Majčinstvo podrazumijeva žrtvu, kažu. Ne mogu reći da sam do sada išta žrtvovala, za moju mrvicu mi ništa nije teško, ali Božić bez kuhanog vina? Uf. Prošlih smo godina muž i ja cijele zime kuhali vino, brojali klinčiće i cimetili do besvijesti (hm, kad bolje razmislim, nakon šalice kuhanog vina je i Franka nastala - hik!), a ove godine ja sam mljekara u punom pogonu, a muž je čist' solidaran. Ništa od vina, cimetimo čaj.
Kuhano vino i snijeg zamjenjeni su ranim buđenjem uz visoki c naše gladne djevojčice, koja nam, unatoč neispavanosti (nova faza), uveseljava dane. Nedavno je dočekala svetog Niku po prvi puta i, budući da je bila dobra i da ima jako male čizme, dobila pelene - koje je isto jutro zamrljala, if you know what I mean.
Nešto najljepše u adventu su božićni filmovi, ili barem oni čarobne pahuljičaste tematike, poput Frozena. Gledala sam ga prvi put na hrvatskom jeziku i neprestano zamišljala kako ću ga za nekoliko godina gledati s Frankom, koja će, ako je imalo na mamu, obožavati Disneyja. Jedva čekam!
Sinoć sam zamatala poklone kraj Franke koja je neprestano tulila (nova faza) u svojoj ležaljci, sve dok joj nisam počela (po tisućiti put) pjevati Zvončiće - mljekara + jukebox! I ove godine, standardno, obitelj darivamo s home made poklonima i čokoladama, s time se ne može pogriješiti! Nismo mi ljudi za skupe parfeme i fancy gadgete, nas samo šećer usrećuje!
Kad smo kod šećera,ove godine božićne keksiće pečem pod okriljem noći, u mrkloj tišini - bez božićne glazbe, dok bebačica spava. Mame tijekom dana takve pipljave stvari ne stignu, ta nekad zube operem tek popodne, ali već nagodinu, nadajmo se, moja će mi curica pomoći mijesiti keksiće!
Kuću ne kitimo mjesec dana unaprijed, najprije pokušavam advent stvoriti u sebi, u svojoj obitelji. Uživam u nedjeljama i zajedničkom odlasku na misu, paljenju svijeće, zajedničkoj molitvi...Stvaramo svoje običaje i zahvaljujemo Bogiću na svemu čime nas je blagoslovio ove godine!
Nema komentara:
Objavi komentar
Speak up! :)