeeeeej, ljetovanje s bebom - rekao je nitko nikada! Znate one romantične šetnje, gledate kako sunce tone u more, ili plivate zajedno satima i spontano odlučite ostati na plaži cio dan, ili se, pak, bez konkretnog cilja zaputite autom cestama koje tek treba otkriti? Ako imate dijete, sve to zaboravite! Vaša jutra bit će kaotična, kavu nećete piti na balkonu s pogledom na more, nego dok trčite za svojom puzačicom, i vrlo vjerojatno, kad se već ohladi, na plažu ćete nositi svu silu opreme, od bazenčića, igračkica do banane i keksića, hrabro ćete pokušati ući u vodu i uvjeriti bebu koja vrišti (da, svih 14 dana) da je voda baš prikladne temperature, a onda ćete trčati kući, kuhati ručak dok beba spava, pa popodne sve ispočetka, i tako sve do navečer, kada ćete šetnje uz zalazak sunca zamijeniti kupanjem bebe i stavljanjem iste na počinak. Je, iscrpljujuće je, doista je, i ne dajte da vas itko uvjeri u suprotno, ali ima i putovanje s bebom svojih čari - njezin zarazni smijeh, cuclanje p...