Dobrodošla, 2016.!

Prvi Frankin Božić je iza nas! Proslavili smo ga kod kuće, u miru i toplini našeg doma, ali to ne znači da se nismo naveliko pripremali!

Išli smo na misu, pjevali božićne pjesmice, peckarili medena srca pod okriljem noći, prvi put samostalno pripremili perkelt od soma za Badnjak i gicu i francusku salatu za božićni ručak (i učinili to vrhunski, bez lažne skromnosti), nakitili bor (opet smo ga dobili na poklon!) svim ukrasima koje posjedujemo, gledali Divan život i uživali u gledanju naše bebice koja se pati da otvori poklon (ima 4 mjeseca, give her a break!) - započeli smo neke nove obiteljske tradicije! Bio je to najljepši Božić u mom životu!

Nova godina? Zbilja smo je ludo dočekali! Taman smo pošli spavati kad se naša Franky odlučila probuditi i igrati se - od 2 do 5 ujutro! Sto puta ću reći, onaj tko je smislio frazu "spavati kao beba" nikada nije spavao u blizini bebe! Znala sam da roditeljstvo znači pune ruke posla, ali pojma nisam imala da bebe svako malo uđu u neku novu fazu koju ti tek moraš razumjeti i prilagoditi joj se, da zahtjeva strpljenje (tek sam sad saznala - ja sam štošta, ali strpljiva nisam!) i potpunu predanost i spontanost (što je za control freaka, kao što sam ja, nemoguća misija). Isto tako, pojma nisam imala da ljudsko srce može ovako voljeti! Volim muža, volim svoje roditelje i sestre, prijatelje, volim knjige, filmove i kolače, ali svoju bebu? Malo je reći da bih život dala za nju - bez pitanja, bez sumnji, bez razmišljanja! U novoj nam godini želim samo zdravlje i da smo na okupu, ništa drugo nije bitno - ni neoprano suđe, ni neopeglana odjeća, ni neprospavane noći - sve ćemo izdržati jer znamo da se za našu mrvicu isplati!

Šarenu, veselu i slatku 2016.-u vam želim!

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Ni od kog nagovorena

Kad mi u poštanski sandučić pristigne pošiljka Lađe od vode, ja kovertu (tak' mi iz našičkog kraja kažemo - nitko ondje nikad nije upotrijebio riječi omotnica ili kuverta) otvaram nestrpljivo, onako kako sam nekoć otvarala pisma svoje pen-pal prijateljice (Posteri&Prijatelji 4ever), znajući da ću "čuti" čega novoga ima kod Julijane, pitajući se hoću li proniknuti tekst koji mi autorica nudi, hoću li saznati odgovore na pitanja koja joj uživo nikad ne bih imala hrabrosti postaviti. "Život je daleko složeniji od napisanih priča i moramo ga itekako pojednostaviti želimo li ga prebaciti u literaturu." "Ni od kog nagovorena" zbirka je poznatih nam zapisa koji griju srca i obraze, a koje je Julijana Matanović objavljivala u "Vijencu", zbirka u kojoj bi mogli uživati svi oni koji prate Julijanin rad od "Laganja", ali i oni koji su Julijana-Matanović-dummies, jer ova knjižica (stane u dlan, netko je rekao), sadrži esenciju drage nam spi...

Pročitajte više

Dogodilo se na Dan svih svetih

U selu mog djeda Nema puno duša A nekoć je u tri susjedne kuće bilo dvadesetero djece U selu mog djeda Nema ni tuđih djedova Na njihove plugove hvata se paučina U selo mog djeda Nitko ne dolazi Pruga je zarasla u drač U selu mog djeda Malo je grobova Umjesto njih, počivaju napuštene kuće U selu mog djeda Trule grede žive svoj život Pletena vesta njegove susjede još visi na zidu U selu mog djeda Vlada jesen I divlje guske odletjele su na jug U selu mog djeda Nema ni mog djeda Tek poneka travka, tek poneki cvijet - vidici koje je volio. Fotografije: Mala Londžica by Šljokičasta

Pročitajte više

Ovom svijetu su potrebni pjesnici

"Naučit će ih sport puno toga", govore moje drage prijateljice dok se hvale sportskim uspjesima svoje djece, a ja opravdavam izostanak takve vrste uspjeha svoje djece vlastitim nedostatkom talenta i zainteresiranosti. Ne znaju one da mi sport izaziva samo traume, da je moj ćaća veliki sportski entuzijast, a da sam ja najstarija od tri njegove kćeri, kćeri kojima je od sporta vazda važnije bilo sveto trojstvo - glazba, filmovi i književnost. Ne znaju da zato danas bezobrazno uživam u činjenici da moja djeca pjevaju u zboru i radije treniraju kognitivne vještine, nego sportske (znadem, vučem vodu na svoj mlin - tako je i moj ćaća pokušavao). Zato se, kad spomenem Tadijanovićev 120. jubilej, a moja Franka kaže: "Danas smo u školi učili o njemu, čitali smo " Visoka žuta žita "!", moje srce smije, znajući da se štošta mijenja, ali da je književnost ono što nas generacijama prizemljuje. Brodski korzo Ulaz u Starčevićevu ulicu Povodom 120. rođenja pjesnika Dragut...

Pročitajte više

Kućica u cvijeću

Privukao me na prvu ovaj naslov - "U kući i u vrtu bilo je mnogo cvijeća", iako sam pomalo digla ruke od čitanja domaćih autora (rijetki nude nešto mom srcu potrebno) - zvučao je zlokobno, pomalo nalik kućama iz američkih true crime dokumentaraca, koje su vazda opasane white picket ogradama (btw, obožavala sam Picket Fences , TV seriju o kojoj više nitko ne priča). Čuvši Gabrijelu Rukelj Kraškovič u emisiji "Knjiga ili život", konačno sam se odlučila potražiti njezin prvijenac u knjižnici. Nisam se prevarila, jer već na prvoj stranici knjige autorica je najavila nelagodu kakvu nude kućice u cvijeću. Osim naslova, i sam ton pripovjedačice obojen je teškim bojama. Ona pripovijeda o svojoj majci, uporno ju nazivajući tako - majkom - što odaje tek njenu funkciju, ali ne i sentiment. Sa svakom rečenicom, inače mila riječ suptilno se pretvara u izopačenu, a fragmentarno napisana poglavlja čitaju se kao krimić - kuća okovana cvijećem počinje nalikovati poprištu zločina. Št...

Pročitajte više

Kako se voli domovina

Očima majke koja te rodila Čvrstim stopalima na koja te postavila Jezikom na kojem sanjaš Pjesmama tvojih pjesnika Pejsažima tvojih slikara Notama tvojih glazbenika Istinom grobova tvojih ratnika Suzama njihovih majki Utabanim stazama ćaćinim Blagom koje ti je ostavio Pticama koje ti pjevaju Krošnjama koje ti nude zaklon Poljima koja te hrane Nebom pod kojim rasteš Čistim srcem koje ti je Bog stvorio. Osijek, 9. studenog 2025. by Šljokičasta

Pročitajte više

Šljokičasta žena

Pretraži ovaj blog