Prvi Frankin Božić je iza nas! Proslavili smo ga kod kuće, u miru i toplini našeg doma, ali to ne znači da se nismo naveliko pripremali!
Išli smo na misu, pjevali božićne pjesmice, peckarili medena srca pod okriljem noći, prvi put samostalno pripremili perkelt od soma za Badnjak i gicu i francusku salatu za božićni ručak (i učinili to vrhunski, bez lažne skromnosti), nakitili bor (opet smo ga dobili na poklon!) svim ukrasima koje posjedujemo, gledali Divan život i uživali u gledanju naše bebice koja se pati da otvori poklon (ima 4 mjeseca, give her a break!) - započeli smo neke nove obiteljske tradicije! Bio je to najljepši Božić u mom životu!
Nova godina? Zbilja smo je ludo dočekali! Taman smo pošli spavati kad se naša Franky odlučila probuditi i igrati se - od 2 do 5 ujutro! Sto puta ću reći, onaj tko je smislio frazu "spavati kao beba" nikada nije spavao u blizini bebe! Znala sam da roditeljstvo znači pune ruke posla, ali pojma nisam imala da bebe svako malo uđu u neku novu fazu koju ti tek moraš razumjeti i prilagoditi joj se, da zahtjeva strpljenje (tek sam sad saznala - ja sam štošta, ali strpljiva nisam!) i potpunu predanost i spontanost (što je za control freaka, kao što sam ja, nemoguća misija). Isto tako, pojma nisam imala da ljudsko srce može ovako voljeti! Volim muža, volim svoje roditelje i sestre, prijatelje, volim knjige, filmove i kolače, ali svoju bebu? Malo je reći da bih život dala za nju - bez pitanja, bez sumnji, bez razmišljanja! U novoj nam godini želim samo zdravlje i da smo na okupu, ništa drugo nije bitno - ni neoprano suđe, ni neopeglana odjeća, ni neprospavane noći - sve ćemo izdržati jer znamo da se za našu mrvicu isplati!
Šarenu, veselu i slatku 2016.-u vam želim!
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)