Preskoči na glavni sadržaj

Ulov jedne šoping kraljice

Nije tajna da volim gledati Shopping kraljicu - ma razlog uopće nije moda, nego taj sjaj koji obuzme žensku kad si kupi nešto brand new, to uzbuđenje i oduševljenje (plus, Borutovi komentari!)! Odjeću ne volim kupovati, a sada ni ne želim jer mi je šlaufić, koji sam gojila devet mjeseci, vrlo postojan, ali volim kupovati sitnarije za kuću.

Npr. limene kutije! I nije da ih imam puno, tek dvije, tri, jer bih u svakom stanu, u kojem sam do sada živjela, ostavila poneku - da bih imala izliku kupiti novu, dakako! U njima držim uspomene, stare punjače za mobitel, kolačiće, lješnjake, svakakve gluposti, a ova limena kutija najveća je koju sam ikada imala (plus doza za štaub - to sam si uvijek željela)!



A kad smo kod kolača, morala sam nabaviti i štambilje za kolačiće koji su sad turbo in u blogosferi, ako ste slučajno uskraćeni za tu informaciju. Osim peckarenja, čeka me i čitanje Huxleyevog Vrlog novog svijeta za prosinac u book clubu koji slavi dvije godine postojanja! Sretan rođendan!! And many mooooore!



Svojoj Franki za Božić sam ušopingirala poplunčić kod obrta Sovica - na slici je malo pogužvan jer je stigao u vreći (koja je bila u kutiji), ali i dalje je neizmjerno sladak, zar ne? Teško je izabrati između svih ponuđenih uzoraka materijala, slikica i ideja, ali odlučila sam se za sovice i sivo ružičastu kombinaciju, u tonu njene buduće sobice. Meni personalizirani i funkcionalni poklon, a novci malim kreativnim obrtnicima - milina!



Za našu family naručila sam poklonček i kod simpatičnih cura 20 deka ljubavi. Njihovi posteri "Obiteljska pravila" i "Nađi vremena za ljubav" sada krase našu blagovaonicu, a divan su poklon za rođendane, prosidbe, vjenčanja, krstitke (ok, priznajem, naručila sam i jedan za Frankinu sobicu) i dr., pa samo navalite! Dizajn, print i dostava obavljeni su u rekordnom vremenu!



Od silnog šopingiranja se čovjek umori pa valja sjesti i zasladiti si život, a ovaj kolač, za koji vam ne treba ni mikser, niti puno sastojaka, savršen je za to! Jabuke i čokolada - dobar spoj, tko bi rekao?

Primjedbe

  1. Unknown30. studenoga 2015. u 21:40

    Moram priznati da i ja jako volim gledati Shopping kraljicu, to mi je guilty pleasure što se tiče takvih emisija :D
    A još jedno priznanje: ovaj post je bio jako sladak, ne samo zbog kolača :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. GlitterGirl30. studenoga 2015. u 21:42

      Ma svi vole shopping kraljicu, tko tvrdi da ne voli - laže! :D
      Jel da, zbog kolaca i sovice ;)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Mjesto zločina

Sramotno, ali algoritam jubitoa nije mi predložio slušanje prvog hrvaskog true crime podcasta, nego sam za njega morala čuti tek kad se u medijima počelo najavljivati knjigu dvojca koji podcastom ordinira. -True crime podcast, kažeš? Kako to misliš? - Pa tako, umjesto da gledaš predugi Netflixov dokumentarac o, bubam, Madeleine McCann, slušaš kako dvoje milenijalaca izlaže tijek događaja te kobne 2007. i nemilosrdno osuđuje svaki pokret Madeleineih roditelja ili/i policije u smislu comic reliefa, usput pokušavajući dokučiti tko je počinitelj. - Sign me up! Upravo ovakva vrsta "skeča" svojstvena je za Tiju i Filipa koje Mjesto-zločina -virgini mogu zamisliti kao šarmantni kočijaško-komični radijsko-voditeljski par. Ako ste, k tome, milenijalac (čitaj: patite od pretjerane upotrebe anglizama u životu), volite misteriju ili/i čeznete za pravdom na ovom svijetu, njih dvoje doći će vam kao pravo osvježenje u realitetom opterećenoj svakodnevici. Ja sam sve gore navedeno - bila sam ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Zrelost

Uvjerena sam da život neprestano pravi krugove. Jedne započinje dok druge privodi kraju - izluđuje nas osjećajem već viđenog. Prije dvadeset godina na istom sam ovom balkonu čitala istu ovu knjigu. Tada, kao maturantica, bila sam poprilično nervozna, ali i odvažna - pa neću ja biti jedan od onih štrebera koji nemaju iskustvo mature, ja ću vazda biti jedan od kampanjaca koji na maturu idu jer su jedan razred prošli s prosjekom 4.46 - mi ćemo hrabro omatoriti boreći se s matematikom na maturi! Aha! Čitala sam tada Goldingov klasik u Algoritmovom izdanju, ali iz perspektive djeteta. Sjećam se da mi se knjiga svidjela, ali nije me šokirala - bila sam distancirana od nje. Ja, stanarka u zaštićenim uvjetima, u svojoj tinejdžerskoj sobi s balkonom, nisam se mogla zamisliti u ulozi izgubljenih dječaka. Imala sam kontrolu nad svojim životom, meni se u životu nije ništa loše moglo dogoditi (osim pada na maturi, dakako) - "Gospodar muha" bio je fikcija. Nisam sama odlučila uhvatiti se p...
Objavi komentar
Pročitajte više

Društvo holivudskih pisaca

Bilo je to potkraj devedesetih. Nosile smo plastične dudice na lančićima, lažne reflektirajuće lennon-sunčike na nosu, bicke i skechersice s debelim đonovima. Kino blagajne poharao je "Titanic", a u videoteci je najposuđivanija kazeta bila "Svi su ludi za Mary". Na televiziji su, pak, vazda bili jedni te isti filmovi - jedan od njih bio je "Društvo mrtvih pjesnika". Robin Williams glumio je profesora koji poezijom nadahnjuje učenike u preppy akademiji Welton u Vermontu 1959. - prvi sam ga put gledala na podu sobe moje sestrične Martine (praznike sam provodila spavajući na madracu na podu njezine sobe). Sjedile smo pred mini TV prijemnikom i ridale na scenu Neilove krune na otvorenom prozoru. Bile smo klinke i Neilov izbor činio nam se jedinim logičnim rješenjem - čovjek, koliko god mlad bio, mora slijediti svoju strast - ljepota je važna, umjetnost je važna. U tom filmu wannabe pisca, Todda Andersona, glumio je mladi Ethan Hawke. Zato, kad sam vidjela da ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Nedjeljno štivo

Ponekad uzmem knjigu u ruke, i nasmijem se samoj sebi - samo si umišljam da sam je sama izabrala - jer ona je izabrala mene. Zadnjih dana knjige slute moje brige i nekako mi se same nude - knjige o obiteljima, o odnosima roditelja i djece, o tome tko smo postali zbog svoje mame, i svog tate. Nesuradljiva, impulzivna, hiperaktivna, gleda svoje interese - ne, nije to profil prosječnog stanovnika Guantanamo Baya, nego nalaz koji je izradila dječja psihologinja za moje milo dvogodišnje dijete. Svi su nas uvjeravali da je sasvim normalno da ne priča, obasipali nas pričama o svim članovima svoje bližnje i daljnje rodbine koji su propričali tek s tri ili četiri godine, ali nisu razumjeli da mi ne mislimo da naše dijete nije normalno, nego da trebamo stručnu pomoć kako se nositi s njenom frustracijom koja se ispoljava svaki put kad ju mi ne razumijemo, s našom frustracijom do koje dolazi kad joj trebamo objasniti banalne stvari, kad ju želimo nešto naučiti, ili je zaštititi. Čula sam jutr...
7 komentara
Pročitajte više

Volim žene u četrdesetima

Naravno da sam se prepoznala. Naravno da sam se prepoznala u ženi koja kupuje cvijeće "da ga nosi u ruci dok šeće", koja želi udovoljiti svom mužu, koja se neprestano pita kakav dojam ostavlja na svoju djecu i koja ne može odoljeti lijepim neispisanim bilježnicama u izlogu trafike (u Tediju izbjegavam čitavu jednu aleju bilježnica). Zar se vi ne prepoznajete? Nisam ni dovršila "Na njezinoj strani", ali morala sam se dati "Zabranjenoj bilježnici", najpopularnijem romanu Albe de Cespedes, talijanske književnice koja je nadahnula Elenu Ferrante. Kad je objavljena 1952., "Zabranjena bilježnica" šokirala je javnost autentičnošću, intimom, pronicljivošću, a jednako šokira i danas (možda i više, jer smo u međuvremenu neke stvari gurnule još dublje pod tepih, želeći biti heroine svojih života). Roman, pisan u prvom licu jednine, započinje ležerno. Žena u četrdesetima, Valeria, na trafici kupuje mužu cigarete, i kupuje si bilježnicu. Nedjeljom je zabranje...
Objavi komentar
Pročitajte više