Preskoči na glavni sadržaj

Što to čita Lisa Simpson?

Pitate se zašto je Lisa Simpson najbolji učenik drugog razreda već gotovo četvrtinu stoljeća? Zato što je knjiški moljac, eto zašto! Lisa je inspiracija milijunima djevojčica, ako želite biti član njezinog book cluba, trebate pročitati knjige sljedećih autora:




J. K. ROWLING
Riječi nisu potrebne.


GORE VIDAL
Gore Vidal gostovao je u Simpsonima, a Lisa je o njemu rekla: "Friends?… My only friends are grown-up nerds like Gore Vidal, and even he’s kissed more boys than I ever will." Ovaj Amerikanac smatra se Oscarom Wildeom 20. stoljeća i poznat je po britkom jeziku. Gore Vidal kod nas ne spada među autore koji se previše prevode, samo devet njegovih djela možete naći u našim knjižnicama (zato moja sestra studira engleski jezik), ali je svakako autor čija djela mora pročitati intelektualac današnjice.


FJODOR DOSTOJEVSKI
Ne moram vam ništa reći, svi ste za lektiru morali pročitati barem Zločin i kaznu koja i danas budi rasprave. Hm, jeste li se ikad smatrali pravednikom poput Raskoljnikova? Braća Karamazovi posljednji su roman Dostojevskog, a temeljio ga je na filozofskim dvojbama o Bogu, moralnosti i slobodnoj volji - klasični must.


SYLVIA PLATH
Već sam vam pisala o svojoj ljubavi prema poeziji Sylvije Plath. Predepresivno, neki će reći, ali pravo je čudo kako se svaka djevojka poistovjećuje s njezinom boli, pogotovo čitajući Stakleno zvono, i kako je njezini živčani slom promijeni, ojača. Da je bar mogao ojačati i tužnu Syliviju.


WALT WITHMAN
Neću vam lagati, nije Walt Whitman za mene - ljubav prema njemu ispoljila se samo u Društvu mrtvih pjesnika, ali tko voli, neka izvoli!

O CAPTAIN! my Captain! our fearful trip is done,
The ship has weather'd every rack, the prize we sought
is won,
The port is near, the bells I hear, the people all
exulting, [daring;
While follow eyes the steady keel, the vessel grim and
But O heart! heart! heart!
O the bleeding drops of red,
Where on the deck my Captain lies,
Fallen cold and dead.
O Captain! my Captain! rise up and hear the bells;
Rise up—for you the flag is flung—for you the bugle
trills,
For you bouquets and ribbon'd wreaths—for you
the shores a-crowding,
For you they call, the swaying mass, their eager faces
turning;
Here Captain! dear father!
This arm beneath your head!
It is some dream that on the deck,
You've fallen cold and dead.
My Captain does not answer, his lips are pale and still,
My father does not feel my arm, he has no pulse nor
will,
The ship is anchor'd safe and sound, its voyage closed
and done, [won;
From fearful trip the victor ship comes in with object
Exult O shores, and ring O bells!
But I with mournful tread,
Walk the deck my Captain lies,
Fallen cold and dead.


CHARLES DICKENS
Najveći pisac Viktorijine ere obogatio je naš svijet mnogim legendarnim likovima - Oliverom Twistom, Davidom Copperfieldom, Scroogeom, Pipom i drugima. Najbolje ga je čitati u snježnim noćima uz svjetlost svijeće i kuhano vino.


EMILY DICKINSON
U našim školama o Emily Dickinson nikada se ne priča, ta imam i mi mnogo divnih pjesnika - pjesnikinja, doduše, nešto manje. U SAD-u, pak, Emily je obvezna lektira i svi sredjoškolci muku muče s njenim pjesmama. Ova nježna dušica pokopana je s kiticom mirisnih ljubičica na prsima - urezalo mi se u sjećanje odnekud - pa mi se kad čitam njene pjesme čini kao da osjetim zamaman miris tog massachusettskog cvijeća.

They shut me up in Prose –
As when a little Girl
They put me in the Closet –
Because they liked me "still" –

Still! Could themself have peeped –
And seen my Brain – go round –
They might as wise have lodged a Bird
For Treason – in the Pound –


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...