Preskoči na glavni sadržaj

Kad se mrzi i voli

Iako Hollywood sve veću lovu ulaže u filmsku produkciji, čini mi se da se više ne snimaju filmovi koji čovjeka mogu nadahnuti svojom jednostavnošću i šarmantnošću. Zato, kišni dan savršen je za opuštanje uz jedan od hollywoodskih klasika.


Nekada, ne tako davno, filmašima nisu bili potrebni specijalni efekti, niti bajna kostimografija. Sve što je činilo film dobrim je bio dobar scenarij i glavni glumci između kojih je znala frknuti pokoja iskrica. Jedan od takvih filmova je i The shop around the corner, divan film kojeg su 1998. godine pokušali kopirati oni koji su natjerali Meg Ryan i Tom Hanksa da zaigraju u ulogama Klare i gospodina Kralika. Velik sam romantičar i romantične komedije gledala bih od jutra do sutra, ali You've got mail nije mi bila gledljiva. Ali, ako e-mail zamijenite pravim pisanim pismima, poštanskim sandučićima i radnju smjestite u mali dućan čangrizavog gazde Matuscheka u Budimpešti - dobijete film kojeg ćete rado pogledati i više puta!


Gospodin Kralik jedan je od prodavača u dućanu na uglu, a jedno je od najromantičnijih izdanja mladog Jamesa Stewarta. Kad mu u dućan dođe mlada Klara i snalažljivo ga natjera da ju zaposli, jasno je da njih dvoje neće biti BFF. Ipak, nešto im je zajedničko - oboje imaju pen pal-a s kojim raspravljaju o umjetnosti i svemu onome što život čini lijepim. Pogađate, oni ni ne slute da se zaljubljuju upravo jedno u drugo!

Obožavam priče o parovima koji izazivaju jedno drugo - taj slatki prkos koji privlači muškarca ženi, i ženu muškarcu! I mislim da on nije filmska figura, nego da nas i u stvarnosti privlače osobe koje nam mogu biti dostojni suparnici. James Stewart i Margaret Sullavan savršeno su utjelovili mačku i miša te, zajedno s ostalim pitoresknim likovima u dućanu gospodina Matuscheka, stvorili antologijski film koji nas uči da je ponekad lakše dušu ogoliti papiru, nego ljudskom biću. Valjda se svi trudimo sakriti svoju ranjivost, u tolikoj mjeri da zaboravimo - možda već sutra na ulici, kojom svakog dana prođemo, susretnemo nekoga kome bismo mogli pokloniti svoje srce. Lijepe li misli, zar ne?


Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Perfect Stars Hollow Day

Kad god bih se nakon dugo vremena vraćala u svoj rodni grad vraćala, uvijek bih isplanirala savršeni dan u tom malom gradu u kojem tobože svak' svakog zna i koji sada čak ima i sjenicu sličnu onoj u Stars Hollowu - baš onako kako Rory provodi Perfect Stars Hollow Day u 4. epizodi 4. sezone (ako ne znate o čemu pričam, move along...). Sada rado posjećujem bližnje, ali ne čeznem više o povratku u Našice. Nisu Našice više moj grad - promijenili su se trgovi, otišli su iz grada moji ljudi, otišli u potrazi za boljim sutra. Ja se vratim tu i tamo, iako grad ne prepoznajem, samo da provjerim koliko je mene ovdje ostalo. Ako se ikada nađete u Našicama ranim jutrom, doručkujte u pekarnici "Čočaj". Establishment se odnedavno nalazi u samom centru grada, domaći bi rekli - na Majmunari, kraj Hotela Park. Burek je za prste polizati, a jednako su ukusna i druga peciva. Potom pođite do novouređenog dvorca obitelji Pejačević s početka 19. stoljeća u kojem su živjeli hrvatski banovi, Lad
Objavi komentar
Pročitajte više

The '90s (1)

Danima mi iz glave ne izlazi "Baby, baby" Amy Grant, hit iz 1991. koji tu i tamo uskrsne na feelgood radiovalovima. Obožavam pop melodije s kraja tisućljeća, bezbrižnu modu i prirodnu ljepotu - posvuda boje, jeans i veselje (znam da je smiješno što devedesete takvima doživljavam, ali moram u svoju obranu reći da sam početkom devedesetih bila premala, Domovinskog rata se ne sjećam, i da me uvelike odgojila televizija). Nemam puno ciljeva u životu, ali pogledati sve filmove devedesetih je jedan od njih. Bilo je to zlatno doba kinematografije - zadnje razdoblje u životu planete u kojem smo punili kino dvorane i praznili videoteke! Hm, hm, a pitam se, što li se čitalo devedesetih? Google veli da je najčitanija knjiga devedesetih serijal Harry Potter, a bilo je tu i romana Toma Clancyja, Stephena Kinga, Michaela Crichtona i Deana Koontza, ljubića Danielle Steel i Sydneya Sheldona, i krimića Patricie D. Cornwell, Sue Grafton i Mary Higgins Clark. Osim navedene žanrovske literature,
Objavi komentar
Pročitajte više

It's the end of world as we know it!

"Darkly glittering novel" veli Goodreads. OK. Šljokice. Podržavam. Moram. "Bestseler New York Timesa", vrišti s korica. A joj. To ne zvuči ohrabrujuće - iskustvo je pokazalo da Times i ja nismo na istoj valnoj duljini. No, što se mora (za book club), nije teško. Roman "Postaja Jedanaest", kanadske autorice Emily St. John Mandel, počinje kazališnom izvedbom "Kralja Leara" od strane ostarjelog holivudskog glumca, Arthura Leandera, koji se cijelog života pripremao za tu ulogu. No, čini se da je njegovom životu došao kraj, i da će tome posvjedočiti i publika kazališta Elgin u Torontu. Jeevan, bolničar koji je pokušao spasiti glumčev život, snužden odlazi iz kazališta i putem kući dobiva neobičan poziv o pandemiji gruzijske gripe koja prijeti. Znam, znam, imate Covid-19 flashbackove, ali moram reći da je ovaj roman napisan (i razvikan) 2014. (nije to ništa neobično, Dean Koontz predvidio je pandemiju nalik Covid-19 još 1981. u knjizi "The Eyes o
Objavi komentar
Pročitajte više

Pripreme za Irsku (3)

Neki dan je na televiziji bio dokumentarac naslova " Tajne Irske iz zraka ", a ja sam začarano gledala u ekran. Tih sam dana zavirila u roman "More" čiji početak je komplementirao kadrovima Irske snimljenima iz zraka - ruševine utvrda, grebeni i svjetionici koje opsjedaju duhovi prošlosti mogli su komotno biti baš oni koje spominje John Banville. Njegov protagonist se nakon pedeset godina vraća u selo u kojem je kao dijete provodio praznike i prisjeća se susreta sa članovima obitelji Grace, koja je ljetovala u susjednoj kući, ljetnikovcu na Station Roadu. Elegičan ton pripovjedača bori se s opuštenom atmosferom negdašnjeg ljeta, dok sjećanja nadiru bjesomučno kao valovi, stvaraju pješčane sprudove, barijere, pa stvarni život ne može prodrijeti. "Stvari traju, a živi propadaju", veli pripovjedač Max, nazivajući grad imenom Ballymore, a selo, kojeg se prisjeća, imenom Ballyless. Nakon što reče "Prošlost kuca u meni poput drugog srca", Max poče prip
Objavi komentar
Pročitajte više

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dolje po stazi bez žičare, sve t
Objavi komentar
Pročitajte više