Preskoči na glavni sadržaj

Kronike vesele kućanice

Pitaju me često prijatelji kako provodim dan, misleći da se dosađujem budući da sam svoju karijeru stavila na čekanje zbog bebice, a da mi suprug radi, i k tome, putuje na posao i s posla pedeset kilometara. Ne znaju oni kako dan može biti zanimljiv kad ti je najveća preokupacija maleno biće - mijenjanje pelena, dojenje, kuhanje ručka, pjevanje, pričanje priča i glupiranje su naša svakodnevica. Srećom, imam divnu bebu koja puno spava i mami ipak dopusti trenutak mira i tišine. Tako, nakon buđenja oko 5-6 ujutro i ranog doručka, Franka odspava još jednu turu, a ja najčešće iskoristim to vrijeme za tuš, kavicu, sitne radosti.



Trenutno čitam Priče iz grada udovica i knjiga me oduševila - pomisao na svijet kojim bi vladale žene uvijek me razveseli i inspirira - iako naposljetku uvijek zaključim da bismo se kad tad kolektivno počupale i prestale razgovarati jedna s drugom.

Tipično ženski, moja kćer i ja prošetale (čitaj: ona je spavala u kolicima) smo do dućana sa zavjesama, i potpuno neuke, ipak uspjele izabrati zavjese koje ćemo, nadam se, ove godine postaviti na naše prozore! Hvala dobroj teti prodavačici koja mi je toplo preporučila povoljne zavjese koje i ona ima i koje se ne moraju peglati - što mi je najvažnija karakteristika zavjesa!



Nakon šetnje, treba spremiti i ručak! Ideja mi ponestaje, i neprestano vrtim par jela koje volimo - jedno od njih su i lazanje koje spremam s ovim sjajnim Barilla tijestom koje nije potrebno prethodno kuhati. U pakovanju je trideset komada pa od jedne kutije mogu napraviti lazanje bar tri puta! Kad smo kod tijesta, primijetila sam u šetnji Ružinom ulicom i mali obiteljski obrt za proizvodnju tijesta - što je zaista prelijepo u usporedbi sa svim zaključanim obrtima koji čame u toj osječkoj ulici.


Znate kako žive studenti - svo suđe im je nespareno, posteljina im je sastavljena od nekoliko različlitih kompleta... U trenutku kad se useliš u svoj stan, odmah poželiš imati jednake ručnike, lijepi pribor za jelo, matching posteljinu (mi ne možemo imati bračni pokrivač jer bi jedno od nas stalno bilo prehlađeno). Zato, krenuli smo s povoljnim, a lijepim beštekom iz Lidla (150 kn), a kupili smo i dječji pribor (30 kn) za našu Franku koja trenutno, osim maminog mlijeka, jede samo svoju šakicu.


Nakon jela, valja razmisliti i o desertu (da, smršavit ću - nikad!), ili barem guglati recepte za božićne keksiće (kalupići su iz Interspara - 15 kn) koje ćemo mijesiti u novom domu. Ne mogu ni opisati koje uzbuđenje vlada u meni pri samoj pomisli - već se danima suzdržavam od slušanja božićne playliste! Mmmmm, maštam o cimet zvjezdicama s bijelom glazurom....

Primjedbe

  1. Iz tvojih postova pršti sreća i baš mi je drago i smješkam se zbog toga :)))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. A cemu blog i sluzi nego dijeljenju srece! Svima zelim takvu radost!

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit