Preskoči na glavni sadržaj

Za bebu spremni!

Da moja doktorica vidi kako mirujem, vjerojatno bih dobila jezikovu juhu. Istina jest da je puno lakše po cijele dane se izležavati u bolničkom okruženju - doma uvijek imaš razlog popeti se uza stepenice, sagnuti se ili sjediti, a ponekad ti iz dosade dođe da peckariš (neki od najčešćih deserata su - Mileram torta i fritule s jogurtom). Svakim danom moja beba je veća, što osjećam svakim djelićem svog tijela, i zrelija, pa sam i mirnija - spremni smo za nju! Štoviše, što sam ogromnija, to sam spremnija i ne mogu vjerovati da ću ovo reći, ali, jedva čekam porod!

Ipak, koliko god kupila tetra pelena ili krema za guzu, za ono što nas čeka nikada uistinu nećemo biti spremni, što je valjda razlog zašto smo svi u obitelji pomalo napeti ovih dana. Kako će to izgledati? Hoće li porod proći u redu? Hoćemo li znati brinuti se o potrebama svoje bebačice i hoćemo li ikada više oka sklopiti? Sve su to strahovi koji progone soon to be roditelje.

Velike stvari za bebu naslijedili smo od šogora i šogorice - kolica, krevetić, autosjedalice, pa smo posljednjih mjeseci za bebu nabavljali samo slatke outfite, slagali ih u kutije, prosto ne vjerujući da ćemo jednoga dana u njih obući svoje dijete. Nešto odjeće dobila sam od šogorice i od sestrične, ali bez obzira je li darovana odjeća jako istrošena ili ne, svaka majka poželjet će za svoju bebicu novu robicu na koju nijedno dijete (do sada) nije bljucnulo. Body benkice (bodyji s kopčanjem naprijed - jako praktično), bodyje, majičice, gegice (odjelca koja nisu otvorena na nogicama), pidžamice, čarapice i kapice kupila sam u Kiku, Takku, H&M-u, C&A i NKD-u, a ručnike za bebu s kapicom kupila sam povoljno u Ikei. Prosječna majka u svakoj trgovini, pa čak i u trgovini alatima, provjerit će ima li ondje nešto što bi koristilo njezinoj bebi.



Švedske pelene (za široko povijanje i zdrave kukove bebice), tetra pelene (koje služe kao pelene, kao pomoć pri previjanju ili hranjenju), i to u bijeloj i u ružičastoj boji, te platnene maramice, kao i male bijele rukavice kupila sam u butiku Mali anđeo. Radi se o domaćoj tvrtki koja proizvodi odjeću za krštenje i opremu za bebe, a čije proizvode možete naručiti putem web shopa (dostava u roku od desetak dana) - mnoštvo je uzoraka, cijena je povoljna, kupujte hrvatsko - toplo preporučujem!
Posteljinu (jastuk i jastučnicu, pokrivač i navlaku za pokrivač te ogradicu za krevetić), podlogu za previjanje i madrac s memory pjenom smo kupili u Pikolu, dok smo drugi par posteljine (s dva lica) kupili za svega 50 kn u Ikei, kao i dvije plahte (jer iz nekog razloga, plahte najčešće ne spadaju u komplet posteljine koji ćete kupiti za bebu).



Osim posjeta dućanima s odjećom, pripreme za bebu uključuju i posjet ljekarni. Za njegu bebinog pupka mamama i tatama su potrebne sterilne komprese za pupak, Octenisept, Tyrosur prašak, Pavlovićeva krema, mrežica za pupak broj 6, a nije loše pribaviti niti otopinu za nos Sunce moje malo ili fiziološku otopinu, kao i razne vatice i blazinice. Želimo koristiti što manje kozmetike za bebu, za kupanje ćemo koristiti toplu vodu i eventualno bademovo ulje (s kojim mažem trbuh većinu trudnoće) i dječji sapun, a i upotrebu vlažnih maramica htjela bih izbjeći, barem dok je beba majušna - da što duže zadrži prirodni baby miris, bez kemije. Kad smo kod kemije, odjeću za bebu prala sam Persil sensitive tekućim detergentom na 40 stupnjeva, bez omekšivača.



Za bebu smo kupili i mnoštvo stvarčica za koje se nadamo da nam, zapravo, neće trebati - dude varalice, flašice i umjetno mlijeko, četku za čišćenje flašice itd., budući da se nadamo da će naša mala biti cicoljubac. O dojenju smo se informirali na svakom koraku i kao najveće ohrabrenje i pomoć mogu svim budućim mamama preporučiti film Mliječna staza Udruge RODA, dostupan u dijelovima i na Youtubeu! Pa, Bože, pomozi!



Na netu se može naći sto popisa stvari koje mama nosi u rodilište, a ni moj nije ništa originalniji - Chicco ulošci (kupljeni u Pikolu), Ona ulošci (sa folijom), blazinice za dojke, dva grudnjaka za dojenje (kupljeni na tržnici), sve vrste vlažnih maramica, mali gel za tuširanje, mali šampon, pasta i čestica za zube, desetak običnih pamučnih gaćica, dvije spavaćice s kopčanjem - prigodne za dojenje, jedan ogrtač (kao i spavaćice, kupljen na tržnici), jednu pidžamu, dvoje japanke (jedne za kupanje, jedne umjesto papuča u ovo toplo doba), wc papir, kekse, vodu, labelo, mobitel i punjač za mobitel, kao i trudničku knjižicu. Ne zaboravite, ovako spakiranu torbu već sam nosila u bolnicu, i ništa mi nije nedostajalo! Torba čeka, a ja brojim dane - još 26 dana!

Primjedbe

  1. Jedna buduća mama ovdje! :)

    Imam dva pitanjca.

    Sterilne komprese - to su baš neke posebne za pupak ili obične (da se ne zblamiram u ljekarni, ha ha ha)?

    Gdje si kupila spavaćice - neki dan prošla cijeli City Centar i vidjela ih jedino u C&A, a tamo su mi malo preskupe. :(

    Hvala! Pratim blog! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bok, Petra! Sterilne komprese se za stosta koriste, dimenzije su cca 5x8 cm, ali i ako kazes da trebas za pupak, znaju sto ti treba! Spavacicu sam kupila na trznici jer niiiigdje nisam nasla s kopcanjem na grudima, sto su mi rekli da nadjem. Ali, u bolnici je bilo tako vruce da sam bila u majicama kratkih rukava koje su mi bile komotnije i majicu dizala pri dojenju! Cimerice su mi pidzame nabavile u Lidlu!
      Vici ako imas jos pitanja!
      Hvala sto pratis :)

      Izbriši
    2. Bok, Petra! Sterilne komprese se za stosta koriste, dimenzije su cca 5x8 cm, ali i ako kazes da trebas za pupak, znaju sto ti treba! Spavacicu sam kupila na trznici jer niiiigdje nisam nasla s kopcanjem na grudima, sto su mi rekli da nadjem. Ali, u bolnici je bilo tako vruce da sam bila u majicama kratkih rukava koje su mi bile komotnije i majicu dizala pri dojenju! Cimerice su mi pidzame nabavile u Lidlu!
      Vici ako imas jos pitanja!
      Hvala sto pratis :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Čitajmo i kuhajmo

Manjina pošiljka ušla mi je u život dok mi se u pećnici krčkao iločki ćevap. Miris pečene paprike i dinstanog luka širio se stanom, a ja sam pomislila - Manji bi se ovo svidjelo. Znam, smiješno je što sam toliko uvjerena da znadem što bi se svidjelo Marijani Jambrišak Račić, zvanoj Manja, jer Manju uopće ne poznajem, nisam ju nikad u životu vidjela, pružila joj ruku. Ipak, jedna je od onih osoba za koje vam se čini kao da ih uistinu poznajete, samo zato što čitate njihove objave na društvenim mrežama - jedna je od onih žena u kojima se prepoznajem, koje me nadahnjuju, kojima se divim. U moru umjetne inteligencije, Manja uspijeva bivati stvarnom i autentičnom i svojim je blogom Čitam i kuham u pet godina ostavila poseban trag, kako u virtualnom svijetu, tako i na koži svih svojih pratitelja - a prepoznatljiva je po objavama u kojima nepogrešivo spaja kulinarstvo i književnost. Potrebu za sintezom takve vrste savršeno razumiju knjigoljupci kojima književnost nije samo puka razbibrig...

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Zavičaj, zaborav

"Praznine i tišine postale su luksuz novog doba", pročitala sam jučer na jednom portalu za modernu ženu. Mislim o tim riječima sve dok ne zagluše buku zemlje u kojoj pokušavam živjeti u miru, dok dravska magla, uz koju bicikliram do posla, ne prekrije i partizane i ustaše - svu prošlost kojom se ne bismo trebali dičiti. U studeno jutro, dok mi iz slušalica trešti Springsteen i dok magičasta sablast tiho puzi ispod bijelog mosta, mahnito trepćem kroza vodenu koprenu, pokušavajući razaznati put ispred sebe, ali čini se uzalud - ovom je narodu suđeno živjeti u prošlosti. Obična riječ je zavičaj, al' ima čudan nastanak , da parafraziram Luku Paljetka. Iako bismo ju voljeli svojatati, i ona korijen ima u tuđem jeziku. Prema Hrvatskom jezičnom postalu, nastala je od prefiksa za- i slavenskog vyknǫti iliti ruskog výknut' ili poljskog na-wyknąć, što znači naviknuti se. Može li se čovjek uistinu na sve naviknuti? To si pitanje, na neki način, postavlja protagonist novopovijes...

Došašće kod kuće: Osjećaj kraja

Nisam ja ni introvert ni ekstrovert, ja sam u raskoraku s potrebom da budem neovisna i potrebom za pripadanjem. Nezgodno je to što najčešće potreba za pripadanjem promoli glavu u trenucima osamljenosti, a potreba za individualizmom na božićnom domjenku/zabavi/rođendanu, u gomili ljudi. Prosinac mi zato teško pada, ljudi se žele okupljati. Dok drugi kuju vruće planove za Advent/Božić/Silvestrovo, ja sjedam u svoju smeđu fotelju s knjigom na krilu, sakrila bih se između redaka. "Svakako vjerujem da svi podnosimo štetu, na ovaj ili onaj način. A kako i ne bismo, osim u svijetu savršenih roditelja, braće i sestara, susjeda, prijatelja? A tu je onda i pitanje o kojem toliko toga ovisi, pitanje kako reagiramo na štetu: prihvaćamo li je ili je potiskujemo, i kako to djeluje na naš odnos s drugima. Neki prihvaćaju štetu i nastoje je ublažiti, neki utroše čitav život tako što se trude pomoći drugima koji su oštećeni, a ima i onih čija je glavna briga izbjeći bilo kakvu štetu, pod svaku cij...