Mi, ljudi, a posebno žene, uvjereni smo da znamo sve o svemu. Tako sam i ja mislila da sve znam, ali, ako sam o nečemu imala pogrešan dojam, onda je to roditeljstvo. OK, gledala sam ja sve epizode Parenthooda, Gilmoreice su moja religija (Jeeeej, hvala Netflixu na novim epizodama!), ali nisam ni slutila da majčinstvo može biti tako teško (damn svi vi koji gušite Facebook super kjut slikama beba koje se samo smiju, šute, ne bljuckaju i ne kakaju!) - a ja još imam dobru bebu koja fino sisa i prespava noć u komadu! Unatoč tome, svaku večer sam premorena od cjelodnevnih preispitivanja svojih odgojnih metoda (ma koje metode - pojma nemam!), u krevetu osluškujem disanje moje Franke (muževo disanje se ne moram truditi čuti, moram ga samo gurati laktom) ili sjedim u kupaonici (to je jedino mjesto na koje idem bez svog priljepka - za sada) i čitam knjigu jer sam željna priča koje ne uključuju bumbare i mediće i taj vražji kišobran za dvoje. Da, to rade mame nakon što bebu, a i tatu, spreme na spavanje, operu suđe i objese izbljuckani veš. I to je sve što nam treba - savršeni trenutak tišine. I spremne smo za nove pobjede!
Kao što rekoh, nakon pjevanja i čitanja tihe knjige (tako se zove, zaista), koju je Franka dobila na poklon i koja je nešto najkreativnije što sam vidjela u zadnje vrijeme, posegnem i za nekom, pomalo light, literaturom da na tren otplovim u neki drugi svijet.
Tako ovih dana čitam Neprežaljenu Molly Marx, priču o ženi kojoj se ostvarila želja koju mnogi imaju (ja to nikad nisam razumjela) - prisustvovala je svom pogrebu - ali samo zato jer je mrtva. Da, gledala je Molly kako se žene bacaju na njenog udovog doktora muža, kako njena sestra očajnički želi otkriti kako je Molly umrla, a ostatak svijeta nagađa o mogućem samoubojstvu. Knjiga je poprilično vesela, s obzirom na temu, i zahvljujući Mollyinim razmišljanjima mogu svako malo zaključiti da volim svoj život. Kako kaže Vesna Pisarović (pazi mudrosti!) - da sutra umrem, ne bih žalila!
Osim što čitam, kad god stignem, peckarim, jer u nedjeljnom popodnevu najviše uživam uz slasticu - nedavno sam pripremala još jedan desert s jabukama, koji se od drugih varijacija na temu razlikuje po zanimljivoj šećernoj korici, a koji stignu pripremiti i sve zaposlene majke. Savršen je uz kavicu! Recept na link.
Nakon kavice, pravac parkić našeg novog susjedstva, dok je jesen blaga prema nama! Parkiram kolica i slušam lišće kako pada - savršena tišina od koje mi je draže samo gugutanje moje djevojčice.
Kao što rekoh, nakon pjevanja i čitanja tihe knjige (tako se zove, zaista), koju je Franka dobila na poklon i koja je nešto najkreativnije što sam vidjela u zadnje vrijeme, posegnem i za nekom, pomalo light, literaturom da na tren otplovim u neki drugi svijet.
Tako ovih dana čitam Neprežaljenu Molly Marx, priču o ženi kojoj se ostvarila želja koju mnogi imaju (ja to nikad nisam razumjela) - prisustvovala je svom pogrebu - ali samo zato jer je mrtva. Da, gledala je Molly kako se žene bacaju na njenog udovog doktora muža, kako njena sestra očajnički želi otkriti kako je Molly umrla, a ostatak svijeta nagađa o mogućem samoubojstvu. Knjiga je poprilično vesela, s obzirom na temu, i zahvljujući Mollyinim razmišljanjima mogu svako malo zaključiti da volim svoj život. Kako kaže Vesna Pisarović (pazi mudrosti!) - da sutra umrem, ne bih žalila!
Osim što čitam, kad god stignem, peckarim, jer u nedjeljnom popodnevu najviše uživam uz slasticu - nedavno sam pripremala još jedan desert s jabukama, koji se od drugih varijacija na temu razlikuje po zanimljivoj šećernoj korici, a koji stignu pripremiti i sve zaposlene majke. Savršen je uz kavicu! Recept na link.
Nakon kavice, pravac parkić našeg novog susjedstva, dok je jesen blaga prema nama! Parkiram kolica i slušam lišće kako pada - savršena tišina od koje mi je draže samo gugutanje moje djevojčice.
Nema komentara:
Objavi komentar
Speak up! :)