Preskoči na glavni sadržaj

Slon u staklani

Ima dana kada se na poslu osjećam kao slon u staklani, potpuno nedoraslo zadatku koji mi je povjeren, baš kao da mi je ovo prvi posao u struci nakon stjecanja diplome na pravnom fakultetu, kao da sam jedna obična, mala, nezrela i neuka - vježbenica. I dok si tako promišljam o svom slonovskom postojanju na ovom lomljivom svijetu, ne mogu, a da se ne zapitam - odakle uopće taj frazem? I kad smo već kod slonova, odakle svi ti frazemi, i koliko dobro zapravo slonovi pamte? Zasigurno je njihova moć pamćenja izuzetna kada se za nekoga tko ima odlično pamćenje kaže da pamti kao slon - baš kao što je mislila i Agatha Christie kada je posljednji roman s Poirotom nazvala Slonovi pamte. I kad smo već kod knjiga, koje još knjige o slonovima postoje? Zašto su slonovi tako zanimljivi? Zašto nosimo sloniće na nakitu, a zašto porculanski slonovi skupljaju prašinu na našim policama? Zašto mi se čini kao da svaki grad ima svoju priču o slonu? U Osijeku se ljudi i danas sastaju "ispod slona" koji stoji na uglu Štrosike i Ribarove ulice zahvaljujući priči o starom cirkuskom slonu koji je, na čelu povorke koja se ondje kretala drugom polovinom 20. stoljeća, preminuo i kojeg su potom braća mesari, čiji je mesnica stajala na kraju ulice, rastrančirali kako bi olakšali posao tadašnjim službama čistoće.


U Šibeniku je 1912. slon iz cirkusa „Kludsky“ pobjegao i prošetao kalelargom i rivom, zbog čega još više volim te stare kamene ploče po kojima i danas gazimo. Vjerojatno nikoga u šetnji nije ni preplašio, ta svi znaju da su slonovi najveća živuća stvorenja koja nemaju prirodnog neprijatelja, a ipak su vegetarijanci, svi znaju da je slonova surla osjetljiva toliko da može ubrati jednu travku, a snažna dovoljno da otkine granu, a slon je ipak nije simbol snage, nego izvanredne sreće. Ta dobrodušna stvorenja hvale svi narodi - u feng shuiju on predstavlja sreću za začeće djece, u Kini je slon sveta životinja i simbolizira poštenje, mudrost, hrabrost i moralnost, sve odlike plemenitog vođe (riječ slon na kineskom jeziku slična je riječi premijer), budisti vjeruju da je Buddha u obličju bijelog slona uzašao u utrobu svoje majke, prema hinduističkoj mitologiji svijet leži na leđima slona Mahapudma koji stoji na kornjači, a i sam hinduistički bog Ganesh prikazan je u obličju slona. Hrvatska tradicija ne poklanja slonovima posebnu pažnju, ali kladim se da ste i vi plakali kada je Titovog slona Sonyja prije tri godine izdalo srce! Sjetila sam se u svom brain stormingu i Stanara u slonu, knjige koju smo imali za lektiru, a čijeg sadržaja se zapravo nisam mogla sjetiti, što me i ponukalo da se zaputim u knjižnicu i prisjetim se nepreglednog niza naslova povezanih sa - ni manje, ni više - slonovima.


Stanari u slonu Dubravka Horvatića
Ova knjiga zapravo ima izuzetno važnu poruku, koja me se očito nije dojmila u drugom razredu osnovne škole (dovoljan je bio pothvat u lektiri naslikati slona s prozorima kroz koje mašu zadovoljni stanari). Slon, dobrica kakva svaki slon jest, dopustio je ljudima da se nastane u njemu (u problematiku te ideje kao takve neću ulaziti), ali ljudi su bili dosljednji sebi - slon im je dao prst, a oni su poželjeli ruku. Slon je morao odlučiti - trpjeti takvu situaciju ili se usprotiviti ljudima? Ako se ni vi ne sjećate što je na kraju bilo s dobrim slonom i njegovim stanarima, počnite opet čitati lektiru, baš kao što i ja namjeravam.

Slonovo putovanje Josea Saramaga
Baš kako je Indira Gandhi smatrala Sonyja izvanrednim poklonom Titu, u ovoj priči o slonu portugalski kralj Dom Joao III 1551. godine poslao je slona iz Lisabona u Beč kao svadbeni dar austrijskome nadvojvodi Maksimilijanu, svome rođaku. Priča o slonu i njegovom goniču koji mu je pratnja na zanimljivom putovanju zapravo je priča o tuđincima u tadašnjoj Europi, ispričana na mudri način, svojstven Saramagu.


Priča o vezirovom slonu Ive Andrića
Andrićeva pripovijetka govori o slonu koji je, kao znak moći i vlasti novog vezira u Travniku, paradirao čaršijom. Slon Fil za ondašnje stanovnike bio je krivac za njihovo težak život, a na koji način su se odlučili riješiti Fila i vezira, pročitajte sami, ako već niste!

Pričaj im o bitkama, kraljevima i slonovima Mathiasa Enarda
Francuz Enard, baš kao i Andrić, komadić povijesti iskopao je i na njemu sagradio zanimljivu priču - priču o umjetniku Michelangelou koji pokušava ispuniti želju sultana Bajazida i sagraditi most preko Zlatnog roga, a pritom gradi mostove u svom životu.


Voda za slonove Sare Gruen
Znam, Robert Pattinson je Robert Pattinson, ali knjiga je čarobnija od filma! Jacob i Marlena iz knjige još su romantičniji, a priča o slonici Rosie u okrutnom cirkusu braće Benzini u knjizi je još inspirativnija i dirljivija, što je i razlog zašto je Voda za slonove bila dvanaest tjedana na listi najprodavanijih knjiga New York Timesa.

Primjedbe

  1. stanari su slonu :D sjećam se ružičaste naslovnice knjige i dobroćudnog slona s prozorima :)

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Speak up! :)

Popularni postovi s ovog bloga

Sunčana strana veljače

Pogledala sam nekidan film " Geni moje djece ", dokumentarac koji je o ženama svoje obitelji snimila Vladimira Spindler, zagrebačka fotografkinja, kćer Sanje Pilić i unuka Sunčane Škrinjarić (zanimljivo, ali ove žene gotovo uvijek se spominju u ovoj korelaciji). Film je šašavo dirljiv jer govori o generacijama žena koje se u svijetu (neisplative) umjetnosti bore za mrvu sreće u životu, često opterećene grijesima onih koji su postojali prije njih. Privlači me ta vrsta priče, taj soj žena - dovoljno očajnih da prepoznaju svoje ranjivosti i dovoljno jakih da usprkos njima budu jedna drugoj podrška. Uz Sunčanu sam odrasla - čarobnjaka Štapića i njegovu vilu Sunčicu mama mi je naslikala na zidu dječje sobe ("Čomorakova šuma", kako sam zvala spoj "Čudesne šume" i "Čarobnjakovog šešira", bila mi je omiljeni dugometražni crtić), a onda su uz nju odrasla i moja djeca - naizust su znala "Gospođicu Neću", a, po svemu sudeći, uz Sunčanu rastem i da...

Biti dijete

Prije 13 Going on 30" (2004), bio je " Veliki " (1988), jedan od mojih omiljenih filmova iz djetinjstva. U njemu dječak Josh, da bi impresionirao djevojčicu koja mu se sviđa, na karnevalu, ubacivši novčić u Zoltar stroj koji ispunjava želje, poželi biti velik. Sljedeće jutro, želja mu je ispunjena - Josh se probudi u tijelu tridesetogodišnjaka i nađe se u problemu. Nedavno se i moja Franka zagledala u ovaj film (iako me obavijestila da program koji slijedi nije primjeren djeci mlađoj od dvanaest godina, gospođica Pravilnik-o-zaštiti-maloljetnika-u-elektroničkim-medijima) - bilo joj je zabavno gledati odraslog Tom Hanksa koji se ponaša bezbrižno i razigrano kao dvanaestogodišnjak (scena je legendarna ). "Ovo je ključan dio filma, što misliš, hoće li Josh odlučiti ostati odrastao ili će se vratiti i biti dijete?" pitala sam ju, nakon što se tridesetogodišnji Josh zaljubio u svoju kolegicu i spoznao čari života odraslih. "Sigurno će odrabrati biti dijete!...

Šljokičasta u klinču s vojvodama

Ljubav prema određenoj knjizi, filmu ili TV seriji može biti zarazna, zato, uostalom, i pišem ovaj blog. Stoga, iako je već prva epizoda serije "Bridgerton" u mom mozgu izazvala kratki spoj (fuzija modernih boja, tkanina, glazbe i razvratnosti 21. stoljeća nije mi bila po volji, blago rečeno), kako moja kolegica obožava sve što iole ima veze s popularnom tvorevinom Julije Quinn, i ja sam se odvažila pročitati prvu knjigu iz serijala, "Bridgerton", roman "Vojvoda i ja" (objavljenog 2000.). Uostalom, ova je serija jedna je od najgledanijih Netflixovih serija - postala je globalni fenomen, na internetima odrasli ljudi za ozbač raspravljaju o color-conscious castingu (mi, staromodni, smatramo to totalno neuvjerljivim castingom, ali tko nas pita), svi redom otkrivaju identitet Lady Whistledown, kolumnistice trač novina, čijim komentarima a la Gossip Girl započinje svako poglavlje knjiga iz serijala, raspredaju o tome može li se Daphnein potez okarakterizirati k...

Ukrajinsko-nizozemski rituali

Moja frizerka Tetiana zanimljiva je žena. Ne velim to samo zato što kaže da joj je zadovoljstvo šišati moju kosu, nego zato što sa mnom uvijek rado podijeli kakav recept ukrajinske kuhinje ili kakav ritual kojemu je odana. Tako Tetiana, dok šiša moju divnu kosu, nabraja što sve dodaje u zeleni boršč (kiselicu, mladi luk, kuhana jaja, vrhnje), a što u juhu soljanku , kako pravi palačinke od pilećih jetrica, kako meso dinsta u mineralnoj vodi jer je tako biva mekše, kako svako jutro jede jaja i matovilac, pa tek onda pije kavu, i kako se kune u jagode s kondenziranim mlijekom, na kojem su svi Ukrajinci odrasli. Pažljivo ju slušam i u mislima radim bilješke, sretna što mi ta žena daje uvid u svoju intimu, što živopisno zamišljam njezin život, uviđam od čega je sazdana, što joj je važno. A možda sam samo preosjetljiva ovih dana, jer čitam "Rituale" Ceesa Nootebooma, nizozemskog pisca o kojem nisam znala ništa, a koji je preminuo prošli mjesec u 92. godini. Dug nam je život ostav...

Mrvice sa stola Patti Smith

Ne bih se nikad usudila reći da sam obožavatelj Patti Smith - nisam nikad bila punk rockerica (iako sam obožavala onu pjesmu Sandi Thom iz 2005. ). Bila sam relativno pristojno dijete (jezičinu sam imala samo kod kuće, dodala bi moja mama), odličan kampanjac s nevelikim ambicijama, nisam ni pušila ni drogirala se - dakle, bila sam sve što Patti nije bila. Ipak, divila sam se borcima za slobode i sanjarila da sudjelujem u kreiranju ljepšeg svijeta (kao maturantica, u prvim godinama 21. stoljeća, nosila sam zvonarice, bila vegetarijanac, namjeravala raditi za Amnesty International i bila uvjerena da mi je mjesto uz Boba Dylana (njegovu mlađu verziju, dakako)). Uostalom, svatko tko iole voli glazbu morao se susresti s Patti (njezin kultni album " Horses " nedavno je proslavio 50. rođendan), osebujnom pjesnikinjom iz Chelsea Hotela. Mene su  Bruce i Bono približili k njoj, bar dovoljno da prije nekoliko godina poželim pročitati njezine memore " Tek djeca ", o prijate...