Preskoči na glavni sadržaj

Slon u staklani

Ima dana kada se na poslu osjećam kao slon u staklani, potpuno nedoraslo zadatku koji mi je povjeren, baš kao da mi je ovo prvi posao u struci nakon stjecanja diplome na pravnom fakultetu, kao da sam jedna obična, mala, nezrela i neuka - vježbenica. I dok si tako promišljam o svom slonovskom postojanju na ovom lomljivom svijetu, ne mogu, a da se ne zapitam - odakle uopće taj frazem? I kad smo već kod slonova, odakle svi ti frazemi, i koliko dobro zapravo slonovi pamte? Zasigurno je njihova moć pamćenja izuzetna kada se za nekoga tko ima odlično pamćenje kaže da pamti kao slon - baš kao što je mislila i Agatha Christie kada je posljednji roman s Poirotom nazvala Slonovi pamte. I kad smo već kod knjiga, koje još knjige o slonovima postoje? Zašto su slonovi tako zanimljivi? Zašto nosimo sloniće na nakitu, a zašto porculanski slonovi skupljaju prašinu na našim policama? Zašto mi se čini kao da svaki grad ima svoju priču o slonu? U Osijeku se ljudi i danas sastaju "ispod slona" koji stoji na uglu Štrosike i Ribarove ulice zahvaljujući priči o starom cirkuskom slonu koji je, na čelu povorke koja se ondje kretala drugom polovinom 20. stoljeća, preminuo i kojeg su potom braća mesari, čiji je mesnica stajala na kraju ulice, rastrančirali kako bi olakšali posao tadašnjim službama čistoće.


U Šibeniku je 1912. slon iz cirkusa „Kludsky“ pobjegao i prošetao kalelargom i rivom, zbog čega još više volim te stare kamene ploče po kojima i danas gazimo. Vjerojatno nikoga u šetnji nije ni preplašio, ta svi znaju da su slonovi najveća živuća stvorenja koja nemaju prirodnog neprijatelja, a ipak su vegetarijanci, svi znaju da je slonova surla osjetljiva toliko da može ubrati jednu travku, a snažna dovoljno da otkine granu, a slon je ipak nije simbol snage, nego izvanredne sreće. Ta dobrodušna stvorenja hvale svi narodi - u feng shuiju on predstavlja sreću za začeće djece, u Kini je slon sveta životinja i simbolizira poštenje, mudrost, hrabrost i moralnost, sve odlike plemenitog vođe (riječ slon na kineskom jeziku slična je riječi premijer), budisti vjeruju da je Buddha u obličju bijelog slona uzašao u utrobu svoje majke, prema hinduističkoj mitologiji svijet leži na leđima slona Mahapudma koji stoji na kornjači, a i sam hinduistički bog Ganesh prikazan je u obličju slona. Hrvatska tradicija ne poklanja slonovima posebnu pažnju, ali kladim se da ste i vi plakali kada je Titovog slona Sonyja prije tri godine izdalo srce! Sjetila sam se u svom brain stormingu i Stanara u slonu, knjige koju smo imali za lektiru, a čijeg sadržaja se zapravo nisam mogla sjetiti, što me i ponukalo da se zaputim u knjižnicu i prisjetim se nepreglednog niza naslova povezanih sa - ni manje, ni više - slonovima.


Stanari u slonu Dubravka Horvatića
Ova knjiga zapravo ima izuzetno važnu poruku, koja me se očito nije dojmila u drugom razredu osnovne škole (dovoljan je bio pothvat u lektiri naslikati slona s prozorima kroz koje mašu zadovoljni stanari). Slon, dobrica kakva svaki slon jest, dopustio je ljudima da se nastane u njemu (u problematiku te ideje kao takve neću ulaziti), ali ljudi su bili dosljednji sebi - slon im je dao prst, a oni su poželjeli ruku. Slon je morao odlučiti - trpjeti takvu situaciju ili se usprotiviti ljudima? Ako se ni vi ne sjećate što je na kraju bilo s dobrim slonom i njegovim stanarima, počnite opet čitati lektiru, baš kao što i ja namjeravam.

Slonovo putovanje Josea Saramaga
Baš kako je Indira Gandhi smatrala Sonyja izvanrednim poklonom Titu, u ovoj priči o slonu portugalski kralj Dom Joao III 1551. godine poslao je slona iz Lisabona u Beč kao svadbeni dar austrijskome nadvojvodi Maksimilijanu, svome rođaku. Priča o slonu i njegovom goniču koji mu je pratnja na zanimljivom putovanju zapravo je priča o tuđincima u tadašnjoj Europi, ispričana na mudri način, svojstven Saramagu.


Priča o vezirovom slonu Ive Andrića
Andrićeva pripovijetka govori o slonu koji je, kao znak moći i vlasti novog vezira u Travniku, paradirao čaršijom. Slon Fil za ondašnje stanovnike bio je krivac za njihovo težak život, a na koji način su se odlučili riješiti Fila i vezira, pročitajte sami, ako već niste!

Pričaj im o bitkama, kraljevima i slonovima Mathiasa Enarda
Francuz Enard, baš kao i Andrić, komadić povijesti iskopao je i na njemu sagradio zanimljivu priču - priču o umjetniku Michelangelou koji pokušava ispuniti želju sultana Bajazida i sagraditi most preko Zlatnog roga, a pritom gradi mostove u svom životu.


Voda za slonove Sare Gruen
Znam, Robert Pattinson je Robert Pattinson, ali knjiga je čarobnija od filma! Jacob i Marlena iz knjige još su romantičniji, a priča o slonici Rosie u okrutnom cirkusu braće Benzini u knjizi je još inspirativnija i dirljivija, što je i razlog zašto je Voda za slonove bila dvanaest tjedana na listi najprodavanijih knjiga New York Timesa.

Primjedbe

  1. stanari su slonu :D sjećam se ružičaste naslovnice knjige i dobroćudnog slona s prozorima :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Šljokičanje 2025.

Neki dan sam čula kratki prilog nacionalne televizije o stogodišnjaku s otoka Iža, u kojem simpatični barba Šime dijeli tajnu svoje dugovječnosti -  nije ni pio ni pušio, niti radio svom tijelu išta što bi mu bilo teško podnijeti. Umjesto cigareta i alkohola, objasnio je, kupovao je knjige, a prirodu je nazvao izvorom života.  Umjesto salvi oduševljenja, koje sam (tako naivno, tako naivno!) očekivala u komentarima, ljudi su barba Šimu mahom nazivali papučarom, komentirali da je džabe živio, da nije ništa od svijeta vidio... Čuh to potkraj ionako teškog dana pa sam si dopustila da me dokrajči ta strahovita površnost ekrana koju je teško ignorirati - ona nas stišće, ona se nameće, bučno i nasilno. Srećom, ljudi kao što je Šime žive živote daleko od društvenih mreža, oni ne brinu o komentarima, njima je odavno sve jasno, oni dušmanine nemaju. Sretan je onaj tko tako poznaje sebe - koji zna što (tko) ga oplemenjuje, a što (tko) ga kvari. Spoznaja o  radostima i granicama daj...

Happy Christmas to all...!

Božićne priče jedan su od mojih omiljenih žanrova - rado otkrivam nove, koje još nisam pročitala. Ove godine naručila sam si "T'was the night before Christmas", američki klasik koji nam je svima poznat (a da to ni ne znamo). Objavljena je anonimno 1823., u novinama, a od 1837. pripisuje se Clementu C. Mooreu. Ova poema smatra se najpoznatijim stihovima ikada napisanima od strane žitelja Sjedinjenih Država, imala je ogroman utjecaj na običaje darivanje za Božić, i zacementirala je lik Djeda Božićnjaka (svetog Nikolu u pjesmi) that we all know and love. "His eyes - how they twinkled! his dimples how merry! His cheeks were like roses, his nose like a cherry! His droll little mouth was drawn up like a bow,  And the beard of his chin as white as the snow" Poema započinje na Badnjak, kad se obitelj sprema na spavanje, a otac začuje čudne zvukove oko kuće. Otac, pripovjedač, na tratini ispred kuće zatiče svetog Nikolu (Djeda Božićnjaka), koji nosi vreću punu darova, a ...

Došašće kod kuće: Male žene

U propovijedi na misi na misijsku nedjelju župnik je rekao da molitva ne treba Bogu jer Bog zna naše potrebe i želje. Molitva treba nama, kazao je - ona nas transformira i prizemljuje, okreće nas Bogu pa postajemo Bogu bliži. Zapisala sam si te njegove rečenice kao važan podsjetnik, misleći da će me inspirirati da postanem bolja moliteljica (uf, gora teško da mogu postati). Moje su molitve najčešće nedovršene i raspršene, kao i moje misli... Hvatam se za župnikove riječi u ove hladne dane lišene vedra neba pa i biram štivo nadahnuto njima - "Male žene" su nalik djevojačkoj molitvi, grlene, vesele, i umiju mijenjati srca. "...četiri sestre koje su u sutonu sjedile i plele dok je vani tiho padao prosinački snijeg, a unutra veselo pucketala vatra. Bijaše to udobna stara soba, iako je tepih već bio izblijedio, a namještaj vrlo jednostavan, jer je na zidovima bilo nekoliko slika; udubljenja u zidovima ispunjavahu knjige, u prozorima su cvale krizanteme i kukurijek, sve prože...

Nepopravljiva milenijalka

Nekoć sam imala veliku želju napisati roman o svojoj generaciji. Znam, kakav klišej, ali valjda je svaki razred imao bar jednog wannabe pisca koji je htio ovjekovječiti dane mladosti, znajući da će se rasplinuti s prvim znakovima staračke dalekovidnosti. Od ideje sam brzo odustala - naime, ja pojma nemam kako je živjela generacija, znam samo kako sam živjela ja. Ja, koja je obožavala "Gilmoreice", slušala i Britney i U2 i Joan Baez , koja je čitala previše krimića i kojoj je uzor bio Martin Luther King Jr., čudakinja koja je proučavala hippie kulturu, a ljude odgovarala od nikotina i koja je uvijek bila spremna posvađati se, argumentirano i strastveno, dakako. Bila sam čudna na svoj način, a drugi su bili čudni na svoj - ponekad, kad bi se Vennovi dijagrami naše čudnovatosti preklopili, pa bi se našao netko tko bi, kao ja, plakao na " Everybody hurts ", tko bi rekao da mu je " Generacija X " omiljeni film, netko tko bi bio spreman uzduž i poprijeko analizi...

Švedska zimska idila

Nedavno mi se prijateljica vratila s putovanja u Švedsku. Dok je oduševljeno pričala o odnosu Šveđana s prirodom, kao i potrebi Šveđana za stvaranjem zimskih vrtova i mys trenutaka tijekom duge i mračne zime, znala sam točno o kojem senzibilitetu priča, iako nikad nisam ni prismrdila skandinavskim zemljama. Naime, znala sam jer čitam "Mårbacku, imanje u Švedskoj", autobiografiju Selme Lagerlöf, čuvene švedske autorice, prve žene (i prvog Šveđanina) koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost i naposljetku, prve žene koja je primljena u Akademiju koja nagradu i dodjeljuje. Kad bih ukratko morala opisati Selminu autobiografiju, odnosno karakter ove osebujne književnice, mogla bih vam reći samo da je Selma, kad su ju pitali za najdražu boju, odgovorila - zalazak sunca. Baš kao Selma, svi su Šveđani vezani za prirodu, smatraju ju svojevrsnom svetinjom, pravom svakog čovjeka, Allemansrätten , i vječito prakticiraju život na otvorenom, friluftsliv , bez obzira na vremenske uvj...