Preskoči na glavni sadržaj

Are you out of order?

Giveaway je gotov!!! Gospođica Irena uživat će u mirisima šibenske Sapunoteke, a i ostale djevojke će na kućnu adresu primiti mirisno iznenađenje - čiji review očekujem na Facebook stranici bloga, da se razumijemo! ;)

Nisam mislila da će za lijepi poklončić biti tako teško odgovoriti na jedno sasvim obično pitanje, pogotovo ako uzmemo u obzir da svi previše vremena provodimo pred televizorom ili laptopom i gledamo filmove. Gotovo svaki film ostavi neki trag na meni, valjda sam zato i očekivala da svi iz filmova izvlače pouke, čak i  iz onih urnebesno dosadnih - očito to nije tako. Eto i ovdje pouke za mene - ljudi imaju život i nemaju vremena za tvoja pitanja! Pametnom jednom dosta! ;)


Jedan od filmova koji su na mene ostavili trag jest film ...And justice for all. Osim Ally McBeal, bezbroj izmišljenih pravnika je oblikovalo moj osjećaj za pravdu i usmjerilo me prema mom današnjem zanimanju, od kojih su vodeći svakako Atticus Finch i Reggie Love. Osim njih, pravnik od kojeg se može puno naučiti, a koji je možda i najrealnije prikazani odvjetnik na filmskom platnu, jest lik Arthura Kirklanda zbog kojeg je fenomenalni Al Pacino s dodjele Oscara 1980. odšetao sa zlatnim kipićem za najboljeg glumca u ruci. 

Ovaj film, koji je osvojio Oscara i za najbolji scenariji, trebalo bi obredno prikazivati maturantima ili brucošima na pravu - kako bi se odvojilo žito od kukolja - kako pravo više ne bi upisivali oni koji misle da je studij prava puka štrebačina, tako neživotna i dosadna disciplina. Rekao je Aristotel da je pravo razum lišen strasti, a Elle Woods ga je demantirala - za pravnika je nužno da je strastven, da se svakom slučaju posveti cijelim bićem jer njegov posao nisu papiri, nego ljudski odnosi za koje je on odgovoran. Da velika moć donosi veliku odgovornost pokazao je i Arthur Kirkland, pošteni i moralni odvjetnik kojemu ona da svatko zaslužuje pošteno suđenje nije bila dovoljna da bih osjetio da je pravda zadovoljena. Ponekad valja biti čovjek, pa onda odvjetnik, sve za pravdu - odlučio je Arthur. Sa svim manama pravnog sustava te ljudima koji su ponekad njegova jedina dobra strana, ...And justice for all morate pogledati, pogotovo ako ste pravnik ili ako to niste upravo zato što vam nije jasno kako odvjetnici brane velike zločeste ribe za koje nikada nije ni vrijedila presumpcija nevinosti.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kolebanje smrti

Kad sam potištena, odem na groblje plakati nad grobovima nepoznatih mi ljudi. Snuždim se gledajući lica stranaca koji žive tek u sjećanjima svojih najmilijih, bezobrazno sretna što još dišem. Tanka nit veže i isprepliće ljubav s nepodnošljivom tugom, ali i smrt s nepokolebljivom nadom - u ponovne susrete, u uspomene na sretne dane, u život vječni. Dok vrane grakću, djeca ciče s igrališta u Žutom naselju, a u zraku se pahuljice topole s Drave sudaraju s miomirisom jasena iz Rokove, nadgrobni spomenici hrvatskih vojnika i vojnikinja, očeva i majki, nečije djece, Hrvata, Roma, Nijemaca i Mađara, progovaraju o osjećajima koji nikoga od nas za života ne mimoiđu, podsjećajući - već danas mogao bi biti posljednji dan tvog života. No, što kad bi nestalo te svijesti o prolaznosti? Detalj s groblja u osječkoj Retfali "Sljedećeg dana nitko nije umro," prva je rečenica romana portugalskog pisca, Josea Saramaga, "Kolebanje smrti". Prve minute nove godine u neimenovanoj zemlji, ...

Lički dnevnik (1)

Nekidan je moja Franka, igrajući nogomet, zaradila longetu na potkoljenici. Nakon povratka s objedinjeg hitnog bolničkog prijema, u svoju ljubičastu bilježnicu, na čijoj naslovnici je ilustracija mačkice, požurila se nešto važno zapisati - u njenom se životu zbilo nešto uzbudljivo, nešto vrijedno zapisivanja. Dok je zaključavala maleni lokot na bilježnici, misli su mi pobjegle na sve katance koje sam ja nekoć, tek malo starija od Franke, zaključavala nakon zapisivanja dojmova o prvim simpatijama, prvim snovima, prvim inspiracijama, svađama, prvim poljupcima i planovima. Ako je ženino srce duboki ocean tajni, ženska bilježnica je zapis o oceanografskom istraživanju. Đulin ponor (i Milanovo lice u kamenu iznad ponora) Otkrivši da postoje dnevnički zapisi Ivane (tada) Mažuranić, inspirirana njezinom zagrebačkom adresom, naručila sam ih i uzbuđeno čekala poštara. "Dobro jutro, svijete!" Ivana je počela pisati kao četrnaestogodišnjakinja, 1888., i pisala je do 1891., kada se kao...

Pamtim samo sretne (pariške) dane

Kad bih vam rekla da biranje knjiga smatram ozbiljnim poslon, možda biste mi se nasmijali - možda ne znate da knjige koje biramo umiju oplemeniti naš život, baš kao i ljudi s kojima pijemo kavu. Zato, valja dobro birati društvo, društvo ljudi, i društvo knjiga. "When spring came, even the false spring, there were no problems except where to be happiest. The only thing that could spoil a day was people and if you could keep from making engagements, each day had no limits. People were always the limiters of happiness except for the very few that were as good as spring itself." Pri svakoj izmjeni godišnjeg doba, poželim sjediti s knjigom (jer s knjigom nisi sam) na krilu, pijući café crème ne nekoj od osječkih terasa, kiduckajući croissants, maštajući. Ovih dana zamirišale su lipe na Europskoj aveniji i zrak je topao pa posežem za knjigama s Parizom u glavnoj ulozi. Zamišljam se usred Montmartrea, kako prelazim Pont Neuf, kupujem baguette u Ulici Mouffetard, duboko uvjerena da n...

Lički dnevnik (2)

Volim riječi kao što su ravnoteža, organizacija, odredba, krošnja - čvrste su to i uglate riječi u koje se uzdam, zahvaljujući kojima baratam svakodnevicom. Ali, još više volim riječi kao što su tepsija, paradajz, natenane, šporet - riječi koje su mom srcu mile, uz koje vežem događaje, lica, uspomene. Riječi su to koje često nisu uvijek razumljive mojoj okolini, ali koje me drže blizu zavičaju, domu (neki dan sam u rečenici upotrijebila riječ "macafizla" - osječki kolege trebali su prijevod, kao da nikad nisu sreli nekoga tko se prenemaže, tko se pravi fin, tko je macafizla). Iako potječem iz loze ljudi od malo riječi, riječi su moje igračke - njima se igram, one svemu pridaju značenje. Imenima kojima smo nazivani od rođenja oblikovani smo u ljude koji smo danas - moje ime pretpostavlja da sam svojim roditeljima dar od Boga, a moje prezime ima korijen u turskoj riječi sert , koja predstavlja tvrdoću, krutost, strogost, ali i bezosjećajnost. Sertići su zadnji austrougarski gra...

Lički dnevnik (3)

Prije putovanja volim platiti račune i zaliti cvijeće, usisati stan i isprazniti koš za smeće, zlu ne trebalo - da stan ostane na životu čak i ako se meni putem neko zlo dogodi (čitaj: da nitko ne pomisli da sam prljavica i danguba). Svi mi imamo svoje mušice - Tesla je navodno obilazio zgradu tri puta prije ulaska, koristio točno 18 salveta za obrok i preferirao sobe čiji je broj djeljiv s 3, a mrzio je dodirivanje kose ili nakita od bisera i jednu je bijelu golubicu volio “kao što muškarac voli ženu” (odmah čujem Michaela Boltona). Čudak je bio taj naš Nikola Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, rođen 1856. u malenom selu u Lici. Tavan Memorijalnog centra Nikola Tesla u Smiljanu Teslina rodna kuća i crkva sv. apostola Petra i Pavla Potok Vaganac Ne znam kako vas, ali mene je njegova genijalnost oduvijek privlačila, a znajući da su mu već u djetinjstvu na pamet padale svakojake ideje, poželjela sam vidjeti mjesto koje ga je inspiriralo. Poželjela sam vidjeti svijet njegovim o...