Preskoči na glavni sadržaj

Kapetaničin morski dnevnik - dan osmi

Nisam rođena za spontanost. Volim sve isplanirati i nastrano uživam čak i u izjalovljavanju planova - jer tad dolazi do izražaja moja snalažljivost - tada na red dolazi plan b. Da, ja sam žena za plan b. Obožavam preispitivati svoje prioritete i oštriti svoju odlučnost - koja je vrlo podcijenjena vrlina, samo da se zna. 

No, otkad sam mama, morala sam prestati biti cura za planove, sad sam go with the flow mama, bar to pokušavam biti jer moja je djevojčica kraljica spontanosti, i koliko god imala izražene stavove i najdosljednije je dijete koje znam (ne, ona još uvijek ne govori), svakog dana nas iznenadi nekom novotarijom, i svojim osjećajem za moment. 


Jučer je na pola staze na plaži sjela i izula sandale, i iako mrzi stati bosa na pijesak, i ne može podnijeti da joj kamenčići uđu u sandalu, ustala se i samo u peleni prošetala cijelom plažom. Uzela sam je u ruke i odnijela do plićaka oprati joj prljave noge. Niti ne razmišljajući, zakoračila sam držeći je u naručju i našle smo se u moru, a ona se nakon samo nekoliko minuta vrištanja smirila, pa čak i nasmijala. Ostale smo se namakati više od pola sata, a ja sam uživala gledajući je kako se snalazi u toj sasvim novoj i nepoznatoj situaciji. Nije samo mahala rukama i nogama kao što većina djece čini - prolazila je rukom kroz vodu s iznimnom pažljivošću, čudeći se svakom mjehuriću, i osjećaju lakoće koji do tada nije doživjela. 

Nije to velika stvar (iako smo napokon ušutkali dosadne babe koje svakodnevno ispituju je li se dijete na moru napokon okupalo), ali još jednom nas je uvjerila da u životu ništa ne valja raditi na silu, jer za sve postoji svoje vrijeme, pa tako i za toliko joj omraženo kupanje u velikoj lokvici zvanoj more.

Primjedbe

  1. Predivna sličica na kraju. Vi ste u Cervaru? Kad čitam o tako divnom iskustvu poželim i ja s bebanom ići na more, ali ipak cemo pricekati sljedece ljeto jer je jos premali. Definitivno nisam za to da dijete mora u vodu, najbolje da bude opusteno i spontano.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jesmo. Isli smo i lani kad je bila 11 mj i nije hodala, samo je sjedila na plazi i jela banane - milina :)

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Pripreme za Irsku (2)

Nakon maratona filmova o borbi Iraca za neovisnost, koliko god me oduševio malkoc mlađi Liam Neeson (" Michael Collins ") i mladi Cillian Murphy (" Vjetar koji povija ječam "), bilo je vrijeme za nešto suvremeno. Bilo je vrijeme za Claire Keegan - trenutno jednu od najpopularnijih irskih autorica, sudeći po društvenim mrežama (i gle, i u adaptaciji njezine novele "Te sitnice" glumi novopečeni oscarovac Cillian Murphy!). Posljednja novela Claire Keegan " So late in a day " počinje opisom sunčanog dana na Merrion trgu u Dublinu. Svježe pokošena trava i jata lastavica nad glavama nasmijanih ljudi čine kontrast u odnosu na prve rečenice novele " Te sitnice ". Volim čvrste rečenice Claire Keegan - ne stoje one na samom početku da ispune prostor, nego čine nagovještaj (i strašno me podsjećaju na jezivi nagovještaj iz " Lutrije " Shirley Jackson, jedne od najboljih kratkih priča ikad napisanih). Na kraju savršeno uneventful petka, Ca

Pripreme za Irsku (1)

Sad ću započeti priču onako kako ju započinju stare iskusnjare - kad sam ja bila mlada, Irska je bila jako popularna i mislila sam da svi sanjaju o putovanju na Smaragdni otok. Slušala sam The Corrs i U2 (ali i Westlife ,  B*Witched , a imala sam čak i jedan CD od Boyzone , kome da lažem), redovito pila kavu u Dublin's Pubu (koji se početkom 2000.-tih otvorio u Našicama i bio je hit), u školi je profesorica Nikšić često isticala Irsku kao primjer zemlje s naglim gospodarskim rastom, jedna od omiljenih knjiga bila mi je " Angelin prah " Franka McCourta, a filmove " The Commitments ", " Leap Year " i " Once " pogledala sam tisuću puta (nekoć sam bila nepopravljivi romantik!). No, putovanja, čini se, i nisu bila na listi mojih prioriteta pa se moj pustolovni duh sveo na pobožno čitanje knjiga irskih književnika. S vremenom, mnogi od njih prirasli su mi k srcu i redovito ih navodim kao najdraže - Oscar Wilde , Maggie O'Farrell (možda živi

Suicidalne i nadonosne misli

Gledala sam neko jutro film "Kralj ribara" - predivan film Terryja Gilliama, inače jednog od članova Monty Pythona. U njemu Jeff Bridges glumi Jacka Lucasa, radijskog voditelja koji se oda piću i besposličarenju nakon što mu stave na teret da je potaknuo jednog od svojih slušatelja na masovnu pucnjavu. U teškoj depresiji, Jack odluči počiniti samoubojstvo, ali ga u ključnom trenutku spasi šašavi beskućnik Parry, kojeg glumi Robin Williams. Ispostavlja se da je Parry prije nekoliko godina bio profesor, a da je izgubio razum nakon što mu je supruga ubijena u masovnoj pucnjavi, istoj onoj za koju se odgovornim smatra nesretni Jack Lucas. Simpatična je ovo komedija o ozbiljnim temama, kao stvorena za Williamsa, glumca koji nas je uvijek znao razgaliti i nasmijati, a koji je sam odlučio okončati svoj život prije deset godina. Plakala sam gledajući ovaj film, onako kako dugo nad filmom nisam, uvjerena u pravdu sretnih slučajnosti - s razlogom ga nisam gledala ranije, kad sam bila m

Znanstvena fantastika za početnike

Prije više od dvadeset godina Naklada Jesenski i Turk izdala je niz knjižnica za dummies - "Jung za početnike", "Kafka za početnike", "Postmodernizam za početnike", "Holokaust za početnike", "Feminizam za početnike" (ta mi je bila omiljena, znala sam je napamet, na radost mojih prijatelja) i dr. Te su me knjige nadahnule dok sam se pripremala za ovomjesečni sastanak "Vinskih mušica". Naime, iako to nije mušičasti đir, predložila sam da čitamo SF novelu Becky Chambers, "Za poduku, ako bude sreće", koju sam čitala lani , i koja me oduševila svojom maštovitošću i jednostavnošću. Oduvijek sam bježala od znanstvene fantastike - bila sam uvjerena da nemam kapacitet, maštu ni razumijevanje potrebno da bi se uživjelo u roman kojem se radnja zbiva u svemiru ili nekom neistraženom teritoriju (iako sam pobožno pratila "Dosjei X" i doista vjerujem da je "truth out there"). Istina jest, nitko me nikad nije upo

O ljubavi koja se nikada ne preboli

Poeziji nikada nisam dorasla. Oduvijek sam mislila da je namijenjena populaciji s visokim IQ, onima kojima ne moraš sve crtati. Ja sam, naime, uvijek voljela slikama bogate prozne tekstove, one u koje bih potpuno utonula i one s čijim likovima bih se žalosna opraštala na posljednjim recima. Poezija mi se, pak, uvijek činila kao prekratka misao koja me ostavi samu s mnoštvom pitanja. A ja ne volim nedovršene poslove. Nijedna pjesma nije mi se uspjela uvući pod kožu – dok nisam pročitala pjesmu Nosim sve torbe, a nisam magarac – Dragutina Tadijanovića.  Jela i Dragutin Tadijanović Sve dok ga nisam vidjela na slici u jednoj od naših čitanki, mislila sam da je Dragutin Tadijanović nestašni dječarac koji jednostavnim, a emocijama bogatim, jezikom uspijeva dodirnuti srce ove djevojčice. Kako li sam se iznenadila kad sam shvatila da je Tadijanović starčić čiji duh godine nisu oslabile! ... Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnit