Šljokičasta žena

Prije nekoliko dana posjetila sam gospođu doktoricu i sa sigurnošću mogu reći - sreća je doista u sitnicama ! Naša bebica ima samo 5.5 cm, ali je jako živahna, miče rukicama i nogicama, pliva lijevo-desno, i izgleda kao da se luda zabavlja u mom trbuščiću! Takvo veselje ostavilo me bez teksta! Iako ništa ne osjetim, u meni doista raste malo biće! Novi ultrazvuci su tako napredni da i u 11. tjednu trudnoće možete vidjeti detalje kao što su nosić bebice ili trbušćič, a pogled na sličicu naše bebice je dovoljan da mi svaki dan bude predivan! Svatko tko me poznaje, zna da sam od prvoga dana trudnoće imala beba-kutiju. Sada sam sve te stvarčice, ulaznice, fotografije, citate, misli i želje za naše djetešce počela slagati u veliki album. Ne volim radosnice koje se mogu kupiti u trgovinama, mislim da moje dijete zaslužuje malo više pažnje i kreativnosti. Uostalom, u dnevnicima trudnoće i radosnicama redovito se pronađu ista isfurana pitanja, a mene je oduvijek zanimalo kakva ...

Muž i ja baš smo se ovog Valentinova željeli počastiti dejtom. Naravno, odlazak u kino nam je bio prvi izbor. No, brzo smo se predomislili jerbo je na repertoaru samo film 50 nijansi sive - i to u dvadeset termina u jednom danu! Još jednom se pokazalo kako smo mi, ljudi, površna i jadna stvorenja, prelijena za promišljanje o stvarima koje su doista važne. A, k tome, fali nam i mašte u svakodnevnom životu pa se zadovoljavamo šundom. Baš zbog smrada dekadencije koji se širi našom planetom, željeli smo tjedan zaljubljenih raditi neuobičajene valentinovske stvari, koje možda i ne odišu romantikom na prvu. Npr. prvi put smo otišli na bowling, i gle čuda, otkrili da smo prirodni talenti! Svojim strikeom osvojila sam čak i karte za karting! Osim rekreacije, ovaj tjedan i kulturno ćemo se uzdizati - uz operu Nikola Šubić Zrinjski u osječkom HNK. Nismo ludi za medekima i crvenilom Valentinova, i nije nam svaki dan Valentinovo (budimo realni), ali volimo zajedno proživljavati nova isku...

Ovih dana spavam kao nikada ranije u životu. Ova mrvica koja raste u meni nenormalno je utjecala na moju potrebu za spavanjem, pa tako svakoga dana moram baciti popodnevnu drjemku. Zbog toga trpi filmofil u meni, ali i moj muž, koji gotovo svaki film mora pogledati u ratama. Rekordo vrijeme u tonjenju u san postigla sam pri filmu Fury - naime, zaspala sam u 6. minuti filma (što da vam velim, Brad Pitt nikada nije bio moj tip muškarca). Ipak, jedan od rijetkih filmova koji sam pogledala odjednom je film St. Vincent . Glavni lik je Vincent (Bill Murray), mrzovoljni pijanac i susjed samohrane majke (Melissa McCarthy) kojoj je potrebna dadilja, a čiji sin Oliver se pokušava snaći u novoj školi. Vincent se druži s damama noći (Naomi Watts), posjećuje starački dom, priča lovačke priče u birtiji. Preko svoje volje, zbog potrebne mu zarade, počinje svoju karijeru babysitterice, a vrijeme provodi s Oliverom na trkama konja, u baru i na drugim, za djecu neprimjerenim, mjestima...

Look who's talking (1989) U osnovnoj školi naše nastavnice iz biologije više su razglabale o spužvama i amebama, nego seksualnom odgoju ili samom začeću novog života. Na satima razrednika, pak, prikazivani su nam filmovi o pubertetu koji su naglašavali rast dlačica kao ključnog obilježja puberteta, dok je dio filmova o spolnim organima trajao koliko i jedan treptaj okom. Buljili smo mi u to znatiželjno, ali svejedno smo ostali u neznanju. Zapravo, pravo je čudo da i danas ne vjerujemo u onu staru da djecu donose rode, s obzirom na znanje koje nam je usadio naš obrazovni sustav. Srećom, u to vrijeme, iznimno popularan je bio film Gle tko to govori, koji je uvelike olakšao našim roditeljima razgovor o seksu, i u glave nam zauvijek urezao tu sliku brzog i spretnog spermića koji se probija do konačnog cilja - jajne stanice čijim dijeljenjem će nastati mali Mikey koji je i svoje začeće, pa i rođenje i dane djetinjstva popratio komičnim komentarima, i prije nego je naučio govoriti....