Nedavno sam gledala neki dokumentarac, između ostalog, govorili su o Davidu Lynchu kao o nevjerojatnom filmašu pa sam si baš poželjela pogledati njegov Blue velvet iz 1986. godine. Lynch je poznat po nadrealnim filmovima, ali za razliku od nadrealnog Tima Burtona, Lynch se okreće mračnjacima, a u svoje scene uključuje impresivnu glazbu koja ostavlja gotovo dublji dojam nego glumci na ekranu i svaka scena kao da izranja iz čudnog sna. Njegov stil sasvim je logičan ako uzmemo da se mjetnošću počeo baviti na studiju slikarstva. Proslavio se filmovima Erasehead, Elephant man, Dina, Lost highway, Mulholland Drive, a autor je i Twin peaksa. Zovu ga renesansnim čovjekom suvremenog filma, i priznajem, ima nešto posebno u njegovom stvaralaštvu.
Već na samom početku Blue velveta daje se nagovještaj - ništa nije onako kakvim se čini i čudan je ovaj svijet. Prve scene oslikavaju idiličnu američku ulicu, bijele ograde i procvale ruže, svira Blue velvet Bobby Vintona, a onda odjednom kao da sve nestaje - ostaje samo blato i kukci koji gmižu ispod naših nogu. Gotovo je - vi ste zaintrigirani. A kad još, k tome, Jeffrey (kojeg je odglumio Kyle MacLachlan nakon što je ulogu odbio Val Kilmer koji ju je smatrao prepornografskom - respect) pronađe ljudsko uho na livadi nedaleko od svoje idilične kućice, znatiželji nema kraja. Istraga i druženje s prijateljicom Sandy (Laura Dern) odvest će naivnog momka do zagonetne, lude, seksi žene s ogromnom frizurom (Isabella Rossellini), povezane s nasilnim i perverznim psihopatom koji je, poduzetan li je, još i otimač djece (glumi ga strašni Denis Hopper od kojeg će vam zujati u glavi). Film možda sadrži elemente čudnog nasilja i seksa, ali ako ćemo već tražiti silver lining u svemu - divna stvar kod njega je što je scenarij poprilično nepredvidljivm a to je ono što gledatelj najviše treba.
Ne čudi što je za Blue velvet Lynch nominiran za Oscara, ni što je Isabella Rossellini zahvaljujući njemu započela glumačku karijeru, a niti što film danas uživa kultni status. Blue velvet uglavnom se smatra najboljim filmom Davida Lyncha, a proglašen je jednim od stotinu najboljih filmova svih vremena prema izboru magazina Entertainment Weekly 1999. godine. Časopis Premiere uvrstio je ovaj film među 25 najopasnijih filmova, a Rolling Stone nazvao ga je najboljim filmom osamdesetih i remek djelom američke kinematografije. Ako vam sve to nije dovoljno da ga pogledate barem jednom u životu... e, onda stvarno :)
Primjedbe
Objavi komentar
Speak up! :)