četvrtak, 13. kolovoza 2015.

Sreća je u malim stvarima (8)

Ovih dana svim silama trudim se mirovati i uživati u posljednjim tjednima svoje prve trudnoće. Neću vam lagati, čak i da imate savršenu trudnoću, zadnji tjedni su teški - trbuh je sve veći, leđa vas bole kao da vam neprestano netko bode u njih, stalno vam se nešto jede, a noćima se nimalo ne veselite jer se ne sjećate kad ste se posljednji put dobro naspavali. U tom stanju velik će vam doživljaj biti otići na ginekološki pregled ili učiti igrati šah. Muž se sav unio u objašnjavanje i stvarno sam se trudila usvojiti pravila, ali, unatoč mojim organizacijskim sposobnostima, šah nije igra za mene. Od pronicanja svakog budućeg koraka, kako mog, tako i protivnikovog, na kraju me samo boljela glava. Ali, preporučujem svakome za ubijanje vremena!


Osim što gledam filmove i serije koje nisam stigla pogledati posljednjih mjeseci (napokon sam završila s gledanjem Parenthoooda, i da, bilo je jaaaaaako emocionalno - team Braverman!), uzmem u ruke i poneku knjigu. Ovih dana na redu su Djeca Patrasa Zorana Ferića koji mi je sve draži. Čak i kad piše o nemoralnim ili bizarnim temama, njegov jezik je tako tečan, tako blizak i - lijep. U Djeci Patrasa Ferić priča neobičnu ljubavnu priču o oženjenom profesoru koji održava vezu sa sedamnaestogodišnjom učenicom, a Ferić to čini na iznimno nježan način - baš onako da vam i negativan lik priraste k srcu.


U kavi tu i tamo (bez pretjerivanja jer probavne smetnje čest su mi gost ovih dana, da prostite - i često ne znam hvata li me trud ili samo plinovi!) uživam u toplini (not a good thing - trenutno mrzim ljeto) doma mojih roditelja ili, pak, roditelja mog muža. Naš stan se trenutno sređuje, a ja ne smijem ići niti u nadzor. Sposobnim fizikalcima samo sam objasnila svoj izbor boja za zidove te dogovorila dostavu namještaja kojeg smo kupili pretežito u JYSK-u. Čak mi je i kupnju lustera u Ikei obavio prijatelj, a da ja nisam pomaknula malim prstom. Čini se to divno, znam, ali control freaka, kao što sam ja, ovakve stvari izluđuju.



Onima koji prate moj blog poznato je da, osim sestre profesorice, imam i sestru koja je studentica na Akademiji i koja će jednog dana dobiti Oscara za režiju sramotnih filmova za koje će inspiraciju iscrpiti iz članova svoje divne obitelji. Upravo zato, dok je na kratkim preznicima, iskoristili smo njenu opremu i onu trunčicu volje za jedan foto session s veeeeelikim trbuhom u kojem se krije naša kćerkica (kažem ja to, i napišem, ali još mi nije jasno da ću nekome biti - mama).



I, šećer za kraj, ovo je najnoviji član naše proširene obitelji! Dok je nećakinja na moru s bakom i djedom, njeni mama i tata,  tj. brat i šogorica mog muža, kupili su joj štene o kojem toliko dugo mašta i na čiju kupnju argumentirano (šestogodišnjakinja) nagovara svoje roditelje mjesecima - ovo je, dakle, ekskluzivna informacija koja treba biti iznenađenje! Riječ je o maloj maltezerici (uzimamo preporuke za imena - zovemo je pas, čupavica i usranka trenutno), i da, isprva se činila kao savršeni izbor - ne linja se i, tobože, nema uopće miris psa, vesela je i savršena za igru s djecom. Međutim, pokazalo se da ide kakati nekoliko puta tijekom noći, i dok to radi, mora lajati i svima objaviti da je uspješno obavila posao, a nakon par dana ipak ima miris psa (jer, hello, pas je!), a uživa i u grickanju cvijeća po dvorištu. Ali, slatka je jako, posebno zato jer je - tuđa!

1 komentar:

  1. Čestitam control freaku, što je malo popustio konce. :P Budi dobra i disciplinirana, još malo. ;)
    Preslatko malo iznenađenje. Držim da svak dijete od malih nogu treba naučiti na suživot i brigu oko kućnog ljubimca, osim ako nije alergičar. :D

    OdgovoriIzbriši

Speak up! :)