Kad zapada snijeg i čujem lopatanje naše susjede Višnje, prvo mi na pamet padne Mato Lovrak i Vlak u snijegu. Naučio me gospon Lovrak važnim životnim lekcijama - da svaka zajednica treba poštenog i organiziranog vođu, e, da, to mi se svidjelo odmah, i da pošteni i pametni vođa ni za živu glavu ne smije na izborima glasovati sam za sebe, inače gubi kredibilitet i do kraja života će ga svi ismijavati zbog njegovog nepoštenja i oholosti (valjda naši političari nisu čitali školsku lektiru). Da, uvijek se nešto pametno moglo naučiti od gospodina učitelja pa sam posegnula za jednom od njegovih knjiga koje čame na maminoj polici, odmah kraj Andrijinog Djalskog , djedove Heidi i maminih romana Janka Matka. I Lovrakove knjige imaju priču - jer njihova prijašnja vlasnica mamina je tetka koja se, usprkos dobrom vladanju u školi, udala sa sedamnaest godina (otac joj mor'o potpisat', a bez mame je ostala s dvanaest godina), i koju je, trudnu i premladu, muž ostavio i pobjegao u Njemačku, ...