Preskoči na glavni sadržaj

Sreća je u malim stvarima (8)

Sreća doista jest u malim stvarima - moja mala djevojčica najveća mi je sreća! Ipak, kako bih i dalje ostala normalna mama sa zdravim živcima, potrebno mi je nekoliko minuta na dan samo za mene. "Spavaj kad beba spava", svi mi kažu, ali ja kradem te dragocjene trenutke za čitanje ili gledanje bedastih filmova (npr. Trainwreck). Ovog mjeseca moj knjižni klub čitao je famoznog Velikog Gatsbyja kojeg sam, tim povodom, pročitala po drugi put. I što da vam kažem? Razumijem ja da Gatsby savršeno opisuje tu eru dvadesetih, dekadenciju Amerike, svu tragediju wannabe celebrityja, ali nije to za mene great american novel - Fitzgeraldov stil jednostavno me ne oduševljava. P.S. Koliko god voljela Leonarda, pravi Gatsby za mene je Robert Redford - pogledajte film iz 1974. s njim u slavnoj ulozi!



Ponestaje mi ideja za darivanje, pogotovo kad su u pitanju rođendani meni najbližih prijatelja koje poznajem dvadeset godina i kojima sam poklonila sve - od porculanskih figurica (jeste li ih i vi skupljali?), šalica, spomenara i leksikona, knjiga, odjeće pa sve do kuharica. Ovog mjeseca dvije moje stare prijateljice imaju rođendan, a jednoj od njih, možda i jedinoj od mojih cura koja uspije uzgojiti neku vrst zelenila, poklonila sam stabalce limuna - da ju sjeti da, kad ti život da limune, valja napraviti limunadu!



Dućani su krcati božićnim ukrasima i neću lagati - obožavam to - sve bih kupila! Ovom Božiću posebno se radujem budući da je mojoj Franki to prvi Božić - i već sam joj naručila poklon (funkcionalan, ali sladak!). Iako je još mala, znam da će uživati u božićnim pjesmama i lampicama na boru (sanjam o srebrno zlatnom boriću). Jedva čekam!


A dok ne stigne Božić, darivat ću je slatkim ukrasima za kosu (koje, budimo realni, nema) koje svaka mama  voli vidjeti na svojoj bebici (iako ne drže kosu, nego klempave uši). Trakice i gumice za kosu (nećakinji) naručila sam na Facebook stranici Svašta by mašta simpatične Vesne, i toplo vam preporučujem njezin unikatan ručni rad.


Zna se, nema odmora za dušu bez kave, zato uživam u svakom sunčanom danu i, dok Franka hrče ispod jesenskog sunca, uživam u kofeinu i zlatnoj Dorini s Domaćicom (jeste li probali?) koju bih svrstala na drugo mjesto mojih omiljenih čokolada, odmah iza Oreo Milke! E, to vam je la dolce vita!


Primjedbe

  1. Oči su mi se raširile kad sam vidjela šalicu - oh kako padam na lijepe šalice!!! OK idem dalje s postovima redom, moram priznati nisam ti dugo bila na blogu ali to je kao kad gledaš super seriju koja ima puno sezona :)) Nadam se nekoj slici Franke!!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Salica je od keramike, rucno radjena, suvenir Kopackog rita!
      A Franku necu tako skoro dijeliti sa svijetom, ona je samo moja! :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta