Preskoči na glavni sadržaj

Slon u staklani

Ima dana kada se na poslu osjećam kao slon u staklani, potpuno nedoraslo zadatku koji mi je povjeren, baš kao da mi je ovo prvi posao u struci nakon stjecanja diplome na pravnom fakultetu, kao da sam jedna obična, mala, nezrela i neuka - vježbenica. I dok si tako promišljam o svom slonovskom postojanju na ovom lomljivom svijetu, ne mogu, a da se ne zapitam - odakle uopće taj frazem? I kad smo već kod slonova, odakle svi ti frazemi, i koliko dobro zapravo slonovi pamte? Zasigurno je njihova moć pamćenja izuzetna kada se za nekoga tko ima odlično pamćenje kaže da pamti kao slon - baš kao što je mislila i Agatha Christie kada je posljednji roman s Poirotom nazvala Slonovi pamte. I kad smo već kod knjiga, koje još knjige o slonovima postoje? Zašto su slonovi tako zanimljivi? Zašto nosimo sloniće na nakitu, a zašto porculanski slonovi skupljaju prašinu na našim policama? Zašto mi se čini kao da svaki grad ima svoju priču o slonu? U Osijeku se ljudi i danas sastaju "ispod slona" koji stoji na uglu Štrosike i Ribarove ulice zahvaljujući priči o starom cirkuskom slonu koji je, na čelu povorke koja se ondje kretala drugom polovinom 20. stoljeća, preminuo i kojeg su potom braća mesari, čiji je mesnica stajala na kraju ulice, rastrančirali kako bi olakšali posao tadašnjim službama čistoće.


U Šibeniku je 1912. slon iz cirkusa „Kludsky“ pobjegao i prošetao kalelargom i rivom, zbog čega još više volim te stare kamene ploče po kojima i danas gazimo. Vjerojatno nikoga u šetnji nije ni preplašio, ta svi znaju da su slonovi najveća živuća stvorenja koja nemaju prirodnog neprijatelja, a ipak su vegetarijanci, svi znaju da je slonova surla osjetljiva toliko da može ubrati jednu travku, a snažna dovoljno da otkine granu, a slon je ipak nije simbol snage, nego izvanredne sreće. Ta dobrodušna stvorenja hvale svi narodi - u feng shuiju on predstavlja sreću za začeće djece, u Kini je slon sveta životinja i simbolizira poštenje, mudrost, hrabrost i moralnost, sve odlike plemenitog vođe (riječ slon na kineskom jeziku slična je riječi premijer), budisti vjeruju da je Buddha u obličju bijelog slona uzašao u utrobu svoje majke, prema hinduističkoj mitologiji svijet leži na leđima slona Mahapudma koji stoji na kornjači, a i sam hinduistički bog Ganesh prikazan je u obličju slona. Hrvatska tradicija ne poklanja slonovima posebnu pažnju, ali kladim se da ste i vi plakali kada je Titovog slona Sonyja prije tri godine izdalo srce! Sjetila sam se u svom brain stormingu i Stanara u slonu, knjige koju smo imali za lektiru, a čijeg sadržaja se zapravo nisam mogla sjetiti, što me i ponukalo da se zaputim u knjižnicu i prisjetim se nepreglednog niza naslova povezanih sa - ni manje, ni više - slonovima.


Stanari u slonu Dubravka Horvatića
Ova knjiga zapravo ima izuzetno važnu poruku, koja me se očito nije dojmila u drugom razredu osnovne škole (dovoljan je bio pothvat u lektiri naslikati slona s prozorima kroz koje mašu zadovoljni stanari). Slon, dobrica kakva svaki slon jest, dopustio je ljudima da se nastane u njemu (u problematiku te ideje kao takve neću ulaziti), ali ljudi su bili dosljednji sebi - slon im je dao prst, a oni su poželjeli ruku. Slon je morao odlučiti - trpjeti takvu situaciju ili se usprotiviti ljudima? Ako se ni vi ne sjećate što je na kraju bilo s dobrim slonom i njegovim stanarima, počnite opet čitati lektiru, baš kao što i ja namjeravam.

Slonovo putovanje Josea Saramaga
Baš kako je Indira Gandhi smatrala Sonyja izvanrednim poklonom Titu, u ovoj priči o slonu portugalski kralj Dom Joao III 1551. godine poslao je slona iz Lisabona u Beč kao svadbeni dar austrijskome nadvojvodi Maksimilijanu, svome rođaku. Priča o slonu i njegovom goniču koji mu je pratnja na zanimljivom putovanju zapravo je priča o tuđincima u tadašnjoj Europi, ispričana na mudri način, svojstven Saramagu.


Priča o vezirovom slonu Ive Andrića
Andrićeva pripovijetka govori o slonu koji je, kao znak moći i vlasti novog vezira u Travniku, paradirao čaršijom. Slon Fil za ondašnje stanovnike bio je krivac za njihovo težak život, a na koji način su se odlučili riješiti Fila i vezira, pročitajte sami, ako već niste!

Pričaj im o bitkama, kraljevima i slonovima Mathiasa Enarda
Francuz Enard, baš kao i Andrić, komadić povijesti iskopao je i na njemu sagradio zanimljivu priču - priču o umjetniku Michelangelou koji pokušava ispuniti želju sultana Bajazida i sagraditi most preko Zlatnog roga, a pritom gradi mostove u svom životu.


Voda za slonove Sare Gruen
Znam, Robert Pattinson je Robert Pattinson, ali knjiga je čarobnija od filma! Jacob i Marlena iz knjige još su romantičniji, a priča o slonici Rosie u okrutnom cirkusu braće Benzini u knjizi je još inspirativnija i dirljivija, što je i razlog zašto je Voda za slonove bila dvanaest tjedana na listi najprodavanijih knjiga New York Timesa.

Primjedbe

  1. stanari su slonu :D sjećam se ružičaste naslovnice knjige i dobroćudnog slona s prozorima :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Kad starci prolupaju

Kad sam bila klinka, na televiziji se često prikazivao film "Kad starci prolupaju." Nisam ga dugo gledala, ali još se sjećam da je cijela moja familija umirala od smijeha kad bi starček koji je prolupao završio u ormaru, izgubivši se. Često je na TV programu bila i "Čahura" (znala sam je pisati u rubriku "Najdraži film" u leksikone), također film o starcima koji, nakon bliskog susreta treće vrste, postanu vitalniji i blesaviji. Starost me uvijek nasmijavala, valjda zato što se činila tako dalekom. Sve do neki dan, kad sam, rastresena kao svaka majka dvoje djece, valjda, sudarajući se s biciklom i ulaznim vratima zgrade, rekla susjedi: "Dobro jutro!" Bilo bi to jako pristojno od mene da nije bilo - 15:10! Susjeda mi se nasmijala i rekla samo: "O! Gospođo!" Auč. Ne znam što me više zaboljelo. Zanimljivo, i Pavao Pavličić počinje svoju zbirku eseja - "Pohvalu starosti" - figurom smiješnog starca, vječite inspiracije renesansnih k...

Na penjačima svijet ostaje

Svaki put kad netko izgovori da ne vjeruje u vile, jedna vila umre, tako bar kaže "Petar Pan", a svaki put kad roditelj podilazi svom djetetu, umre jedan buntovnik - buntovnik koji je to dijete moglo postati. A smrt buntovnika najgore je što se može dogoditi ovom svijetu, svijetu u kojem se ljudi više ne znaju buniti protiv nepravde, nego se bore isključivo za svoj probitak, smatrajući sebe (ili svoje dijete) jednakijima od drugih. Vijest o petnaest guštera zadarske medicinske škole koji su pali prvi razred i o njihovim roditeljima (od kojih nisu dobili ni jezikovu juhu) koji su bili voljni pomaknuti Velebit da bi njihova djeca (nezasluženo) prošla prvi razred mori me tjednima i ja sam više nego ikad uvjerena - jedino će onaj tko uvažava autoritet uvijek zahtijevati da taj autoritet bude dostojan poštovanja, znajući da, u nedostatku dostojnosti autoriteta, buntovnicima ostaju dvije mogućnosti - rušiti jalovi sustav, i to argumentirano, dostojanstveno i nenasilno, ili sagradit...

Dan u Barceloni s Golubicom

Ponekad, već prilikom čitanja predgovora neke knjige, pogotovo ako ga je pisao sam autor, obuzme te neopisivo sladak val uzbuđenja pa ti se čini da gutaš slova kao ona krava Grigora Viteza u carstvu hladovine, samo kako bi se što prije dokopao teksta za kojeg znaš - u to nema sumnje - da će ti dirnuti u biće onako kako samo knjige vještih pisaca mogu. Zbog tog osjećaja čitam, njemu se predajem, zbog njega tražim, zbog njega se ne zadovoljavam trećerazrednom tik-tok književnošću koja vrišti iz izloga naših knjižara. Taj me osjećaj obuzeo i dok sam čitala predgovor romana "Trg dijamanta" Mercè Rodoreda. Osjetila sam odmah da je autorica žena koja mi je bliska, koja pridaje pažnju detaljima i simbolici, koja se ne boji biti ranjiva, žena koja voli književnost i koja joj dopušta da ju uvijek iznova hrani, liječi i nadahnjuje. Možda neki čitatelji ne vide potrebu za pronalaskom autora u tekstu, možda razdvajaju autora od njegovog djela (pogotovo ako je učinio nešto što bi privuklo...

Malo drukčija pariška vizura

Kad sam se tek zaposlila na sudu, moju je malenu nećakinju jako zanimalo kakvo je to mjesto. "Na sudu osuđujemo lopove i šaljemo ih u zatvor", rekla sam joj, spretno izostavivši da sam se bavim uglavnom utvrđivanjem prava vlasništva, naknadom štete i ovrhom. "A onda, kad je u zatvoru, lopov ne može biti sa svojom obitelji", konstatirala je četverogodišnjakinja ("Mala će garant u socijalu", pomislila sam). "Eh, pa trebao je o tome prije misliti!", nisam se dala, (tada) ponosna na pravni sustav čiji dio tek postajem. Ipak, morala sam se diviti humanosti jedne djevojčice (kako stvari stoje, mala će u kemičare, a ne u socijalu). Sjetila sam se te njezine izjave čim sam počela čitati novelu o čovjeku koji se nalazi u pariškom zatvoru Bicêtre (današnja bolnica koja je u svom stažu služila i kao umobolnica, a smatrali su ju okrutnijim mjestom od Bastille), osuđen na smrt!, jer takva humanost ono je što pokreće svijet, bar svijet u kojem ja želim živjet...

Američki san (3)

Ovu knjigu garant imate kod kuće - svi smo ju nabavili prije dvadeset godina kupujući Jutarnji list s klasicima koje nikad nećemo pročitati. Seljakala se sa mnom po državi i na kraju završila u nekom od antikvarijata. Yup, otpisala sam ju, uvjerena da ju u ovom životu neću ni pokušati čitati (činila se kao naporno i dosadno štivo, sudeći po koricama). Naposljetku sam ju potražila u gradskoj knjižnici - odlučna da zaronim u svijet legendarnog američkog pisca (hm, nije mi zvučalo američki to ime, sve te godine), Saula Bellowa. "Nastavljajući sa samoispitivanjem, priznao je da je bio loš muž dvaput. Prema Daisy, svojoj prvoj ženi, ponašao se neoprostivo, Madeleine, druga žena, pokušala je upropastiti njega. Sinu i kćeri bio je nježan, ali slab otac. Vlastitim je roditeljima bio nezahvalno dijete. Svojoj zemlji nemaran građanin. Prema braći i sestri osjecao je ljubav, ali nije imao pravog dodira s njima. S prijateljima, egoist. S ljubavlju, lijen. S inteligencijom, trom. S vlašću, pas...