srijeda, 6. travnja 2016.

This is how allergic people do it

Jeej, proljeće! Tako svi reagiraju, zar ne? E, pa ne baš svi! U zadnja dva tjedna osjećam se užasno - kao da neispavanost uzrokovana Frankinim nemirnim snom, odnosno izostankom istoga, nije dovoljna, spopala me i alergija. Već desetak godina alergična sam na pelud stabala i ne mogu uživati u proljetnim šetnjama i kavicama na balkonu (a imam tako krasan balkon - s pogledom na čitavu paletu uzročnika začepljenog nosa, vodice koja teče iz nosa, nateknutih očiju i nevjerojatnog svraba u ušima, ždrijelu, ukratko, po cijeloj koži).

Bila sam hrabra u početku, pa sam vodila dijete u šetnju, nek udahne što više peludi i postane superotporna (nisam sigurna funkcionira li to tako, ali nema veze).


A onda sam odustala - u šetnju je vodi tata, a ja mašem s prozora karantene.


Kao i inače, ne dopuštam alergiji da mi omete društveni život, neprestano se gostimo ili nam netko dolazi u goste. Prvi april proveli smo na svadbi muževe sestrične, i to u predivnom Karancu, na imanju Ivica i Marica. Obožavam Baranju, tamo je najbolja spiza i gotovo - perkelt od soma sa svježim sirom i tijestom, šarani u rašljama, divljač na sto načina, mljac! Romantično vjenčanje učinilo je etno selo još slađim!


Kad smo kod hrane, trudim se da moja obitelj jede raznoliko, ali često mi ponestane ideja! Stoga, ovih dana naš jelovnik kreira Franka, ako ona jede špinat, jedemo i mi - njoj kašica od špinata, krumpira i bijelog mesa, a nama pita od svježeg sira i špinata (recept!)! 


Nema komentara:

Objavi komentar

Speak up! :)