Preskoči na glavni sadržaj

Are you out of order?

Giveaway je gotov!!! Gospođica Irena uživat će u mirisima šibenske Sapunoteke, a i ostale djevojke će na kućnu adresu primiti mirisno iznenađenje - čiji review očekujem na Facebook stranici bloga, da se razumijemo! ;)

Nisam mislila da će za lijepi poklončić biti tako teško odgovoriti na jedno sasvim obično pitanje, pogotovo ako uzmemo u obzir da svi previše vremena provodimo pred televizorom ili laptopom i gledamo filmove. Gotovo svaki film ostavi neki trag na meni, valjda sam zato i očekivala da svi iz filmova izvlače pouke, čak i  iz onih urnebesno dosadnih - očito to nije tako. Eto i ovdje pouke za mene - ljudi imaju život i nemaju vremena za tvoja pitanja! Pametnom jednom dosta! ;)


Jedan od filmova koji su na mene ostavili trag jest film ...And justice for all. Osim Ally McBeal, bezbroj izmišljenih pravnika je oblikovalo moj osjećaj za pravdu i usmjerilo me prema mom današnjem zanimanju, od kojih su vodeći svakako Atticus Finch i Reggie Love. Osim njih, pravnik od kojeg se može puno naučiti, a koji je možda i najrealnije prikazani odvjetnik na filmskom platnu, jest lik Arthura Kirklanda zbog kojeg je fenomenalni Al Pacino s dodjele Oscara 1980. odšetao sa zlatnim kipićem za najboljeg glumca u ruci. 

Ovaj film, koji je osvojio Oscara i za najbolji scenariji, trebalo bi obredno prikazivati maturantima ili brucošima na pravu - kako bi se odvojilo žito od kukolja - kako pravo više ne bi upisivali oni koji misle da je studij prava puka štrebačina, tako neživotna i dosadna disciplina. Rekao je Aristotel da je pravo razum lišen strasti, a Elle Woods ga je demantirala - za pravnika je nužno da je strastven, da se svakom slučaju posveti cijelim bićem jer njegov posao nisu papiri, nego ljudski odnosi za koje je on odgovoran. Da velika moć donosi veliku odgovornost pokazao je i Arthur Kirkland, pošteni i moralni odvjetnik kojemu ona da svatko zaslužuje pošteno suđenje nije bila dovoljna da bih osjetio da je pravda zadovoljena. Ponekad valja biti čovjek, pa onda odvjetnik, sve za pravdu - odlučio je Arthur. Sa svim manama pravnog sustava te ljudima koji su ponekad njegova jedina dobra strana, ...And justice for all morate pogledati, pogotovo ako ste pravnik ili ako to niste upravo zato što vam nije jasno kako odvjetnici brane velike zločeste ribe za koje nikada nije ni vrijedila presumpcija nevinosti.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...

Happy Christmas to all...!

Božićne priče jedan su od mojih omiljenih žanrova - rado otkrivam nove, koje još nisam pročitala. Ove godine naručila sam si "T'was the night before Christmas", američki klasik koji nam je svima poznat (a da to ni ne znamo). Objavljena je anonimno 1823., u novinama, a od 1837. pripisuje se Clementu C. Mooreu. Ova poema smatra se najpoznatijim stihovima ikada napisanima od strane žitelja Sjedinjenih Država, imala je ogroman utjecaj na običaje darivanje za Božić, i zacementirala je lik Djeda Božićnjaka (svetog Nikolu u pjesmi) that we all know and love. "His eyes - how they twinkled! his dimples how merry! His cheeks were like roses, his nose like a cherry! His droll little mouth was drawn up like a bow,  And the beard of his chin as white as the snow" Poema započinje na Badnjak, kad se obitelj sprema na spavanje, a otac začuje čudne zvukove oko kuće. Otac, pripovjedač, na tratini ispred kuće zatiče svetog Nikolu (Djeda Božićnjaka), koji nosi vreću punu darova, a ...

Došašće kod kuće: Male žene

U propovijedi na misi na misijsku nedjelju župnik je rekao da molitva ne treba Bogu jer Bog zna naše potrebe i želje. Molitva treba nama, kazao je - ona nas transformira i prizemljuje, okreće nas Bogu pa postajemo Bogu bliži. Zapisala sam si te njegove rečenice kao važan podsjetnik, misleći da će me inspirirati da postanem bolja moliteljica (uf, gora teško da mogu postati). Moje su molitve najčešće nedovršene i raspršene, kao i moje misli... Hvatam se za župnikove riječi u ove hladne dane lišene vedra neba pa i biram štivo nadahnuto njima - "Male žene" su nalik djevojačkoj molitvi, grlene, vesele, i umiju mijenjati srca. "...četiri sestre koje su u sutonu sjedile i plele dok je vani tiho padao prosinački snijeg, a unutra veselo pucketala vatra. Bijaše to udobna stara soba, iako je tepih već bio izblijedio, a namještaj vrlo jednostavan, jer je na zidovima bilo nekoliko slika; udubljenja u zidovima ispunjavahu knjige, u prozorima su cvale krizanteme i kukurijek, sve prože...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...