Preskoči na glavni sadržaj

Što to čita Lisa Simpson?

Pitate se zašto je Lisa Simpson najbolji učenik drugog razreda već gotovo četvrtinu stoljeća? Zato što je knjiški moljac, eto zašto! Lisa je inspiracija milijunima djevojčica, ako želite biti član njezinog book cluba, trebate pročitati knjige sljedećih autora:




J. K. ROWLING
Riječi nisu potrebne.


GORE VIDAL
Gore Vidal gostovao je u Simpsonima, a Lisa je o njemu rekla: "Friends?… My only friends are grown-up nerds like Gore Vidal, and even he’s kissed more boys than I ever will." Ovaj Amerikanac smatra se Oscarom Wildeom 20. stoljeća i poznat je po britkom jeziku. Gore Vidal kod nas ne spada među autore koji se previše prevode, samo devet njegovih djela možete naći u našim knjižnicama (zato moja sestra studira engleski jezik), ali je svakako autor čija djela mora pročitati intelektualac današnjice.


FJODOR DOSTOJEVSKI
Ne moram vam ništa reći, svi ste za lektiru morali pročitati barem Zločin i kaznu koja i danas budi rasprave. Hm, jeste li se ikad smatrali pravednikom poput Raskoljnikova? Braća Karamazovi posljednji su roman Dostojevskog, a temeljio ga je na filozofskim dvojbama o Bogu, moralnosti i slobodnoj volji - klasični must.


SYLVIA PLATH
Već sam vam pisala o svojoj ljubavi prema poeziji Sylvije Plath. Predepresivno, neki će reći, ali pravo je čudo kako se svaka djevojka poistovjećuje s njezinom boli, pogotovo čitajući Stakleno zvono, i kako je njezini živčani slom promijeni, ojača. Da je bar mogao ojačati i tužnu Syliviju.


WALT WITHMAN
Neću vam lagati, nije Walt Whitman za mene - ljubav prema njemu ispoljila se samo u Društvu mrtvih pjesnika, ali tko voli, neka izvoli!

O CAPTAIN! my Captain! our fearful trip is done,
The ship has weather'd every rack, the prize we sought
is won,
The port is near, the bells I hear, the people all
exulting, [daring;
While follow eyes the steady keel, the vessel grim and
But O heart! heart! heart!
O the bleeding drops of red,
Where on the deck my Captain lies,
Fallen cold and dead.
O Captain! my Captain! rise up and hear the bells;
Rise up—for you the flag is flung—for you the bugle
trills,
For you bouquets and ribbon'd wreaths—for you
the shores a-crowding,
For you they call, the swaying mass, their eager faces
turning;
Here Captain! dear father!
This arm beneath your head!
It is some dream that on the deck,
You've fallen cold and dead.
My Captain does not answer, his lips are pale and still,
My father does not feel my arm, he has no pulse nor
will,
The ship is anchor'd safe and sound, its voyage closed
and done, [won;
From fearful trip the victor ship comes in with object
Exult O shores, and ring O bells!
But I with mournful tread,
Walk the deck my Captain lies,
Fallen cold and dead.


CHARLES DICKENS
Najveći pisac Viktorijine ere obogatio je naš svijet mnogim legendarnim likovima - Oliverom Twistom, Davidom Copperfieldom, Scroogeom, Pipom i drugima. Najbolje ga je čitati u snježnim noćima uz svjetlost svijeće i kuhano vino.


EMILY DICKINSON
U našim školama o Emily Dickinson nikada se ne priča, ta imam i mi mnogo divnih pjesnika - pjesnikinja, doduše, nešto manje. U SAD-u, pak, Emily je obvezna lektira i svi sredjoškolci muku muče s njenim pjesmama. Ova nježna dušica pokopana je s kiticom mirisnih ljubičica na prsima - urezalo mi se u sjećanje odnekud - pa mi se kad čitam njene pjesme čini kao da osjetim zamaman miris tog massachusettskog cvijeća.

They shut me up in Prose –
As when a little Girl
They put me in the Closet –
Because they liked me "still" –

Still! Could themself have peeped –
And seen my Brain – go round –
They might as wise have lodged a Bird
For Treason – in the Pound –


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Zanimljivi pripovjedač sa Samoe

Još 1780. Meinard Simon du Pui, nizozemski liječnik, pretpostavio je da svaka moždana polutka ima vlastiti um, a 1844. britanski liječnik Arthur Ladbroke Wigan objavio je knjigu "A New View of Insanity" i iznio teoriju da svaka hemisfera mozga može odlučivati i osjećati neovisno, a da su naše umovanje i mentalno zdravlje rezultat suradnje lijeve i desne polutke - bar sam tako pročitala o jednoj o knjiga o moždanom udaru, kojeg sam istraživala u posljednje vrijeme. U revijalnom tonu, posegnula sam i za autorom koji je ili nadahnut Wiganovim teorijama ili, pak, licemjernim viktorijanskim društvom, 1886. objavio "Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde", klasik koji je osvojio publiku odmah po objavljivanju, a koji nadahnjuje i dan danas. Bez Roberta Louisa (/ˈluːɪs/, što god vam Britanci rekli o tome) Stevensona (1850.-1894.) vjerojatno ne bismo imali ni Hulka ni Jokera ni Dartha Vadera niti brojne druge protagoniste/antagoniste koje volimo/mrzimo. Za dr. Jekylla i gosp...

Maggie O'Farrell Fun Club

Jučer sam vidjela bijelu golubicu nasred raskrižja. Sjedila je šćućurena na križanju Rokove i Ilirske, kotači automobila nisu ju ni primijetili, a i ja sam samo prošla kraj nje, svojim putem. S nogama na pedalama, tek sam okrenula glavu, naposljetku se uvjerivši da se krilati stvor ne mora bojati prizemnih stvari kao što je - promet. Trenutke bučne svakodnevice u kojima umijem prepoznati poeziju dugujem književnosti - knjigama koje čitam. One u meni bude potrebu za ljepotom, za uzdahom, za izdahom. Rečenice koje, uslijed prijateljevanja s pisanom riječi, slažem u glavi tvore utješno sklonište u kojem se i ja mogu šćućuriti, podviti obraze pod svoja izmaštana krila. Što je život ljući, to više poželim pobjeći u djela pisaca za koje pouzdano znadem da na mene djeluju iscjeljujuće - Maggie O'Farrell jedna je od njih (sjećate li se moje opsesije iz 2023 .?). Ona je majstorica nenametljivih priča koje su - da se poslužim riječima njezine Agnes iz predivnog filma "Hamnet" - d...

Dječak Roald Dahl

"Everyone is born, but not everyone is born the same. Some will grow to be butchers, or bakers, or candlestick makers. Some will only be really good at making Jell-O salad. One way or another, though, every human being is unique, for better or for worse" , riječi su naratora (Dannyja DeVita) u prvoj sceni filma "Matilda" (1996), koje sam na ovom blogu već ispisivala u nekoliko navrata (i nakon trideset godina, te rečenice doživljavam kao istinu u kojoj pronalazim utjehu). Kad sam "Matildu" pogledala na VHS kazeti iz videoteke "Kuki" prvi put, nisam znala da je Matildu stvorio pisac Roald Dahl, ali nakon što sam o njemu čitala u Drvu znanja (moj izvor informacija prije Interneta), postala sam fan for life (moram li reći, " Matilda " je prvi dječji roman koji sam čitala svojoj djeci.) Potkaj devedesetih snimljeni su svi moji najdraži filmovi, pa tako i "You've got mail", romantični film Nore Ephron o velikom knjižarskom mogu...

Ivanina krhka vedrina iz Sanjine majčinske perspektive

"Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskočiše goli svračići, pa skok! skok! po trijemu. Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svračiće, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ćud, poletje snaha po trijemu za svračićima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kući, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja." U trećem nam je razredu učiteljica Katica na nastavi prikazivala TV igrokaz "Šuma Striborova". Nisam znala tko je Stribor, ali priča o šumskoj guji koja se pretvori u djevojku, koju momak povede k svojoj kući, zaintrigirala me. Međutim, kad je na TV ekranu prikazana žena koja plazi zmijski jezik, momentalno sam razvila strah od zmija, svekrva, ali i od Ivane Brlić Mažuranić (nije pomogao ni onaj njezin šešir koji je neopisivo podsjećao na gospođicu Gulch iz "Čarobnjaka iz Oza!). Moram priznati, do danas nisam u cijelosti pročitala ...

Rekvijem za Pariz

Kad u tražilicu Googlea upišete pojam Cimetière des Innocents, kao rezultat će vam se pokazati - groblje u Parizu, trajno zatvoreno. Najveće pariško groblje nalazilo se u samom srcu grada, u četvrti Les Halles , u današnjem prvom arondismanu. Danas je to živi urbani centar Pariza, ali iza moderne arhitekture krije se mračna prošlost. Iako nekoć stvarno mjesto, ovo groblje danas živi tek u fikciji - Jean-Baptiste Grenouille iz "Parfema" rođen je ondje, a boravili su ondje i vampiri Anne Rice. Dakle, roman "Pročićenje" (u izvorniku, "Pure") britanskog književnika Andrewa Millera samo je jedan u nizu onih koji u ovom groblju vide inspiraciju, na radost svih obožavatelja groblja, kao što sam ja (sanjam o sedam dana obilaska pariških groblja!). Groblje nevinih koristilo se deset stoljeća, a u njemu je tijekom tog dugog razdoblja pokopano dva milijuna tijela - članovi imućnih pariških obitelji su pokapani u obiteljske kripte, uza zidine groblja, a siromasi su po...