Šljokičasta žena

Kad smo nazdravljali Novoj 2015. godini, nisam mogla ni zamisliti kakva iznenađenja ona za mene čuva! Za početak, iznenađujuće je bilo što ona ženska prokletinja, iako sam se ulošcima bila naveliko opremila, nije stigla početkom siječnja, za kada je bila naručena. Pripisala bih ja to stresu oko selidbe i novog radnog mjesta, samo da me noćima nije budila bol koja sliči menstrualnoj, a koju gospođa nije popratila. Krajem prosinca bila sam na godišnjem pregledu kod ginekologa, sve je bilo u redu i nikakvi stanari nisu nastanjivali moju maternicu. Ipak, nakon što je moja, inače redovita, prokletinja kasnila tjedan dana, morala sam se po prvi put u životu popiškiti na štapić, da prostite. I tako se dogodilo najveće od svih iznenađenja u mom životu! Naravno da smo ranije pričali o djeci. Još u srednjoj školi naša imaginarna djeca imala su imena, ali tek smo kroz pripremu za vjenčanje postali uzbuđeni pri pomisli da bismo, ali stvarno, uistinu, zapravo, mogli stvoriti novi život! Dijet...

Ne znam kako je kod vas, ali ovih dana Slavonijom vladaju pozitivne temperature u kombinaciji sa suncem, što je dovoljno da se kolektivno poradujemo proljeću i novom životu koji je bujao ispod, sada već otopljenog, snijega. No, da se ne bi gospođa zima naljutila, ovog throwback četvrtka prisjetit ću se prve ovogodišnje šetnje Osijekom i odati počast snijegu i hladnoći koji su nas primorali da 2015. godinu dočekamo u toplim domovima.

Once upon a time živjela je djevojka koja je sve o životu naučila iz Gilmoreica... Ali, sada ozbiljno, gotovo kad god bi me netko upitao: "Odakle to znaš?", odgovor bi bio: "Iz Gilmoreica". Tako sam i za mjuzikl Stephena Sondheima saznala od Paris Geller koja je, inspirativna kao i uvijek, pjesmom Into the woods mučila sirotog kolegu koji je polugodište proveo na Broadwayu. Baš kako me Paris naučila, "Into the woods, into the woods, into the woods" pjevuckala sam otkad sam saznala da ekranizacija ove uspješnice dolazi u kina,  pa me muž počastio dejtom, znajući da je riječ o bajci u kojoj likovi odjednom, iz vedra neba, bez ikakvog logičnog razloga i objašnjenja, počnu pjevati - što je njegov najmanje omiljeni žanr filma. Nasuprot njemu, moj idealni svijet bio bi onaj u kojem bismo svi pjevali na ulici! Into the woods je zanimljiv splet Pepeljuge, Crvenkapice, Jakova i čarobnog graha te Matovilke. Koliko god se ideja činila sjajnom, sa...

Nema slađeg od posljednjih dana godišnjeg odmora - dana kad na raspolaganju imaš spavanje do mile volje, dobre filmove, stranice knjige koja se sama čita, sunce koje otapa snijeg i toplu kavu s prijateljicom. Posljednjih dana godišnjeg odmora noge sam protegnula do postolara (kojem uvijek nespretno želim platiti za usluge više nego on naplati - što zbog ljubavi prema šegrtu Hlapiću, što zbog bojazni da se sitni obrti ne ugase u ovo doba velikih trgovačkih centara) i knjižnice, najdraže mi knjižnice na cijelom svijetu. Našička knjižnica smještena je u dvorcu obitelji Pejačević koji je sagrađen 1812. godine, za vrijeme Vincencija grofa Pejačevića. Izgled dvorca mijenjao je grof Ferdinad Karlo Rajner, a njegov najslavniji stanovnici bili su grofovi Ladislav i Teodor Pejačević, djed i otac prve hrvatske skladateljice - Dore Pejačević, žene koja je živjela skromno, ali ispred svog vremena, skladajući glazbu u našičkom perivoju. Upravo zbog njegovih duša, cijenim tišinu dvorca i...

2015. godina započela je s jednim od najhladnijih dočeka - tako bar kažu - ne bih znala jer osobno nisam ni pomirisala svježi osječki zrak. Novu smo dočekali uz dobru kapljicu i drage prijatelje, gledajući vatromet kroz prozor, penzići style. Pa neka nam i Nova godina bude takva - mirna, radosna i šašava! Nakon tako uzbudljive penzionerske večeri valjalo je dan provesti u krevetu - jer nema boljeg dana za pidžamu od prvog dana nove godine, dana kad su na televizijskom programu vremenski klasici kao što je Ben hur i Zameo ih vjetar, a sarma čeka drugo podgrijavanje. Osim već spomenutih klasika napokon smo pogledali Gone girl , film za koji sam imala velika očekivanja, a na kraju mi je bio prepredvidljiv da bi me oduševio. Kako bilo, Ben Afflecka mi se uvijek isplati pogledati.  Pogledali smo i film The Good Lie (2014), predivan film o "izgubljenim dječacima iz Sudana", inspiriran stvarnim događajima. Nakon što izgube roditelje u građanskom ratu u Sudanu, ne...