Preskoči na glavni sadržaj

How to dismantle a baby bomb

Općepoznata činjenica je da veliki vođe i genijalci nikada nisu vrijeme uzalud trošili precijenjenom stvari kao što je san - oni bi odspavali tri, četiri sata i nastavili smišljati na koji način bi mogli promjeniti svijet. Eh, pa slabi ste vi igrači, moja djevojčica spava još kraće! Njena lijepa glavica (nedavno je otkrila da ima glavu pa ju stalno pipka kao da provjerava je li još ondje) stalno je zaposlena mislima i sve što ima veze sa spavanjem njoj predstavlja dangubu. Nitko ne zna što joj je u spavanju toliko odbojno da odbija spavati po danu, a po noći se budi svakih sat vremena (svaki puni sat, kao mala budilica!), ali ja pretpostavljam da joj je njena mama toliko kul i zabavna da ju želi u potpunosti lišiti sna pa da se mogu po cijeli dan, i noć, igrati, pjevati i glupirati.





Zanimljivo, iako joj je spavanje u krevetiću zadnje na popisu želja, Franka uvijek zaspi kad se zakotrljaju njena kolica, što je razlog zašto nas dvije šećemo po Osijeku satima. Nisam sigurna daje li mi time podršku za mršavljenje ili želi da vidim sve lijepe kutke koje Osijek nudi, ali moja je beba poput bombe u Brzini - dok sam ja Sandra Bullock koja, umjesto autobusa, vozi dječja kolica - jer, čim ja usporim ili, ne daj, Bože, zastanem, ona otvara oči. Tako je i ova kava, umjesto da se u njoj uživa u miru na središnjem trgu, završila po dječjim kolicima usred neravnih osječkih ulica (da, ne definitivno ne mogu voziti kolica i držati coffee to go u ruci). 


Nikad ne podcjenjujte mame, one su najkreativnija bića na planeti, i nema što nećemo raditi za dobrobit svog djeteta. Ponekad su to lude stvari (jer smo i same lude od neispavanosti)! Samo, daj Bože da je vozikanje do iznemoglosti i nunanje u gluho doba noći najgore što me čeka...što li ću tek kad na red dođe odvikavanje od pelena!


Ovako nakratko složim stvarčice dok Franka spava i kradem dragocjene trenutke uz knjigu (u kojoj su glavni likovi Elsa i Ana, što me uvijek nasmije), film (jedino smo Inside out uspjeli pogledati u njenoj prisutnosti - gleda u Joy i Sadness kao začarana - divan je!) ili peckarenje (recept!) nakon kojeg se zaklinjem da idem na dijetu. Od sutra!


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta