Preskoči na glavni sadržaj

Čokoladna kriza

Što sam starija, to sve više primjećujem tragove PMS-a u svom ponašanju. Točno tjedan dana prije dana D osjetim njegov dolazak - i baš kao u Vampirskim dnevnicima, emociju koja u tom trenu vlada mnome PMS dodatno intenzivira. Ovaj mjesec to je bio - bijes. Bijes zbog ljudi koji misle da su kompetentni govoriti o nečemu o čemu pojma nemaju. Jedno je imati mišljenje ili dati svoje viđenje stvari, ili još bolje - svjedočanstvo, ali propovijedati o nečemu kao da je tvoje mišljenje dogma, a nemati znanja a osnovnim činjenicama... to je jednostavno pogrešno. Osnova svake debate je priprema - proučavanje argumenata za i protiv, ne znate li to? Hm, očito ljudi od Paris Geller nisu ništa naučili.

Anyway, dakle, PMS. Problem je kad te ščepa, a stanuješ sam pa se nemaš na kome iskaliti ka čovik. (Ovom prigodom zahvaljujem svom dragom na beskrajnim satima na telefonu/Skypu sa mnom neubrojivom (ali ne u bitnoj mjeri ;)). Osim bijesnih telefonskih razgovora, samo je jedna stvar koja ublažuje simptome PMS-a - čokolada. U situaciji bez čokolade, bez Nutelle, ma bez pekmeza! - pomažu jedino filmovi, ni manje, ni više, nego oni u kojima čokolada igra značajnu ulogu.

Chocolat (2000)
Prva asocijacija na filmsku čokoladu svakako je film snimljen po romanu Joanne Harris, divne Britanke koja u svoje romane uvijek unese mirise i okuse, kao da priča bez hrane nije potpuna. Njene 3D ljupke romane preporučila bih svakome tko se naziva romantičarem i tko voli kuhati, a moj najdraži je Pet četvrtina naranče. I dok u njemu Framboise postaje vlasnica creperie, u Čokoladi Vianne postaje vlasnica chocolaterie koja ubrzo svima u malenom francuskom gradiću priraste k srcu. Onome tko ne voli čokoladu ili Francusku, utješna nagrada bit će Johnny Depp. Vrijedi pogledati više puta, svaki put se doživi ona - tranquilité.


Willy Wonka and the Chocolate Factory (1971)
Tatina sestra i njezin suprug radni su vijek proveli u Kanditu, i tom situacijom dobro se okoristila cijela moja šira familija. Tetka bi nam uvijek u kutijama u rinfuzi donosila rum pločice, čokoladice Mond ili Super, famozne "okrugle" (lješnjaci u čokoladi, omiljeni u mojoj obitelji - koja ih naziva samo "okruglima" - hm, tek sad mi se taj izraz čini pomalo blesavim) i druge osječke slatkiše za koje bi svako dijete dušu dalo. Zamišljala sam, dakako, kako izgleda unutrašnjost Kandita, ali mi je tata rekao da bih, kad bih je vidjela, prestala jesti čokoladu. Nisam nikada obišla Kanditovo postrojenje, i u mojoj glavi, kad pomislim na tvornicu čokolade, još uvijek ne mogu pomisliti niti na jednu drugu, nego na onu Willyja Wonke.


Charlie and the Chocolate Factory (2005) 
Jasno vam je, ovaj film je remake Willy Wonke and the chocolate factory, iz kojeg možemo zaključiti samo jedno - Johnny Depp jako voli čokoladu. Preporučujem pogledati oba filma u maratonskom movie marathonu uz obilje čokoladnih poslastica - Gilmore style!


Matilda (1996) 
Ne samo da Johnny Depp voli čokoladu, nego je voli i Roald Dahl koji je otac i Willyja Wonke, i Matilde. O kul faktoru kojeg Matilda s godinama nije izgubila već sam pisala, a jedan od najboljih likova filma o Matildi jest Bruce Brogtotter kojeg se sjetim kad god nekoga ohrabrujem ili, pak, kad meni treba ohrabrenje. "You can do it, Bruce!", odzvanja mi u glavi kao da sam ga svojim očima gledala kako proždire ogromnu čokoladnu tortu ravnateljice Trunchbull. Ukoliko netko želi izvesti Bruceov pothvat - izvol'te recept!


Como Agua Para Chocolate (1992) 
Knjigu Laure Esquivel pročitala sam u osnovnoj školi. Ne brinite, nisam je čitala skrivećki, da mama ne vidi, strahujući da će saznati da čitam sve one eksplicitne senzualne scene koje su u njoj opisane tako detaljno da ih i nezreli tinejdžer može zamisliti. Rekla sam mami za knjigu, i ne samo to - satima smo raspravljale o svim njenim slojevima, onako kako dvije žene znaju. Baš kao i knjiga, i film o čarobnoj Titi koja svoje osjećaje utapa u hrani - doslovno - bogat je mirisima i okusima Meksika koje ne želite propustiti.


Les émotifs anonymes (2011) 
Ovaj tipično francuski filmić govori o čokoladi i o ljubavi dvoje čudaka - Jean-Renéa, vlasnika male manufakture za čokoladu, i Angélique, koja se boji svega, osim isprobati nove ideje. Zgodan je ovo film koji je osvajao kako nagrade, tako i srca svih romantičara koji sanjaju da će jednog dana imati svoju tvornicu čokolade, nalik Chocolate Millu.


The Chocolate War (1988)
Ovaj ozbiljan film u kojem čokolada, jadna, ispada sredstvo tlačenja učenika u privatnoj katoličkoj školi snimljen je prema romanu Roberta Cormiera objavljenom 1974. godine. U njemu glume "David Hodges" iz CSI-ja i "Lionel Luthor" iz Smallvillea, a preporučujem ga posebno onima koji ne vole katoličke škole - uživat će u njemu na poseban način.

Primjedbe

  1. Haha ovo kao da sam ja napisala! I kod mene osjete svi moje PMS dane a pogotovo decko.. bas mi ga bude zao nekad, jer budem toliko naporna da ni sama ne znam sta bi sa sobom :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Puno puta kažemo da su blaženi jer nemaju naše ženske probleme, ali mislim da posljedice problema osjete bolje nego mi :D Hrabri momci, nema šta :D

      Izbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

365 rečenica: razgovor ugodni sa sobom

Kraj godine tradicionalno me tjera na reviziju svega što sam u životu učinila ili propustila učiniti - vrag mi nije dao mira pa sam s police dohvatila svoju prvu "knjigu", naslovljenu "ŽIVOT". Zbirka je to školskih sastavaka koje sam napisala u razdoblju od 1995. do 1998., kako stoji u predgovoru, a koje sam uredno prepisala u bilježnicu A5 formata, sročivši predgovor i sadržaj. Zamolila sam prijatelje da ilustriraju neke od priča, pa i napisala famoznu bilješku o piscu koju je potpisala moja prijateljica Andrijana (ta ne može autorica sama o sebi pisati, to bi bilo blesavo!). U toj bilješci, između ostalog, stoje rečenice: "Voli ići u školu i želi postati spisateljica ili odvjetnica. Trenutačno ide u 5.e." Ta mi bilješka grije srce i mami osmijeh - milo mi je što imam svoje snove zabilježene na papiru i gotovo sam sigurna da sam neke od njih uspjela ostvariti samo zašto što su godinama čamili na linijama jedne posebne teke (snove ne smiješ otkriti glasno,...

Adventske riječi: obitelj

Jednom davno, moj mi je razredni kolega u božićnoj čestitici parafrazirao misli svetog Augustina: "Onaj tko želi zagrijati svijet, mora zapaliti vatru. Ti imaš tu vatru..." Do dana današnjeg ja nisam dobila ljepšeg komplimenta, a sjetim ga se kad god se umorim od svijeta i dođe mi da s porazom priznam: "Željko, ponestalo mi iskre." Ne znam jesam li previše puta gledala "Grincha" ili je svijet otišao k vragu,  ali sve češće se uhvatim da poželim otići - s mreža, iz razgovora, iz situacije, iz prostorije - napustiti sve ono i one koji prelaze granice dobrog ukusa i pristojnosti. I možda bi se revolucionarka u meni i pobunila, očitala nekome i bukvicu, ali trenutno sam uronjena u tekstove Jagode Truhelke, a Jagoda navodi na bivanje iznad svih prostakluka i nepravdi. Čitanje romana Krudy Gyule o Pešti s kraja 19. stoljeća nije mi utažilo žeđ za prošlim vremenima - kad je čovjek umio vjerovati u ideale, ni ne sluteći za što je sve ljudski rod sposoban. Četrnae...

Mađarska u fokusu

Štreber u meni uvijek vreba - ako Interliber kaže da je zemlja gost ove godine Mađarska, ja na vikend u metropoli ponesem Mađare sa sobom. "Ispod bazge, među jorgovanima i grmovima lješnjaka. Nedaleko od onoga drveta kojemu je ponekad treperilo lišće iako nije bilo vjetra. Troje je činilo našu obitelj: tata, mama i dijete. Ja sam bio tata, Eva je bila mama", prve su rečenice romana, i bile su dovoljne da Nadas Peteru poklonim svoju pažnju (iako je na istoj stranici stajala i rečenica: "Kada bih mu prerezao tu žilu, istekla bi mu krv.") Volim taj ravničarski blues, tu tminu koju naši komšije vuku za sobom kamo god pošli. Njihova književna djela mahom su turobna, nema u njima ni svjetla ni spokoja. Nadas, suvremeni mađarski pisac, nije iznimka. U jednom je intervjuu ususret Interliberu Nadas rekao da se riječima muzicira , da je pisanje romana slično skladanju - da često ne zna je li nešto rekao jer tako bolje zvuči ili jer tako doista misli. Jako mi se to svidjelo. V...

10 razloga zašto volim prosinac

Nijedan mjesec u godini nije toliko iščekivan kao prosinac. Iako je vani nekoliko stupnjeva u minusu, pa prije posla moramo pola sata strugati snijeg s auta, koji često ne možemo ni upaliti, a na sebe moramo obući dvadesetšest slojeva tople odjeće i matching šal i rukavice, u prometu je krkljanac, u trgovačkim centrima ispraznimo novčanike za poklone najdražima, a dok platimo račune za grijanje i potpuno bankrotiramo, i iako dolazi i taj famozni smak svijeta - ovo doba godine za mnoge je najljepše jer je vrijeme adventa u kojem se pripremamo za proslavu rođenja Isusa Krista obojano ljubavlju, radošću i obiteljskim mirom - svemu od čega čovjek živi. Ukoliko ste slučajno grinchavi i ne osjećate simpatije prema prosincu, evo nekoliko razloga da se predomislite: 1. Zimske radosti Moj uvaženi gospodin otac svake godine pobožno radi na skijaškoj stazi koja se nalazi uzduž našeg voćnjaka i koja okuplja pola komšiluka . Tapkanje po snijegu, gore-dol...

Adventske riječi: svjetlo

Zamisli scenu, za stolom sjede: Don Juan Ziobro, Fanny Kapelmeister, Szymon Sama Dobrota, Kolumbo, Najtraženiji Terorist Svijeta, Kralj Šećera, Udarnik Socijalističkog Rada, samoubojice i naš pripovjedač. Mora da je riječ o jednom od krugova pakla, ili je mjesto radnje umobolnica (" Let iznad kukavičjeg gnijezd a" još mi je svjež u podsvijesti). Badnja je noć i žitelji ustanove misle o svojim prošlim životima, onima kojih su se odrekli u korist ovisnosti. Don Juan Ziobro svira božićnu pjesmu, a "opustošeni mozgovi" ju ne znaju pjevati. Priča Jerzyja Pilcha mi se učinila nedovršenom, i bila sam u pravu - u biografiji stoji da je "Don Juanova pastorala" samo komadić romana. Sljedeća u zbirci poljskih priča o Božiću priča je Olge Tokarczuk, poznate nobelovke. U priči " Profesor Andrews u Varšavi " gospođa me Olga prikovala za stolicu pričom o profesoru iz Londona koji se, ni kriv ni dužan, nađe u Poljskoj usred rata. Nitko ga ne razumije, uvjeren j...